'Pod egidom za ljudska prava guraju se najcrnje ideje, a Srbi ispadaju najveći problem'

S Jadrankom Sloković i Čedom Prodanovićem, odvjetničkim i bračnim parom, nije teško započeti razgovor. Jazz koncert u Puli, na koji su se spremali, doveo je do razgovora o Istri koju oboje vole, ali i do poveznica iz kojih bi se moglo zaključiti da im je ljubav, zaista, bila suđena.

– Ja sam i porijeklom vezana uz Istru, po ocu, a i Čedina prva žena bila je Istranka. A moj prvi suprug rođen je 10. lipnja, baš kao i Čedo – povukla je sudbinske paralele Jadranka Sloković. Njih su dvoje sigurno jedan od “najcool” parova u Hrvatskoj. Obrazovani, uspješni, s izgrađenim karijerama, ali i zaljubljenici u modu i umjetnost. Ona u književnost, a on u glazbu. Iako je na prvi pogled prva šminkerica u tom braku upravo Jadranka, ona kaže baš suprotno:

Sloković: Pravi šminker je, zapravo, Čedo... To koliko vremena on potroši samo da bi odabrao i uskladio čarape...

Prodanović: Ja sam samo estet.

Gdje kupujete, budući da dosta i putujete?

Prodanović: Po svim bibliotekama Pariza.

Sloković: Svuda, naravno da odem i u šoping, bar nakratko. A Čedo uvijek ide sa mnom.

Prodanović: Ja sam savjetnik.

Sloković: Nisi samo savjetnik. Čedo gleda svoje i završi s cipelama. (smijeh)

Ima li među tim cipelama nekih egzotičnih primjeraka, zmije, krokodila?

Sloković: Ne. Ne držimo do zmija, do krzna...

Prodanović: Ni do krokodila. Nema šanse da nađem svoju veličinu odjeće, pa uvijek kupujem cipele. Nekad si mislim: ako sad umrem, ostat će iza mene nove cipele. (smijeh)

Je li naporno biti u braku i još raditi zajedno?

Prodanović: Može se i to progurati (smijeh).

Sloković: Svatko ima svoj ured i na taj način smo malo razdvojeni, ali smo zajedno na raspravama. Već nam je to prešlo i u naviku, ako Čede nema 20 minuta na vidiku, ići ću ga tražiti.

Prodanović: To se, inače, zove nepovjerenje (smijeh).

Sloković: Ma ne, gdje bi to bilo u ovim godinama...

Prodanović: To bi bilo nepristojno.

Sloković: Ako u ovim godinama ne znaš tko ti treba i što ti treba, onda nećeš nikada ni znati.

Spominjete “ove godine”, ali vas dvoje ste, zapravo, u najboljim godinama s obzirom na to koliko radite?

Prodanović: Posao nas vjerojatno i drži u kondiciji da možemo još puno potegnuti.

Sloković: Ako budemo mogli, ako biologija i Bog dopuste...

Imate razvikane klijente: Todorića, Sanadera, Bandića, zastupali ste Mamića... Je li teško s njima raditi?

Sloković: Naravno, radi se o osobama koje su se iz pozicije moćnika našle u inferiornoj poziciji okrivljenika.

Prodanović: To su ljudi koji su navikli da ih se sluša. I mi ih moramo uvjeriti da je ipak sad važnije nešto drugo od onoga što oni misle ili kako bi oni htjeli.

Uspijevate li u tome?

Prodanović: Kako s kim.

Kako je raditi s Todorićem?

Sloković: On se i dalje žestoko bori za Agrokor.

Prodanović: Ima osjećaj da su mu oteli firmu.

Da mu niste branitelj, biste li također smatrali da mu je Agrokor otet?

Prodanović: Ovo što se sad događa sigurno nije regularno.

Sloković: Dramatično je da privremeno vjerovničko vijeće donosi odluku o nagodbi koju nije ovlašteno donositi, kao i činjenica da se ne poštuju odluke Trgovačkog suda. Postupak se odvija mimo svih zakonoskih okvira i, doista, mislimo da je lex Agrokor suštinski neustavan.

Ali Ustavni sud rekao je da je lex u skladu s Ustavom.

Sloković: Mi se možemo ne složiti s Ustavnim sudom. Smatramo da se moglo puno više napraviti modifikacijama Stečajnog zakona, a time bi se i izbjegla situacija da svi nezadovoljni tuže državu koja se umiješala u sam postupak donošenjem lexa. Najveći problem bit će u tome što se nije ostvarilo ravnomjerno namirenje vjerovnika, tu predviđamo ozbiljne probleme.

Prodanović: I neki su, zaista, na svemu tome zaradili velik novac.

Jeste li vi kao odvjetnički tim, Todorić ili netko od nezadovoljnih vjerovnika, imali prste u objavi mailova koji su razotkrili grupu Borg?

Prodanović: Da smo mi to dali van, mi bismo to i rekli, kao što smo rekli i za neke druge stvari. A mailovi potvrđuju sve što je Todorić govorio, da mu grupa ljudi radi o glavi.

Sloković: I novinari su propitkivali tko su autori lexa, ali nije se htjelo reći. Da bi se na koncu doznalo da je taj zakon pisala neformalna grupa zainteresiranih osoba. Odvjetnici mogu dati svoje mišljenje o prijedlogu zakona, ali ga ne smiju pisati.

Uskok je odbacio prijavu Živog zida i Slobodne Hrvatske protiv Martine Dalić.

Prodanović: U rekordnom roku! Čudi me da su u samo mjesec dana to uspjeli riješiti. Naše prijave, podnesene znatno ranije, još nisu riješene.

Mislite da politika ima utjecaj na USKOK i DORH?

Prodanović: To vi zaključite.

Sloković: Vi mislite da nema utjecaj?

Činjenica je da su zbog Agrokora pali Ante Ramljak i Martina Dalić.

Prodanović: A zašto su njih pustili niz vodu? Zato što je sve štimalo?

Stvorila se percepcija...

Sloković: Nije samo percepcija. Svi se možemo složiti da onaj tko piše zakon od tog istog zakona ne smije ostvarivati korist. Dakle, ne možeš pisati zakon pa postati izvanredni povjerenik, pa angažirati svoju firmu koja i dalje radi za Agrokor pa biti savjetnik.

Prodanović: To nije percepcija, to su grube činjenice.

Svakodnevno kontaktirate s Todorićem?

Sloković: Da. On u Londonu čeka da se riješi zahtjev za dozvolu za žalbu na odluku o izručenju Hrvatskoj. To bi trebalo biti riješeno tijekom srpnja. Ako mu odbiju pravo na žalbu, tada će se o tome na višem sudu održati ročište tako da će taj dio postupka sigurno potrajati do rujna ili listopada.

Ako ga Englezi izruče RH, on ide automatski u zatvor?

Sloković: S obzirom na to da su gotovo svi svjedoci ispitani, a to je bio razlog za određivanje istražnog zatvora, ako bude izručen Hrvatskoj možemo zatražiti određivanje neke od mjera opreza, primjerice, da bude u kućnom pritvoru. Ipak on ima i neke godine.

Ali prilično je hitro bježao u Londonu od novinara unatoč godinama.

Sloković: Fizički je on u dobroj formi, ali ljudi u ozbiljnim godinama puno teže podnose pritvor nego dvadesetogodišnjaci.

Kako Todorić plaća stan u elitnom kvartu u Londonu ako mu je sva imovina blokirana?

Prodanović: Nije više tamo, sada je u bitno skromnijem kvartu.

Oboje ste bili na osnivanju stranke Nova ljevica?

Prodanović: To je više bio simboličan stav da se ne slažemo sa situacijom na aktualnoj političkoj sceni, više je to bilo protiv nego za. Ali, naravno da smo po idejama bliže ljevici, uostalom radi se i o našim prijateljima.

Kako gledate na HDZ,

SDP, Živi zid...

Prodanović: Jedan korak naprijed, dva nazad, rekao bi drug Lenjin. Rezultati sve govore, ako ste predzadnja zemlja u europskoj zajednici, ako vam 300.000 ljudi ode van, a imate Bogom danu zemlju, onda nešto ne valja.

Sloković: Nešto je trulo u državi Danskoj.

Prodanović: Ni o SDP-u ne mislimo ništa bolje.

Kako gledate na aktualne referendumske inicijative?

Sloković: Neustavne su.

Prodanović: Pod egidom borbe za ljudska prava i demokraciju guraju se najcrnje ideje.

Sloković: Na Istanbulsku smo osjetljivi, ali osjetljivi smo i na pokušaj da se od zastupnika nacionalnih manjina, pogotovo srpskih zastupnika, naprave zastupnici s manjim pravima od ostalih.

Prodanović: Srbi po tome ispadaju najveći problem ove države!

Sloković: Čemu je to potrebno? Neustavno je referendumom ukidati manjinska prava koja postoje više od 20 godina. Stvarno mislim da se vraćamo unatrag i bavimo ne znam po koji put istim pitanjima.

Prodanović: U vrijeme Ive Sanadera Hrvatska je postala i u tom pogledu normalna zemlja. On je znao u korijenu sasjeći stvari koje sada progresivno rastu.

Plenković je, recimo, bio neodlučan kada se pojavila HOS-ova ploča s pozdravom “ZDS” u Jasenovcu.

Sloković: Plenković vjerojatno misli slično kao Sanader, ali djeluje u težim unutarstranačkim uvjetima.

Prodanović: Plenković nam prolazi kao osoba i po političkim stavovima i po prezentaciji države. Nama je jasno da u ovim okolnostima ne može napraviti sve što bi htio.

Sloković: Do sada je Ustavni sud po osjetljivim pitanjima donosio dobre odluke i mislim da će tako biti i sada. Referendum o Istanbulskoj u ustavnopravnom smislu ne može proći jer je riječ o usvojenom međunarodnom ugovoru. Osim toga, usvajanje IK je novi civilizacijski doseg u zaštiti od nasilja. Svoditi Istanbulsku na problem rodne ideologije, kojoj tamo nema traga, potpuno je bespredmetno. Bez IK ne možemo ni razmišljati o koraku dalje u efikasnijoj zaštiti žena i djece od nasilja. Država će sada morati za njihovu zaštitu osigurati ozbiljnija materijalna sredstva. Otvorit će se nove sigurne kuće, ustanoviti djelotvornija zaštita i pomoć žrtvama nasilja, poraditi na edukaciji i prevenciji i oživotvorit će se mogućnosti koje daje postojeća pravna regulativa. Protivnici Istanbulske kažu kako naša pravna rješenja pružaju potpunu zaštitu, a mi smo svjedoci da su žene i dalje žrtve najtežih oblika kaznenih djela nasilja. Prema tome, žene i djecu moramo dodatno i efikasnije zaštititi.

Prodanović: Neovisno o nasilju u obitelji, u ovom društvu je odnos prema nasilju i nasilnicima, huliganima... apsolutno tolerantan. Ako ubijete čovjeka, dobijete sedam godina. Ukradete li nekoliko milijuna, dobit ćete 10 godina. Potpuno su poremećene vrijednosti i u kaznenom pravu, ali prije svega u društvenoj osudi nasilja. Pa naš Prekršajni zakon još ima kazne u njemačkim markama, pa se za grube pojave nasilja plaćaju simbolične kazne. Izostanak državne politike koja vrlo brzo može pokazati kako će reagirati na nasilje stvara društvenu atmosferu. Zato ne čudi da se mnogi smiju kada neki idioti zaliju Antu Tomića kantom govana umjesto da napadači završe u zatvoru na nekoliko mjeseci. Pa da vidimo tko će drugi to ponoviti. Država je uvijek jača od bilo kojeg pojedinca, samo ako to želi. Sanader je u roku od 24 sata maknuo spomenik Juri Francetiću, i nije bilo šale. U Sanaderovo je vrijeme Hrvatska postala normalna država. A ovu HOS-ovu ploču će, očito, po cijeloj Hrvatskoj presađivati.

Jeste li o Sanaderu mislili pozitivno i kada je bio premijer?

Prodanović: Apsolutno u civilizacijskom smislu, mi smo čak govorili da bi bilo najbolje da Sanader dođe u SDP. Premda on sigurno nije ljevičar.

Što mislite o referendumu o izmjeni izbornog sustava?

Sloković: Sustavna i promišljena promjena izbornog sustava svakako, ali ne tako kako to nudi “Narod odlučuje”. Što se tiče preferencijalnoga glasovanja, to ima smisla, ali opet ne tako da se predsjednici stranaka potpuno isključuju. Premda se na izbornim listama vrte vječni stranački podobnici i to treba pokušati izmijeniti. Ali ovo drugo pitanje, koje se tiče zastupnika nacionalnih manjina, sramotno je i stigmatizirajuće za Srbe.

Prodanović: Danas pričati da su Srbi u Hrvatskoj privilegirani, potpuno je besmisleno.

Vi ste 90-ih godina iz tužiteljstva maknuti i zato što ste Srbin?

Prodanović: Maknuli bi me i inače, ali moja nacionalnost svakako nije bila od pomoći.

Milorad Pupovac kaže da su Srbi bili mamac da ljudi daju potpise za tu referendumsku inicijativu, a s druge strane Pupovca se kritizira da je mogao znatno više učiniti za Srbe u Hrvatskoj?

Sloković: Mogao je sigurno učiniti više.

Prodanović: On je stalno uz vlast i mogao je napraviti više. Pa ne moraš biti dio većine. S druge strane, Pupovac se uhvatio najnezahvalnijeg posla u hrvatskoj politici i Srbi mu mogu skinuti kapu. Sigurno je mogao učiniti više, ali njima, mogu reći i nama – neću nikada reći da nisam Srbin, ali nacionalnost me ne zanima i po njoj se ne identificiram – Srbima bi bilo još teže.

Sloković: Čedo je više jazzer nego Srbin. (smijeh)

Prodanović: Točno tako. Srbi su danas deklasirana kategorija u Hrvatskoj, promašeno je sada govoriti o srpskom pitanju, a pogotovo na način da Srbi imaju neki utjecaj u hrvatskom društvu. Jesu li bili mamac nekoj kategoriji ljudi koja se od njih smatra ugroženom, možda i jesu, ali ja to ne vidim kao neki problem. Jer to što će reći Culej ili Glasnović nije Hrvatska. Da je normalnija politička situacija i da manjinski zastupnici nisu jezičac na vagi, oni uopće ne bi bili tema. Ali pošto lasom lovimo zastupnike da bi u Saboru bilo kvoruma, onda su itekako tema.

Sloković: Kada bi oni bili Hrvatska, mi bismo se isti čas odselili u Irsku. A kada je riječ o manjincima, oni Plenkovića uspješno drže na životu.

Prodanović: Ali očito to ne znaju politički istrgovati pa da neko srpsko selo napokon dobije struju.

Sigurno ste pratili ovrhu djeteta u Splitu?

Sloković: Način na koji je ovrha provedena je tragičan.

Prodanović: Znate kada bi u obrnutoj situaciji majka iz Italije na takav način odvela dijete u Hrvatsku – nikada!

Sloković: Izvršitelji ovrhe postupali su kao otmičari, dijete je izašlo iz stana, a dočekalo ga je 30 interventnih policajaca i masa ljutitih prosvjednika. Iako smatram da prije svega roditelji dijete nisu smjeli dovesti u takvu situaciju. Svi govorimo o dobrobiti djeteta, o zaštiti djetetovih prava, a onda se izvede otmica djeteta nasred ulice. To se nije smjelo dogoditi, i to još tako drastično pred očima javnosti. Sudac koji je donio odluku i dopustio da se provede ovrha nad djetetom od 9 godina morao je biti u to aktivno uključen, a ne dopustiti takav kaos.

Država se iskalila nad djetetom od 9 godina, a s druge strane Mamić odšeće u BiH, Todorić u London...

Prodanović: To je stvar propisa koji je apsurdan. To nema veze s Mamićem i Todorićem, nego sa zakonom koji se, apsolutno, mora mijenjati tako da okrivljenik mora biti prisutan na izricanju presude, a ne da s distance licitira hoće li ići u zatvor ili ne. Ali sve je to slika neefikasne države koja uzima poreze, a građanima ne garantira sigurnost, posao, mirovine... I zato ljudi odlaze, ali što je meni neobjašnjivo, uvijek glasuju za te iste koji su proizveli ovu situaciju.

Koji su suci primjer neovisnosti, autoriteta, da ste sigurni kad predmet dođe kod njih da neće nitko moći nazvati i intervenirati?

Sloković: Ima ih, naravno, više. Sudac mora imati znanja i hrabrosti, mora imati integritet. Biti neovisan od utjecaja politike, medija, javnosti.

Prodanović: Vani su suci bogovi. Tamo nećete vidjeti suca da u birtiji sjedi s okrivljenikom.

Sloković: Sudac ne smije davati povoda za sumnju u svoju neovisnost, mora živjeti besprijekorno.

Todorić više nije u elitnom dijelu Londona, a fizički je u dobroj formi

Zakon se mora mijenjati, okrivljenik mora biti prisutan na izricanju presude.