Jedan od najvećih živućih glumaca Gene Hackman mora imati dobre gene jer je 94-godišnji umirovljeni glumac izgledao zdravo i dobro kada je, prvi put nakon dugo vremena, uočen u Novom Meksiku. Dvostruki dobitnik Oscara, koji točno dva desetljeća nije glumio u nekom filmu, pokazao je da je i dalje u odličnoj formi dok je s lopatom u ruci radio po dvorištu svoga ranča.
Hackman je imao glumačku karijeru dugu gotovo pola stoljeća, a osvojio je Oscara za najboljeg glumca i najboljeg sporednog glumca, kao i još tri nominacije. Svoju je posljednju ulogu snimio u komediji "Welcome To Mooseport" s Rayom Romanom i Christine Baranski 2004. godine, a nakon toga nije nikada objavio koji je razlog njegova umirovljenja.
U intervjuu za GQ iz 2011. izjavio je da bi mogao razmotriti još jedno sudjelovanje u filmu, ali da će mu za to morati biti zadovoljena tri uvjeta: snimanje mora biti u njegovoj kući, cijela filmska ekipa trebala bi u kući raditi tako da ga ne uznemirava i ne bi trebala uključivati više od jedne ili dvije osobe. Drugim riječima, Hackman je između redaka poručio da ga puste na miru.
U srpnju iste godine dao je rijedak intervju Larryju Kingu u kojem je otkrio da nema u planu nove filmske projekte te da vjeruje da je njegova glumačka karijera gotova. Svoje umirovljenje potvrdio je i 2008. tijekom promocije svoga trećeg romana, "Escape from Andersonville". Međutim, nije potpuno izašao iz industrije s obzirom na to da je sudjelovao kao narator u dva dokumentarna filma: "The Unknown Flag Raiser of Iwo Jima" iz 2016. i "We, The Marines" iz 2017. godine. No, sada se čini da je nastupio definitivni oproštaj s Hollywoodom.
Eugene Allen Hackman rođen je 30. siječnja 1930. u San Bernandinu u Kaliforniji kao prvo dijete Anne Lyde Elizabeth i Eugenea Ezre Hackmana. Otac mu je radio kao novinar, a majka se brinula o djeci. Nezadovoljstvo i problemi u obitelji sve su se više gomilali, a tome je pridonijela i majka, sklona alkoholu. Gene nije znao koja je kap njegovu ocu prelila čašu kad je 1943. napustio suprugu i dvojicu sinova.
VEZANI ČLANCI:
"Sjećam se kako je sjeo u auto, pogledao me i mahnuo mi u stilu 'vidimo se poslije'. Bio je vrlo uvjerljiv. Kad je otišao, bio sam razočaran i povrijeđen, ali volio sam ga sve do njegove smrti", prisjetio se glumac.
Njegova majka, koja je 1962. tragično izgubila život u požaru dok je pijana pušila cigaretu u krevetu, nije se predavala unatoč boli zbog odlaska muža. Posvetila se sinovima koje je često vodila u kino. Sanjala je i o tome da Gene postane košarkaš jer je imao talenta, a tako bi postao uzor mlađem bratu. No budućega glumca gušila je majčina ideja da bude glava kuće, zbog čega se odao sitnim krađama. Tek kad je završio u zatvoru na dva dana zbog ukradene čokoladice, shvatio je da mu ne treba takav život.
"Sa 16 godina otišao sam u marince zbog avanture", govorio je. Krivotvorio je isprave praveći se da je stariji, napustio je školu i prijavio se u vojsku. Četiri i pol godine proveo je u odori i izvježbao se kao radijski tehničar. Razvijao je i kreativnu stranu pa je za boravka po Aziji i Pacifiku radio kao DJ.
Na početku novog civilnog života, kratko je, očevim stopama, studirao novinarstvo na Sveučilištu u Chicagu, ali ubrzo se doselio u New York vjerujući da će dobiti angažman u jednom od brojnih brodvejskih kazališta. No u Velikoj Jabuci shvatio je da to neće biti lako pa se zaputio u Kaliforniju, gdje je 1956. upisao Pasadena Playhouse, kazališnu školu koju je 1917. osnovao redatelj Gilmor Brown. U to je vrijeme radio na nekim radijskim postajama i bilo je teško zamisliti da će taj izgledom prosječan, ali ambiciozan dečko ostvariti svjetsku glumačku karijeru.
FOTO/VIDEO Totalna ludnica na zagrebačkom Trgu! Fanovi dočekali Baby Lasagnu u apsolutnoj euforiji
U Pasadeni se sprijateljio s Dustinom Hoffmanom. Ironično, obojica su na satovima glume bili predmet poruge i sprdnje. Svi - od profesora do kolega - tvrdili su kako njih dvojica imaju najmanje šanse za uspjeh. Tomu je u prilog išla i činjenica da je Hackman dobio ocjenu 1,3 (od maksimalnih 10), jednu od najlošijih u povijesti te škole. Obeshrabreni, ali uporni prijatelji su se vratili u New York. U to vrijeme Hackman je upoznao i svoju prvu suprugu, bankovnu činovnicu Faye Maltese.
U jednom trenutku u neveliki stan supružnika Hackman uselio se i Hoffman, koji je spavao na kuhinjskom podu sanjajući holivudske snove. "Zamolio me da prespava nekoliko noći, a to se pretvorilo u mjesece. Dustin je bio najgori cimer u povijesti cimera. Na kraju sam ga doslovno morao izbaciti", otkriva glumac.
Hoffman mu to nije zamjerio. I danas su veliki prijatelji, a trebalo im je čak 45 godina da zajedno igraju u filmu "Odbjegla porota". Do toga trenutka obojica su prošla dug put. Gene je u svojim tridesetima prodavao cipele, vozio kamion za selidbe, čitao reklame na radiju... No, njegova ljubav bila je gluma.
"Jednom sam s majkom gledao neki film, a kad je završio, rekla mi je da me jednog dana želi vidjeti na platnu. To mi je bilo dovoljno. To sam želio i prije nego što je izgovorila. Drago mi je što sam imao nekoga tko je pogurao tu moju želju. I to je bila jedina stvar koju mi je majka rekla kad je riječ o glumi", ispričao je.
Osvrnuo se i na svoje odrastanje te zaključio da iz disfunkcionalnih obitelji često dolaze sjajni glumci. Iako mu New York isprva nije pružao prave prilike, zainatio se da neće odustati. A u tome mu je pomagao i jedan profesor glume.
"Nije mi bilo teško raditi, ali moji profesori u Pasadeni koji su tvrdili da nemam nikakvu budućnost ubijali su me u pojam. Neću zaboraviti kad sam u jednom restoranu u New Yorku radio kao domar i otvorio vrata jednom od njih, a on mi je u prolazu dobacio: 'Hackmane, jesam li ti rekao, nikad ništa od tebe!' To je u meni izazvalo neopisivu ljutnju i premda sam se osjećao manji od makova zrna, odlučio sam i njemu i sebi dokazati suprotno", priznao je Gene koji i danas tvrdi da su za njegovu karijeru najzaslužniji vjera i odlučnost.
Gotovo svaki dolar ulagao je u glumačku školu, a odlazio je i na predavanja iz novinarstva. Nesigurnosti vezanih uz ideju da za glumu mora biti lijep i neodoljiv, pogotovo jer se divio Errolu Flynnu i Marlonu Brandu, riješio se mnogo kasnije, kad je već postao slavan. Jednu od prvih uloga u New Yorku dobio je u predstavi "Chaparral", a nakon nekoliko televizijskih pojavljivanja, 1961. dobio je manju ulogu u filmu "Mad Dog Coll".
Privatni život njegovao je do trenutka kad je počeo dobivati ozbiljnije angažmane. Godine 1956. oženio se Fayeom, s kojom je do 1960. dobio troje djece: sina Christophera te kćeri Elizabeth i Leslie. Godine 1964. konačno mu se isplatila upornost jer mu je proslavljeni Warren Beatty pomogao da dobije ulogu u crno-bijeloj drami "Lilith" Roberta Rossena. Iako nije postigao velik uspjeh, Beatty se toliko oduševio Hackmanom da mu je 1967. dogovorio i ulogu u filmu "Bonnie i Clyde". Ni sam nije mogao vjerovati kad je bio nominiran za Oscara u kategoriji sporednoga glumca.
"Iako je to možda bilo iz niskih pobuda, priznajem da su mi pred očima danima bila lica svih koji su govorili kako sam promašen slučaj", prisjetio se.
Sve dobro što mu se događalo potkraj šezdesetih samo je odškrinulo vrata za sve ono što ga je tek čekalo. Redatelj William Friedkin 1970. pripremao je snimanje "Francuske veze" prema romanu Robina Moorea, kojeg su inspirirali stvarni njujorški detektivi Eddie Egan i Sonny Grosso. Redatelj Friedkin dugo je tražio glumca, a kad se Hackman pojavio na audiciji, završio je potragu. Iako je još bio nedovoljno poznat, Gene se pokazao savršenim izborom.
Za ulogu Popeyea dobio je prvog Oscara za glavnu mušku ulogu. "Francuska veza" godinama je bila predmet rasprave i publike i kritike, ponajviše zbog opasnih scena. Vratolomna vožnja automobilom u kojoj junak juri ispod nadzemne pruge gradskog vlaka, koji vozi u punoj brzini, u pokušaju da uhvati sumnjivca, i danas se smatra jednom od najbolje snimljenih takvih scena. Da bi prikazi suludih jurnjava bili što realniji, Friedkin je angažirao i policijske stručnjake. U gotovo 80 posto scena Hackman je vozio sam, samo je u nekoliko najriskantnijih volan prepustio profesionalcu.
"Tu noć kad sam dobio Oscara, činilo mi se da sanjam. Činilo se kao da lebdim na posljednjemu mjestu u kazalištu i sve gledam kroz dim", rekao je. Da "Francuska veza' nije ostala u filmskim analima samo kao dobitnik prestižnog kipića, potvrdilo se 2004. kad ga je Kongresna knjižnica SAD-a uvrstila u Nacionalni filmski registar kao dio kulturne baštine koji je povijesno i kulturološki obilježio američko umjetničko stvaralaštvo.
GALERIJA Nemo su razbili osvojeni trofej nakon pobjede! U trenutku ushita mikrofon je ispao i razbio se
"Nisam očekivao da će film postići toliki uspjeh. Iako je prošlo puno vremena, ljudi me i dalje zaustavljaju na ulici i oslovljavaju s Popeye. Mislio sam da će me pamtiti po nekom glamuroznijem liku, ali ako ćemo pošteno, nikad nisam izgledao kao netko koga će pamtiti po ljepoti", istaknuo je.
Prvi Oscar bio je uvertira u odličnu ulogu u trileru "Prisluškivanje" Francisa Forda Coppole, koji je obradio temu nadzora i kontrole. Film je izazvao dosta kontroverzi jer je snimljen nekoliko godina poslije afere Watergate. Gene Hackman je nakon premijere 1974. rekao da ga je za lik inspirirao ujak, šutljiv i pomalo čudan tip koji se stalno "igrao" sa žicama i radiouređajima. Naposljetku, film je premašio očekivanu zaradu i dobio brojne nagrade, a najvažnija je bila Zlatna palma u Cannesu.
Godine 1975. snimio je i nastavak svoje prve uspješnice, "Francuska veza II" u režiji Johna Frankenheimera, koji je ponovio uspjeh prvog filma. Glumački talent pokazao je i u komičnoj ulozi u filmu "Mladi Frankenstein" Mela Brooksa, a potom se iskazao u roli Lexa Luthora u hitu "Superman" 1978. te u dva nastavka snimljena 1980. i 1987. godine. Profesionalni uspjesi ipak su ostavili trag na njegovu bračnom životu, tako su svađe sa suprugom bile sve češće. Faye nije željela javno komentirati navode o njihovim bračnim problemima, a Hackman je tada mogao birati redatelje s kojima će raditi. U jednom trenutku odbio je neke odlične scenarije kako bi ostao doma i spasio brak. Riječ je o filmovima "Otimači izgubljenog kovčega", "Ralje" i "Bliski susreti treće vrste". Kako nerado i rijetko govori o svojoj privatnosti, zabilježeno je samo da se 1986., nakon 30 godina, razveo od Faye.
Stres u privatnom životu uzeo je danak pa je počeo imati srčanih probleme. Pokušao je usporiti tempo, ali dvije godine poslije nije mogao odbiti ulogu u filmu "Mississippi u plamenu", za koju je dobio novu nominaciju za Oscara. Tada mu se zdravlje pogoršalo pa je 1990. završio na operaciji.
"Nismo svjesni koliko je život dragocjen sve dok ne spoznamo da ga možemo izgubiti. Osim što sam sretan kako je operacija završila, doživio sam iskustvo gledanja smrti u oči", rekao je nakon izlaska iz bolnice.
Za njegov uspješan oporavak zaslužna je i 30 godina mlađa Betsy Arakawa, s kojom je počeo vezu nešto prije okončanja razvoda. Betsy je bila vlasnica teretane koju je Hackman posjećivao po preporuci liječnika. Vjenčali su se 1991., a nova supruga uskoro je pokazala poduzetnički duh. Zahvaljujući suprugovu kapitalu, osnovala je lanac trgovina namještajem Pandora's Box i nagovorila ga da gužvu i ludilo Los Angelesa zamijene mirnijim Santa Feom u Novom Meksiku, gdje i danas žive.
No to za slavnoga glumca nije značilo potpuno povlačenje jer je 90-ih snimio neke od najboljih uloga. Ponajprije u filmu "Nepomirljivi", vestern klasiku Clinta Eastwooda u kojem je portretirao sadističkog šerifa, za što je nagrađen još jednim Oscarom, te drami "Tvrtka" iz 1993., nastaloj prema romanu Johna Grishama, u kojoj je oduševio kao nemoralni odvjetnik, a nanizale su se i druge karakterne uloge. U "Krletki" je utjelovio konzervativnog senatora Kevina Keelyja, u političkom trileru "Neograničena moć" glumio je predsjednika Amerike koji slučajno ubije ljubavnicu i to pokušava prikriti, a uloga u hitu "Državni neprijatelj" iz 1998. bila je svojevrsni hommage kultnom "Prisluškivanju". Godine 2000. snimio je zapaženi triler "Pod sumnjom" u društvu Morgana Freemana i Monice Bellucci, a godinu poslije nasmijavao nas je u "Srcolomkama" sa Sigourney Weaver i Jennifer Love Hewitt.
Ostvario je osamdesetak filmskih uloga, čak je pet puta bio nominiran za Oscara, dobitnik je tri Zlatna globusa i Srebrnog medvjeda u Berlinu te brojnih drugih nagrada. Kad su ga prije 18 godina pitali je li mu karijera gotova, rekao je da ne zna, ali zna da mu više nitko ne nudi uloge kao nekad. Priznao je kako si je nekoliko puta rekao da je gotovo s glumom, ali bi ga svaki put uhvatila tuga nakon što bi napustio set. "Nedostaje mi gluma, ipak sam to radio gotovo 60 godina. Ali filmska industrija postala mi je jako stresna, kompromisi koji su dio te mašinerije i zbog toga se više nisam vidio u njoj", rekao je 2008. i najavio zasluženu mirovinu.
VIDEO Hrvoje Horvat: Priča oko žirija i publike je preuveličana. Ima li lobiranja? Naravno da ima
Gene H. i Ed Harris su mi najdraži "obični" glumci. I Tommy Lee Jones.