A – Albert Papo je ugostitelj koji je, nakon što je trokut Kavkaz-Zvečka-Blato prestao biti zanimljiv, utemeljio rutu od Tesline do Bogovićeve kao novu zagrebačku špicu. Otvorio je Orient Express, preuredio Thaliju, otvorio sendvič-bar Pingvin, a kasnije, u Bogovićevoj, Sunce i Bulldog te tako postao neokrunjeni "kralj špice". Prije toga je, uzgred kazano, otvorio Saloon i Big Ben.
B – Biciklist: podvojena ličnost koja se ne može odlučiti sudjeluje li u prometu kao vozilo ili pješak. Glasao je za Tomaševića.
C – Centar je dio grada kojemu, po definiciji, gravitiraju drugi dijelovi. Ono oko čega se sve skuplja, čemu teži i ono gdje se sve događa i razvija... U Zagrebu je to, po nekom starom tumačenju, sve ono unutar Lenucijeve potkove koja se još od 19. st. smatra zelenim okvirom središta grada, a po mojoj strogoj i krajnje isključivoj definiciji – taj pojam odnosi se na svega nekoliko ulica oko Jelačić-placa. Tamo nešto malo oko Čarlija u Gajevoj, Bogovićeva, Cvjetni trg, prvi dio Preradovićeve i Frane Petrića. "Uf... daleko je to!", govorio bih preko telefona kad bi me netko pozvao na piće u Petrinjsku, a onima koji bi me zvali u Martićevu – e, njima se ne bih ni javljao. Skup mi je roaming!
Ć – Ćiro Blažević je netko tko zaslužuje biti počasni građanin ovoga grada, ali ne samo zbog svojih sportskih uspjeha, to pogotovo, već i zbog elegantne pojave koja svakom prolazniku kroz centar izmami osmijeh na licu kada ga ugleda.
Č – Čarli: kultni kafić koji je prije više od 50 godina otvorio Mirko Braun, a sada ga, evo, vodi njegov unuk Bruno. U vremenu između Mirka i Brune, tijekom tih pola stoljeća postojanja, nema tog tko nije popio barem jednu kavu u tom magičnom prostoru u Gajevoj ulici, na kućnom broju 4.
D kao Dinamo!
Đ – Đorđićeva ulica je među onima koje su u zagrebačkom potresu najgore prošle, a ona zgrada na uglu s Petrinjskom – ona s nacrtanim pužem – ostat će zauvijek upamćena kao simbol razorne snage potresa, ali i spore obnove.
Dž – Džamija, ali naravno ne ona prava, u Folnegovićevu naselju, na nju rijetko tko misli kada spomene tu vjersku instituciju, već ova naša u centru koja to zapravo nije.
E – Esplanade je Zagrebu ono što je Waldorf Astoria New Yorku: središte svih civiliziranih stvari.
F – Fakini su izumiruća vrste na zagrebačkim ulicama. Najbolji primjer toga je Martićeva ulica koja je nekoć bila poznata po opasnim momcima s kojima se ne treba zajebavati, a sada je postala sinonim za hipstere, milenijce, influencere i druge subkulturne skupine s kojima ne možeš drugačije nego da ih, eto, malo zajebavaš!
G – Giovanni: po njemu je, navodi se na IMDB-u, snimljen Spielbergov film s Leom Di Caprijem u glavnoj ulozi: "Catch me if you can." Pilot, perač prozora, engleski turist, biznismen na proputovanju, pekar, ljekar, apotekar... sve to, u potrazi za nekim od koga bi mogao užicati kunu, postao je on!
H – Upravo se sjetio, prilikom odabira pojma za ovo slovo, kako je u centru Zagreba samoinicijativno niknuo Hard Rock Cafe. U atriju između Gajeve i Tesline Albert Papo i partneri (vidi pod slovo A) – iz čista mira i bez licencije – otvaraju kafić iz tog svjetski poznatog lanca. S vremenom su ih Ameri, naravno, tužili, dobili na sudu i kafić je morao promijeniti naziv, a vlasnici platiti kaznu, ali hej – petnaest godina smo, sjećam se toga s veseljem, baš poput ostatka civiliziranog svijeta izlazili u Hard Rock Cafe. Šteta samo što nisu prodavali i one njihove majice pa da to možemo i dokazati, ovako nam za potvrdu ove priče ostaje samo pravomoćna presuda Trgovačkog suda.
I – "Imaš kunu?", najučestalije pitanje u centru grada. Odgovoriti se može i bez riječi, žustrim odmahivanjem rukom ili, također učestalo, sočnom psovkom i savjetom da ode raditi.
J – Jelačić-plac, bio na njemu onaj Bandićev šator, sajam OPG-ova, Dani Daruvara ili, evo, ova praznina s kojom se susrećemo otkad imamo novog gradonačelnika, pa čak i za vrijeme Adventa, glavni je trg u državi i sve gravitira prema njemu. Bio na njemu organiziran doček reprezentativaca nakon nekog velikog uspjeha, prosvjed za Radio 101 ili samo onaj pantomimičar koji je subotom izvodio svoju umjetničku točku dok Kraljevi ulice na Splavnici zabavljaju prolaznike, trgač je mjesto okupljanja. On nije samo glavni trg svih Hrvata, kako se govorilo ranih devedesetih, već i mnogo više od toga – svih ljudi koji vole Zagreb bez obzira na to je li im tu dom ili im je naša metropola samo usputna stanica.
K – "Kod sata": najpopularnija lokacija za sastajanje u gradu.
L – Lajbek nije samo prsluk već prečesto i karakterna osobina.
LJ – Ljeto u Zagrebu samo je u teoriji dobro, u praksi baš i ne. Postoji, naime, jako dobar razlog zašto uvijek nađete parkirno mjesto, nema gužvi u prometu i dućanu te zašto je atmosfera u gradu opuštenija... Svi su zbrisali na more jer je u to doba godine, koliko god i sam volim sve ovo gore nabrojeno, na plaži ipak puno bolje!
M – Miro Par – dopisnik iz centra za legendarni Večernjakov prilog Ekran.
N – Nama: robni magazin u vječnom stečaju, ali ujedno i najljepša nekretnina u Zagrebu.
NJ – Njegov espresso: Najgore što se muškarcu u centru grada može dogoditi jest da mu djevojka pije neku kompliciranu kavu. Neki mali makijato s hladnim u velikoj šalici ili, štajaznam, cappuccino sa srednjom pjenom u velikoj šalici... Nakon drugog ili trećeg izlaska shvatit će da mu je lakše promijeniti djevojku nego svaki put umjesto nje vraćati kavu i prepirati se s konobarom je li to ono što je ona naručila. Njegov espresso, usput budi rečeno, nikad neće stvarati probleme u vezi.
O – Osamdesete: mitske godine kojima oni stariji dosađuju nama mlađima.
P – 22. 3. 2020., 6.24 sati. Pametnom dosta!
R kao recikliranje! Ono o čemu posljednjih mjeseci svi u centru govore, ali malo tko prakticira...
S – "Saloon je...", rekao je još Relja Bašić sredinom sedamdesetih, "izgrađen na asfaltu."
Š – Špicu kakvu danas poznajemo i volimo utemeljio je Albert Papo (vidi pod A). Ona ima svoju povijesnu, društvenu i socijalnu dimenziju. Živa je, giba se, premješta, seli, a jedino što je konstantno je dobra atmosfera i pravi štimung.
T – Tkalča: nekoć glavna odrednica ove gore spomenute "špice", a sada ni sama ne zna što je.
U – Utorak je, zahvaljujući klubu Gjuro, jedno vrijeme bio najbolji dan za izlazak. Taj neuobičajeni program utorkom, kao velika posebnost zagrebačkog noćnog života, započeo je kao okupljalište raznih kulturnjaka koji bi uz kvalitetnu muziku razglabali o knjigama i filmovima, ali vrlo brzo je prerastao taj hermetički zatvoreni krug intelektualaca te se proširio i one intelektualce u nastajanju: studente fakulteta društvenih znanosti i one umjetničkih orijentacija, koji su, nota bene, dijelili iste interese, ali nisu, eto, bili toliko dosadni... Ili barem to nisu bili nekoliko sati iza ponoći!
V: Vladimir Vidrić – hrvatski pjesnik manje poznat po svojoj poeziji, a više po rodnoj kući koju je Tomo Horvatinčić pretvorio u robnu kuću. Vrlo poetično, zar ne?
Z – Zrinjevac je zagrebački Central Park, samo s manje kriminala, ali više meteoroloških satova. Posebno atraktivan u ovo vrijeme Adventa!
Ž – Došli smo, evo, do kraja ove abecede centra grada. Idem malo prek k Žnidaršiću...