Uvijek sam prije svega imao obvezu da stvaram, rekao je jednom glazbenik, skladatelj, pjesnik, scenarist i povremeni glumac Nick Cave koji danas slavi 66. rođendan. Kultna ličnost svjetske glazbene scene rođena je 22. rujna 1957. godine u australskom gradiću Warracknabealu. Majka Dawn, knjižničarka, i otac Colin, profesor engleskog jezika, odmalena su kod svoje djece njegovali ljubav prema umjetnosti.
“Kada sam navršio 12 godina, otac mi je čitao knjigu "Lolita". Nešto mu se čudno događalo kada bi je čitao naglas. Kao da je postajao drugi čovjek. Postajao je nekako produhovljeniji. Kao da sam i ja dobio odobrenje da uđem u tajni svijet: svijet seksa, odraslih i umjetnosti. Kada bi me uhvatio da čitam običan triler, istrgnuo bi mi ga iz ruku i rekao:
Zanimaju te teme o mrtvim tijelima? Onda čitaj "Tita Andronika!”, prisjetio se. Djetinjstvo opisuje kao sretno, ali čim je ušao u tinejdžerske godine, u njemu se probudio bunt. S prijateljima se počeo opijati najjeftinijim alkoholom, a nakon što je jednoj 16-godišnjakinji strgnuo gaćice, izbačen je iz škole, umalo zaradivši i tužbu za silovanje. Budući da je njegov talent za umjetnost bio neosporan, okrenuo se slikarstvu, ali to nije bilo dovoljno za roditelje, koji su ga poslali u Caulfield Grammar School. Ondje se počeo družiti s djecom problematičnog ponašanja koja su okupirala umjetnički odsjek škole.
S njima je uskoro osnovao prvi bend koji je ironično nazvao The Boys Next Door. U njemu je svirao i njegov najbolji prijatelj, školski kolega Mick Harvey, s kojim je surađivao tridesetak godina. Bend je počeo nastupati, najčešće u pivnicama i vojnim klubovima, a kako im je u određenim krugovima rasla popularnost, Cavea su počele napokon primjećivati djevojke.
“To je uistinu djelovalo. U školi sam bio antimagnet za žene. Čim sam se počeo baviti glazbom, postao sam im znatno privlačniji”, rekao je Nick koji je i dalje sanjao o slikarskoj karijeri. No kada nije uspio upisati drugu godinu na umjetničkom fakultetu Caulfield Institute of Technology, posvetio se glazbi. Njegov bend preimenovan je u The Birthday Party i ubrzo je na rodnom kontinentu postigao kultni status postavši predvodnik post punk scene. Tijekom nastupa Cave bi urlikao dok je pjevao o grijehu i razvratu, a slično je i živio. Heroin, speed i alkohol postali su dio njegove svakodnevice, a zbog problema s drogama nekoliko je puta uhićen.
Kada je potkraj 1978. godine čekao u melburnskom zatvoru da mu majka plati jamčevinu, policajci su im došli priopćiti da je u prometnoj nesreći poginuo njegov otac.
“Preminuo je u trenutku mog života kada sam bio najviše zbunjen. Njegov gubitak ostavio mi je prazninu, prostor u kojem su se poslije počele skupljati riječi i tekst koji je naknadno dobio svrhu”, rekao je Cave. Dvije godine poslije s bendom se seli u London, gdje su snimili albume “Prayers on Fire” i “Junkyard”. Unatoč uspjehu, u engleskoj prijestolnici uvijek se osjećao kao uljez pa se seli u Berlin, gdje je otkrio drukčiji način pjevanja.
“Otkrio sam ton kojeg nisam niti bio svjestan. Ako snimam jako glasno kraj mikrofona, ali pjevam mekano, glas mi poprima ugodan ton”, opisao je glazbenik, čiji bend The Birthday Party prestaje postojati 1984. godine. Odlučio je snimati pod vlastitim imenom, a suradnike je okupio u bendu The Bad Seeds, s kojim surađuje i danas.
No kako je rastao njegov uspjeh, rasla je i samodestruktivnost, a ovisnost ga je gotovo progutala. Prekinuo je dugogodišnju vezu s glazbenicom Anitom Lane, izbačen je iz svog berlinskog doma, a zbog nedostatka novca počeo je raspačavati drogu. Nastavio je raditi na novim albumima i napisao knjigu. Koliko je njegovo ponašanje bilo opasno i problematično, pokazao je u londonskoj podzemnoj željeznici, gdje je viđen kako piše pismo krvlju iz igle koju je netom iščupao iz vene, a u New Yorku je bio uhićen zbog posjedovanja heroina.
VEZANI ČLANCI:
Ipak je pisao nove pjesme, a u potrazi za nadahnućem 1988. seli se u Sao Paolo, gdje snima hvaljeni album “Murder Ballads”. Ondje je upoznao prvu suprugu Viviane Carneiro, koja mu je 1991. godine rodila sina Lukea. U to vrijeme, odnosno deset dana prije, rođeno je i njegovo prvo dijete, sin Jethro, kojeg je dobio tijekom kratke afere s modelom Beau Lazenby. Ovim damama nije se oženio, kao ni PJ Harvey u koju se zaljubio sredinom 1990-ih. Njihova ljubav i prekid nadahnule su ga za cijenjeni album “The Boatman's Call”. Sreću i otrežnjenje od poroka napokon je pronašao 1997. godine kada je upoznao model i dizajnericu Susie Bick, koja mu je 1999. postala druga supruga, a godinu poslije dobili su blizance Ethana i Arthura.
Skladan privatni život odlično je dopunjavao poslovne uspjehe, no 2015. obitelj je zadesila tragedija. Tada 15-godišnji Arthur poginuo je nakon što je uzeo LSD i pao s litice nedaleko od engleskog grada Brightona.
“Nakon njegove smrti napisao sam dosta pjesama, ali nekako sam osjećao da njima izdajem ono što prolazimo ili, još gore, da izdajem Arthura. Nisu posjedovale potreban emotivni doseg pa sam ih bacio. Pronašao ih je Andrew Dominik u mojim notesima i upotrijebio ih u dionicama filma “One More Time With Feeling”. Sada, s nekom jasnoćom, vidim da ima nešto moćno u njima, a tada to nisam mogao shvatiti. No sada pišem nove pjesme”, dvije godine nakon sinove smrti rekao je umjetnik koji je lai doživio novu tragediju kada je ostao i bez sina Jethra Lazenbyja. Samo mjesed dana nakon toga Cave je u lipnju ponovno nastupio u Zagrebu, u sklopu InMusic festivala.
Nick Cave nije samo pjevač, on je istinski umjetnik prepoznatljivog stila koji, dok gotovo šapuće riječi svojih pjesama ispred tisuća ljudi, uspije hipnotizirati svaku osobu na koncertu na kojem se ne čuje ništa osim njegova šaputanja. Šapat u trenutku prerasta u bolni urlik kojim pokaže svu silu svoga glasa, od čega vam se koža istoga časa naježi. Ne čudi to jer publika se gotovo uvijek uspijeva povezati s onim umjetnikom u čijim emocijama prepoznaje i djelić svojih emocija, djelić svoje patnje, tuge ili ljubavi. Tako je i bilo na njegovom posljednjem zagrebačkom koncertu na kojem su mnogi zaplakali.