Sretan sam sa svojom partnericom i nadam se da je ona sretna sa mnom

Od ponedjeljka, 9. rujna, na Novoj TV počinje se prikazivati nova dramska serija "Na granici" u kojoj ćemo kao glavnog junaka gledati Filipa Juričića. Ne krije da uživa u suradnji s ekipom, a tijekom razgovora osmijeh mu je uvijek izmamilo i spominjanje Lava, sinčića kojeg je sredinom kolovoza dobio sa svojom životnom partnericom Nikom Dogan. Mališanu se veseli cijela obitelj, pa tako i Filipov prvi sin Jan, a 37-godišnjak već najavljuje kako ćemo ga susretati u šetnji s bebom u društvu prijatelja Amara Bukvića koji je prije nekoliko mjeseci također dobio dijete.

U novoj seriji glumite policajca, kako se osjećate u toj ulozi?

Jako simpatično, ovo je žanr komedije koji još nisam iskusio, sve je opuštenije. Marko nije jako ozbiljan inspektor koji rješava neke velike slučajeve, već je vrlo životan, vrlo normalan policajac koji radi i griješi. Zainteresiran je za svoj posao, ali ipak ga najviše zanimaju žene i lagodan život. Zbog toga nije negativac već normalan čovjek iz naroda kakvi policajci vjerojatno i jesu. Lik je napisan vrlo precizno i točno, vidim ga, osjećam i čujem kada čitam scenarij. Sada samo preostaje da uspijem prikazati sve ono što želim. O tome će suditi publika.

Jeste li možda na nekome temeljili lik?

Ima policijskih šablona koje su sadržane u scenariju pa se malo s njima poigravam, ali ne, nisam ga na nikome temeljio.

U jednoj od prvih scena Marka privode. Jeste li se ikada našli u takvoj situaciji?

Jesam, u mlađim danima, ali sve je bilo vrlo benigno. Eto, i to sam prošao u životu, a u seriji tu počinje život moga lika. Njega privode jer je spavao s ženom nekog kriminalca i tako zamalo pokvario akciju specijalaca. A kako mu to nije prva greška, i sve su njegove greške vezane za žene, po kazni ga šalju u malo selo Lokvica gdje će se suočiti s drugačijim mentalitetom. Tamo nalazi jednu mladu djevojku i odatle kreće ljubavna priča s humorom i svim elementima koje jedna serija koja se prikazuje u 20 sati mora imati.

Marko upoznaje djevojku Petru koju glumi Nadia Cvitanović. Kako vam je s njom surađivati? Kakva je kao partnerica?

Jako lijepo surađujemo. Brzo smo se povezali i sprijateljili. Isti dan smo bili na audicijama i mislim da su nas i isti dan primili, očito je su producenti prepoznali nešto između nas dvoje kad su nas uzeli. Jako dobro surađujemo i družimo se, baš uživam. Sretan sam sa svojom partnericom i nadam se da je ona sretna sa mnom.

Etabliran ste i višestruko nagrađivan glumac, ipak morate odlaziti na audicije?

Da. U jednoj fazi nisam odlazio na audicije, ali onda dođe neko zatišje, malo lošiji projekt i nakon dugo vremena dobio sam poziv. Otišao sam bez očekivanja, čak nisam znao niti o kojoj ulozi je riječ, velikoj ili maloj. Tako sam se opet vratio na audicije, a sada mi možda Marko pomogne pa neću morati ići na njih.

Volite li audicije?

Više volim kad me zovu, naravno. Ali kada trenutačno nemaš neki dobar projekt, a željan si nešto raditi i zovu te na audiciju imaš samo dvije mogućnosti - glumiti veliku zvijezdu i reći da ti to ne radiš ili otići na audiciju. Ja sam odabrao otići.

I to je bila dobra odluka.

Čini se da je, ali vidjet ćemo kada sve završi. Za sada se pokazala jako dobrom.

Stvaranje ovakve serije iziskuje cjelodnevna snimanja, slobodnog vremena je malo... Je li teško ponovno se baciti u taj žrvanj?

Ne. To ponekad zna krenuti u nekim čudim smjerovima i toga sam se pribojavao, ali ovoga puta je krenulo izvrsno. Ekipa je odlična, opuštena, normalni su ljudi i to je jako bitno. Čim to osjetiš, sve ide lagano. Uđeš u ritam koji je težak, ali kad imaš iskustva, to i očekuješ. Život se tih mjeseci svodi na snimanja. Kad dođeš doma, malo porazgovaraš s ukućanima, prođeš scenarij, ideš spavati. Polako stavljaš na stranu kave i druženja s prijateljima, znaš da neće biti vremena za rekreaciju, vikendom možeš malo do grada ili na neki izletić, ali to je to. Iscrpiš se šest mjeseci, ali nakon toga se život ponovno vrati u normalu.

Osim snimanja, život vam se i privatno dosta promijenio. Sredinom kolovoza dobili ste sina Lava. Kako je kada dođete doma, možete li se odmoriti ili beba plače?

Ne plače i moram priznati da je za sada jako, jako dobar. Baš je dobar i tih i svi ga jako volimo i svima nam je poseban. Niti se puno buni, on je beba koja pola sata može ležati otvoreih očiju u kinderbetu i neće zaplakati. Nekad dođem doma i ide mi na živce što toliko spava, pa mi dođe da ga malo probudim (smijeh). I po noći spava, do sedam sati ja se već vratim doma, tada ga okupamo, u osam ga stavimo spavati i on valjda zna da je noć i zaspi. Tako i mi imamo neko vrijeme za sebe. Probudi se u dva, tri ujutro. malo poklopa i ponovno se vrati spavati. Baš sve ide vrlo jednostavno i glatko, da kucnem u drvo, i nadam se da će se tako i nastaviti.

Od kolega na setu vi i Momčilo Otašević imate male bebe, a i Amar Bukvić je nedavno dobio drugo dijete...

Dobar sam s Momčilom, ali Amar i ja kućni smo prijatelji i drago mi je da smo se poklopili i da ćemo zajedno šetati klince. Ja sam dijete dobio s 25 godina, što nije tako rano, ali u današnje vrijeme to je jako rano, i nikada nisam to mogao dijeliti sa svojom generacijom. Kada sam dobio dijete, oni su još studirali, cugali, izlazili van, a ja sam se družio s nekim drugim ljudima kako bih imao kamo ići s djetetom. Moj sin je imao šest, sedam godina kada se dogodio baby boom i kada su svi moji prijatelji dobili djecu, a sada sam uhvatio taj zadnji vlak. Svi imaju djecu od godinu, dvije, sada idu na drugo pa sam uhvatio ritam s njima. Jako mi je drago što će Lav imati prijatelje iz mog i Nikinog društva.

Je li danas lakše s malom bebom jer već imate iskustva ili možda teže jer ste sada u srednjim tridesetima, a ne srednjim dvadesetima?

Danas je puno lakše. Da, godine su tu, ali nije problem. Možda si malo umorniji i nemaš više istu snagu, ali s 25 si toliko razbacan na sve strane i toliko trošiš energiju da si opet umoran. Sad malo racionalnije postupaš i trošiš energiju, a lakše je i jer sam već imao dijete pa sam znao što me čeka. Možda je to i glavni razlog što je ovo došlo kao uživanje, nije bilo tog iščekivanja i straha "kako ću, što ću ”. Srećom, sada više nema ni toliko savjeta okoline, baba, teta, poznanika koji misle da si blesav pa ti treba vremena dok ti pronađeš neki svoj stav kako ćeš se sa svime nositi. Sad je to lakše, rutinirano, a tako je i Niki koja već ima dijete tako da nam je sada super i baš uživamo.

Kako su vaš sin i njezina kćer reagirali na prinovu?

Super! Mene je bilo strah kako će proći te adaptacije, ali sve je jako dobro. Ona ima brata, on ima brata i sve nas je to i dodatno povezalo.

Nedavno ste u jednom intervjuu rekli da ponekad mislite da ste kao otac previše popustljiv, a u drugom da ste prestrogi. Kako pronaći balans?

Nikako! Tražiš ga svaki dan ispočetka. Kada si jako strog, preispituješ treba li malo popustiti, a drugi dan obrnuto. Ne treba se previše za sve kriviti i opterećivati se s postupcima koje si već napravio, nego od sutra biti malo bolji. Ići koračić po koračić. Zato čitamo duhovne knjige, vodiče za samopomoć, možda ne svi, ali ja sam imao fazu potrage za ravnotežom u životu. Međutim to ne postoji, svaki je dan neko preispitivanje i bitno je kada i zastraniš da ne odeš do kraja. Treba spoznati ako se previše nagneš preko palube i vratiti se. To je jedino bitno.

Amara Bukvića s kojim ćete glumiti u seriji poznajete od studentskih dana, a zajedno ste napravili i izvrsnu predstavu "Kako misliš mene nema". Imate li u planu novu suradnju?

Stalno nešto planiramo, razgovaramo kako bi bilo napraviti nešto drukčije. Vjerujem da će doći i taj dan. Prva predstava je krenula od našeg ispita na Akademiji dramskih umjetnosti i počeli smo je raditi tek pet godina poslije. U našem poslu godine nekada ne znače ništa i samo je bitno da se uskladimo s terminima, sjednemo i počnemo raditi. Vjerujem da će naša suradnja dobiti nastavak.

Osim u seriji, i dalje vas gledamo u vašem matičnom kazalištu Komedija?

Komedija ima super repertoar, a u tijeku je i obnova kazališne dvorane tako da će naši gledatelji moći uživati u jednom novom ruhu kazališta. Dogodilo se i nešto što se u povijesti nije dogodilo, barem otkada sam ja tamo, a to je da je ravnatelj Krešimir Batinić, s kojim sam jako sretan, izvjesio je sve komade koje radimo i sve podjele za iduću sezonu. Tako se svatko ima vremena pripremati, čitati tekst, učiti ga, mršavjeti, debljati se, trčati, misliti po raznim glumačkim metodama i ovu sezonu glumci nemaju izgovora da su zadnji čas dobili tekst pa nisu stigli, već svi imaju vremena pripremiti se i ulogom dati najbolje što mogu. Mene je dopala jedna, ali važna i dobra uloga u "Legendi o svetom Muhli". Glumim Muhlu, što mi je jako zanimljivo jer sam u Histrionima već glumio u tom komadu, ali u drugoj ulozi. Već poznajem komad koji je vrhunski, kao i svi komadi Mate Matišića, i ako ga napravimo tako dobro kao u Histrionima bit će fantastičan. Ja vjerujem da mi možemo i bolje i da će to biti nova uspješnica kazališta Komedija. Redatelj je Zoran Mužić koji je radio Matišićev "Bljesak zlatnog zuba", koji je po meni najjača ansambl predstava koju smo imali posljednjih šest do deset godina i vjerujem da će se ta suradnja ponovno pokazati uspješnom. Veselim se probama koje počinju početkom siječnja, a premijera je u ožujku. Ima odličnih predstava, u Komediji vlada vrlo dobra atmosfera i sezona će biti super.

Prije nekoliko mjeseci snimali ste u i Rusiji?

Nisam. Imao sam peh s Rusijom. Imao sam avionsku kartu, vizu, ali glavna glumica je završila u bolnici i zbog toga su morali mijenjati plan snimanja, a to je jako veliki problem. Morao se pomicati termin i morao bih dva dana duže ostati u Rusiji,viza bi mi istekla, nova se nije mogla odmah napraviti pa su na brzinu morali naći glumca u Rusiji koji me zamijenio. Imao sam baš peh da su me dok sam ulazio u avion i nazvali da mi kažu da od svega neće biti ništa. Sada snimam novu seriju, a materijali i audicije šalju se mobitelom. Uvijek nešto tinja, imam ovaj projekt i Komediju i sretan sam, a volio bih da mi se ostvari i neka inozemna suradnja. Htio bih to doživjeti.

Biste li se preselili i okušali sreću u nekoj drugoj zemlji poput Zrinke Cvitešić?

Volio bih. Dok je bila vani, ona je i dalje bila članica HNK i njezin model mi se najviše sviđa. Odeš godinu, dvije raditi u nekim drugim uvjetima i s drugim ljudima, ali ostaviš sidro u Hrvatskoj. Njoj je to jedna uloga godišnje ali to je dovoljno da si prisutan jer je za glumca materinji jezik iznimno bitan. Na engleskom, ruskom uvijek možeš glumiti nekog stranca, a na svom jeziku što god poželiš. Naravno da bih zbog toga uvijek želio biti vezan za Hrvatsku, ali da bih volio par godina provesti negdje drugdje, bih.

Obitelj bi u tom slučaju išla s vama?

Ne znam, to je teško sada reći. Ako bih dobio vilu i milijune onda da, ali ako bih morao još raditi kao konobar da preživim onda ne (smijeh). Ovisi o okolnostima, kakve bi bile ponude, na koji rok, što bi bilo jednostavnije... Pregovori su iscrpni, pa i o angažmanu u ovoj seriji doma smo dugo razgovarali, hoćemo li u to ući, kako ćemo, koliko me neće biti, ali i da bismo mogli kupiti auto koji nam treba zbog bebe, a ovako ne možemo, i o tome da nisam dugo bio na televiziji, možda je vrijeme da se vratim... Puno je tu pitanja. Važno je iskreno i otvoreno porazgovarati da svi znaju što ih čeka i da ne bude iznenađenja kada krenu snimanja.

Nika je morala dati blagoslov za snimanje serije?

Da!

I za kraj, hoćemo li uskoro čuti svadbena zvona?

Neka to ostane samo naša tajna..

Pogledajte video: Deset godina od smrti Dina Dvornika