Jedan od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika, veliki je ljubitelj jazza, a prije dvije godine dobio je emisiju na radiju Yammat u kojoj pušta omiljene pjesme iz svoje fonoteke. Svaki tjedan Prodanović vodi emisiju ‘Glazbena kancelarija Čede Prodanovića’ u kojoj se trudi jazz približiti publici kako bi se u njega zaljubili baš kao i on prije mnogo godina. U intervjuu otkriva kako je došlo do suradnje s Yammatom, kakav jazz voli te što bi za njega značilo osvojiti Ružu.
Što bi, po vašem i mišljenju vaših suradnika, značilo priznanje slušatelja u obliku Večernjakove ruže?
Mojim suradnicima s Yammata to bi vjerojatno značilo da su dobro prepoznali i s pravom angažirali novu, “svježu” akviziciju. Meni bi, pak, Večernjakova ruža bila u neku ruku ugodno iznenađenje jer je Yammat, iako najbolja, ipak lokalna radiostanica koja nema velik domet slušanosti, a i muzika koju ja puštam nije općepoznata, a time, naravno, ne može biti ni (pre)široko prihvaćena. To bi u svakom slučaju značilo da smo na dobrom putu i da i u ovom slučaju, kao i u drugim sličnim situacijama iz kulturne sfere, je važno ljudima dati informaciju vjerujući u njihov ukus. No, bez obzira dobili Večernjakovu ružu ili ne, već ovu nominaciju smatram velikim priznanjem.
Kako je došlo do suradnje vas i Yammat FM radija?
Kao i inače, vrlo često dobre stvari započinju slučajno. Bio sam gost intervjua tjedna, pa mi je rečeno da razgovor možemo ilustrirati muzikom po mojem odabiru. Budući da sam u tom pogledu uvijek vrlo “odgovoran”, donio sam svoju muziku i to je urednike donekle iznenadilo. Vjerojatno nisu očekivali od osobe mojih godina da tako ažurno i recentno prati glazbenu produkciju te da moji afiniteti prema jazzu nisu ostali ukopani u nekim davnim godinama.
S obzirom na to da se do tada niste susreli s radijskom tehnikom, što je bio najveći izazov?
Način snimanja naše emisije vrlo je jednostavan. Možda to i nije najbolji radijski format s obzirom na to da ja unaprijed snimim više muzičkih numera uz tehničku pomoć urednika Alena Balena, a onda to kasnije ljudi iz Yammata montiraju.
Koliko daleko seže vaša ljubav prema jazzu?
Kao i svakoj mladoj osobi muzika mi je bila vrlo važna, a jazz je bio ishod ljubavi prema soulu, bluesu, r’n’b-u i funku. Na žalost, ta ljubav seže vrlo davno, na kraj 60-ih godina kada sam počeo slušati Cannonballa Aderlyja, Milesa Davisa, zatim Weather Report, Chica Coreu, Pat Mathenyja, pa sve do Johna Zorna, Michaela Patchesa Stewarta, Christiana Scotta…
Kakav jazz danas slušate?
U jednoj fazi sam slušao sve od fusiona do free jazza, zatim isključivo ECM, JAPO i Black Saint produkciju, a danas sam otvoren ponovno za sve. Posljednjih godina ljubimci su mi bili e.s.t. (Esbjörn Svensson Trio). Inače, moje prve ljubavi bili su Miles Davis, Jan Garbarek, Weather Report, Michael Brecker, volim Erika Truffaza, Carlu Bley, Davea Douglasa, Charlesa Lloyda, ali i Snurky Puppy i tako mogu nabrajati u nedogled sve do Arva Pärta i Kronos quarteta. Volim ono što radi Elvis Stanić, sviđaju mi se Chui, a posebno otkriće mi je naš muzičar iz Kölna Renato Rozić – velika preporuka za njegov album Black & White.
Vlasnik ste brojnih ploča i CD-a. Znate li koliko broji vaša kolekcija? Koji vam je najdraži album?
Ne znam točnu brojku, ali imam ih na tisuće. Najdraži album mi je zaista teško odabrati, mogu spomenuti neke od prevratničkih’ albuma koji su utjecali na promjenu, odnosno formiranje mog glazbenog ukusa: Bitches Brew - In a silent way, Milesa Davisa, Köln koncert Keitha Jarreta. Izdvojit ću i meni trenutačno najdražu jazz-kompoziciju Esbjörna Svenssona From the Gagarin’s point of view. Nedavno je izašla njezina nova verzija sa Stocholm Filharmonic Orchestra i zaista mi je žao što ćemo zbog Svenssonove tragične smrti ostati uskraćeni za nove užitke.
Široj publici poznati se kao uspješan odvjetnik. Pokazujete li u emisiji opušteniju stranu?
Naravno, možda odvjetnici djeluju kao programirani hladni ljudi bez emocija i empatije, ali i mi smo kao i svi drugi i naravno da je glazba niša u kojoj nalazim zadovoljstvo i opuštanje.
Koliko se pripremate za emisiju i kako birate jazz-izvedbe koje ćete puštati u eteru?
Iako sam ovom poslu pristupio iz čistog entuzijazma i bez imalo pretenzija, priprema mi oduzima dosta vremena jer nastojim birati izvođače i muziku koji su manje poznati. Odnosno ako su izvođači i poznati, nastojim zainteresirati slušatelje prezentirajući im manje poznati dio njihova opusa, s time da, naravno, moram voditi računa o profilu radija Yammat i njegovih slušatelja. Dakle, izbjegavam puštati muziku koja bi mogla biti dosadna. Pri tome se ne ograničavam isključivo na jazz, ima tu i r’n’b-a, bluesa, funka, nu jazza, elektronike…
Ostaje li vam uopće slobodnog vremena s obzirom na odvjetnički posao i posao DJ-a?
Slobodnog vremena je uz odvjetnički posao vrlo malo jer se on obavlja sedam dana u tjednu, no naravno da se nađe vremena za dobru knjigu, kazalište, koncerte, druženje s prijateljima…
Voli li gospođa Jadranka Sloković jazz? Ima li razumijevanja za vašu strast?
Jadranka nije bila neki veliki obožavatelj, ali sada u neku ruku voli jazz. U principu ima za to razumijevanja, smeta joj, doduše, kad malo pretjeram pa muziku puštam preglasno, a ja joj pokušavam objasniti da bez snažnog zvuka nema pravog doživljaja.
Koga planirate povesti na dodjelu Večernjakovih ruža?
Naravno Jadranku. Ipak je ona najvećim dijelom uključena, trpi i tolerira bavljenje mojim “najvažnijim pozivom” – vođenjem Glazbene kancelarije.
jos nisam upoznao postenog odvjetnika...zagarantirano ti je mjesto do...8 ili 9ti krug sve drugo bi bilo razocarenje...