Novinarka i voditeljica Ana Brdarić Boljat, koju gledamo u RTL Danas, nedavno se vratila s putovanja u Makedoniju. Još uvijek puna dojmova, podijelila je s nama neke detalje s putovanja, ali i brojne korisne savjete za sve koji se odluče posjetiti ovu zemlju. Ana nam otkriva da su u Makedoniju planirali ići već prije pandemije koronavirusa. - Plan je to koji smo napravili prije pandemije, a sad se stvorila prilika da ga i ostvarimo. Sjećam se da sam kao mala slušala snimku na kazeti radio drame koju je napisao moj tata u kojoj prijatelji sjede za stolom i raspravljaju o aktualnim političkim zbivanjima, a sve završava pjesmom i stihovima "..tamo gdje vječno sunce sja...", i želja mi je bila vidjeti je li doista tako - rekla nam je pa dodala da je tamo išla automobilom. To je njoj i njenoj obitelji pomoglo da se još više opuste na ovom odmoru. No, doživjeli su i jedno iznenađenje.
- Odvažili smo se na put automobilom i nismo požalili. Imali smo na raspolaganju pet dana. Nema panike oko pakiranja - ubaciš i više nego što ti treba ne razmišljajući o težini prtljage, a vrijeme polaska i dolaska je klizno. Baš ono što nam je trebalo, samo opušteno! Potpuno suprotno od užurbanog ritma uobičajenog radnog tjedna. Putovali smo na istok, samo ravno preko Beograda do Skoplja bez zaustavljanja. Trebalo nam je deset sati, ali vožnja je bila ugodna, a u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi. Da nam je Makedonija tu, znali smo čim smo došli pred granicu. Neočekivani doček priredio nam je čopor pasa koji nam je presjekao put i dobro nas probudio već onako ukočene od putovanja. Inače, to je jedan od velikih problema Makedonije. U posljednje vrijeme česti su napadi čopora na ljude, pa planinarenje bez vodiča nije preporučljivo. One koji lutaju bespućima Makedonije zovu vukopsima, a predstavljaju i veliku ugrozu risovima jer otimaju njihov plijen - upozorila je novinarka i voditeljica.
Na ovo putovanje išli su pomalo stihijski, te je jedina preporuka koju su dobili bila ona za to koja jela trebaju kušati. - Nema planiranja u obitelji Boljat. Pomalo stihijski, s velikom željom i puni optimizma. Kao na svaki put - tako i na ovaj, pa kud nas sreća dobaci. Otišli smo samo s preporukom menija koji moramo probati, ne i gdje. Dugo nismo bili sami - pa je višesatna vožnja zvučala idealna za stvaranje novih planova. Opisala nam je kako je doživjela Skoplje i Ohrid, te što je sve tamo vidjela. Ukratko - Skoplje moraš vidjeti. To je grad koji i njegovi stanovnici ne prepoznaju, suludim projektom "Skopje 2014" glavni grad Makedonije fasadiran je do neprepoznatljivosti, ostavljajući neki pomalo gorak okus beznađa dok promatraš kako gradom šeću preplaćeni kipovi od Aleksandra Velikog do Tošea, pored megalomanskih građevina poput Opere. Jedino što je postojano u Skoplju je Vardar koji nije promijenio svoj tok, ali i rijeka osjeća čudovišnu arhitektonsku ludost - u samom centru tri mega betonska piratska broda, zamišljeni kao restorani, ali sada kao i mnogi objekti - ostavljeni i prepušteni zubu vremena.
Ohrid je druga priča - moraš ga osjetiti, ljude koji su tamo upoznati i ostati. Obožavam vodu, jezera ponajviše, tako da sam se tamo osjećala kao doma. Nije bilo previše ljudi, kažu nam da bude krcato tijekom sezone koja postaje sve dulja. Priroda je fenomenalna, ali je ljudi uništavaju. Nema nikakvog plana razvoja, sve se odvija stihijski. Stari dio plijeni ljepotom i šarmantnošću, a onda uz samu obalu opet Las Vegas. Trebala je stajati ponosno, ali sada u uvali pored Titove vile stoji zgradurina u kojoj su se trebali prodavati luksuzni stanovi za 2900 eura po kvadratu. Luksuzni brend hotela htio je uložiti u zapušteni glavni hotel u centru, ali odustali su jer nema planova za gradnju, pa je tijekom pregovora ispred hotela niknula zgrada koja im zaklanja pogled... Pogodio ih je turizam u posljednjih nekoliko godina, od njega se može živjeti. Ima tu i Nijemaca, Slovenaca, Čeha..., dolaze s obiteljima, kao i mi neki s autom, ali i oni mi kažu žale za skromnijim Ohridom u kojem su pronašli prijatelje za cijeli život.
Posebno ju je, naglašava, oduševila "makedonska majoneza". - Postoji izreka "Ako nisi jeo makalo, nisi bio u Ohridu." Oduševila me ta makedonska majoneza koja se maže na topli kruh. Recept je jednostavan: Češnjak, češnjak i još malo češnjaka s maslacem i octom. Zaljubili smo se na prvi griz. Meso je odlično pripremljeno, neovisno u koji restoran uđeš. Jednostavno nanjušiš dobar obrok, a izgled restorana nije presudan. Najbolje i najjeftinije se jede u svakom gradu uz plac, nema iznimke ni u Makedoniji. Iako je zemlja siromašnija od Hrvatske, manje su prosječne plaće, u restoranima je dosta domaćih. Usred tjedna druže se uz obrok i nezaobilazno makedonsko vino. Ipak, priznaje da su mislili da će manje novca potrošiti na hranu. No, prevarili su se.
GALERIJA Biste li ga prepoznali? Pogledajte kako se naš voditelj mijenjao kroz godine
- Što se tiče cijena, bili smo uvjereni da ćemo jesti za relativno male novce. No prevarili smo se. U posljednjih godinu i pol kod njih su cijene znatno skočile. U dućanima kao da smo u Hrvatskoj; i po cijenama i većini artikala na policama. Pola litre točenog piva oko pet eura, kava se nađe i za euro. Nismo plaćali denarima, a zaokruživanje na euro bilo je "odokativno". Kaže nam jedan konobar: "Plati i zlatom ako hoćeš, samo plati." Makedonija ne zna za fiskalizaciju, račun se ponekad zaboravi donijeti, a napojnica je pod obavezno. Nije ti je ni žao dati jer te svako nosi kao na dlanu i spreman je pomoći ili neobavezno popričati sa željom da ti bude ugodno. Napominje i da su je iznenadile cijene i uređenost apartmana koje su unajmili.
- Moram priznati da su me iznenadile cijene i uređenost apartmana koje smo unajmili. Volimo se uživjeti u mjesto u kojem jesmo, pa umjesto hotela uvijek biramo privatni smještaj. Nasumce smo birali apartmane po platformama. Za razliku od nas, oni i dalje imaju jako pristupačne cijene. U Skoplju za noć svega 30-ak eura, pješke do centra, u novijim zgradama, opremljen po posljednjoj modi kao iz nekog kataloga, tako da smo isprve posumnjali da je riječ o nekoj prevari. Iako, s jedne strane novouređeni apartman, a onda pogled na drugu stvarnost - ruine ili potleušice. Ohrid se širi, obnavlja i kao da su se tek sad mnogi odlučili baciti u turizam. Tamo smo, u doduše u malom studio apartmanu, dan plaćali 20 eura. Jesmo stigli izvan sezone, ali baš sam gledala kako kod nas nema za tu cijenu takvog smještaja ni sada. Na pitanje o tome ima li smeća oko turističkih mjesta ili je sve super uređeno, Ana odgovara kako je sve je pripremljeno da bude mamac za turiste, velebno, a onda nedostaje ona briga da se sve uglanca do savršenstva. Primjerom nam je objasnila što točno misli.
- Ima jako puno ilegalnih deponija na koja smo naišli na putu, čak i u njihovom Nacionalnim parkovima. Vidi se da su mnogi političari iz zemlje doslovno vadili novac nauštrb prosperiteta stanovnika. Mali primjer; tvrđava iznad Skoplja, do ulaza zarasli put, na ulazu nas dočekuje vedar komunalac koji nam se ispričava što smo mjesto zatekli zapušteno, ali što će, kaže, nije on kriv. Bili su Turci, oni bi obnavljali, pa se promijenila vlast, sad oni obećavaju da će obnoviti. Preporučuje nam da odemo šetnicom, ali da pazimo gdje stajemo i nikako da se ne penjemo na vidikovce. Popustit će, kaže, smiješeći se kao da je prepoznao da smo upravo s ručka. Ima tu svega, od ostakljenog dijela predviđenog za muzej, pa betonske konstrukcije koja tu ne bi trebala biti, a onda i kule s vidikovcima na kojima nedostaju daske, a u podnožju njih brdo smeća. Odlazimo. Preživjeli smo. Smije se "dobri duh tvrđave" i namješta za fotografiranje s nekim Amerikancima. I s njima je podijelio lijepu riječ. I baš kao i nama i njima će, umjesto pogleda na grad i priče o osvajanjima Aleksandra Makedonskog, u sjećanju ostati vedri Makedonac koji se ispričava je l', eto, moglo je biti ljepše, ali tu smo gdje jesmo.
Podijelila je i najbolji savjet koji je dobila. - Za Skoplje je potrebno jedno poslijepodne i večer jer se provod i jelo u kafanama ne propušta. Za Ohrid realno bez kupanja treba puna dva dana, a žao mi je što nismo uspjeli uhvatiti vremena za Kanjon Matka. Najbolji savjet koji su i nama dali (ne samo u Makedoniji nego i na ostalim destinacijama) - pitajte lokalce gdje oni jedu, gdje se zabavljaju i što treba vidjeti. Najbolja sjećanja su nam upravo ona koja smo podijelili s Makedoncima. Zanimalo nas je i ima li kakve savjete za one koji požele posjetiti Makedoniju nakon što pročitaju ovaj intervju.
- Uvijek nosim barem tri para tenisica/cipela jer prohodamo sve destinacije u koje svratimo, a posebno za Makedoniju ostavite jedan kufer prazan i izdvojite vrijeme za kupnju lokalnih specijaliteta. Ajvar, pindžur - nema boljih, a i s obzirom na to da da nisu pod europskim zakonima - popularni gazirani sokovi su kao iz mladosti. Bliži li vam se rođendan ili obljetnica - ohridski biseri, ali ne bilo gdje. Dvije su obitelji koje su tajnu izrade od ribe plašice otkupile od ruskih majstora davne 1924. godine. I zaista su posebni i cjenovno pristupačni.
Ne zvuči privlačno.