Prava senzacija posljednje epizode 'Supertalenta' bio je nastup 83-godišnjeg Krešimira Šunjića iz Mostara koji se predstavio talentom kojega članovi žirija tijekom svoje dugogodišnje karijere nisu imali prilike vidjeti. Svira gitaru, ali ima i veoma neobičan talenat a to je da stvara magičnu melodiju. Krešimir je odsvirao pjesmu 'Zvončići', a kao instrument su mu poslužili – zubi. Članovi žirija su nakon njegovog nastupa ostali malo je reći iznenađeni. Da sviranje nije njegov jedini talent Krešimir je pokazao tako što je članove žirija počastio izvedbom pjesme 'Manuela' pjevača Olivera Dragojevića, kojom je podigao publiku na noge i dobio ogroman aplauz. "Ja ću vam i za sviranje i za pjevanje dati DA, a najviše za životnu energiju u 84. godini. To je najveći da" poručila je članica žirija Martina Tomčić.
Krešu smo nakon uspješnog nastupa posjetili u njegovom domu u mostarskom prigradskom naselju Rodoč. Željeli smo doznati gdje je i kada naučio svirati na zubima, jedinstvenu tehniku koja je oduševila TV gledatelje, ali i razgovarati sa njim o njegovoj dugogodišnjoj glazbenoj karijeri. - Majka mi je rano umrla, imao sam samo osam godina. Bila iz Podravine, iz jednog sela pored Koprivnice, prema Mađarskoj granici, a otac je upoznao upoznao u Zagrebu gdje je studirala. Inače i ona se bavila pjevanjem tako da sam talenat naslijedio od nje. Majka je umrla 1948. godine i sljedeću godinu kod nas je došao moj ujak iz Varaždina i zamolio mog oca da me odvede na godinu dvije kod sebe. Ja sam taj prijedlog jedva dočekao i otišao sam u Varaždin, tad sam imao desetak godina i bio nestašan dječak. U to vrijeme mi se stalno vrzmala po glavi glazba i tu mogućnost sviranja na zubima tada sam slučajno otkrio da je moguće proizvoditi melodiju udarajući noktima po zubima. Ja sam to skrivao od drugih, da ne bi pomislili da nisam normalan ipak s godinama sam shvatio da je to poseban dar - kaže nam Krešo i dodaje da sviranje na zubima želi podići kako kaže na jedan veći nivo. - To do sad nigdje u svijetu nije zabilježeno pa bi želio da to uđe u Guinnessovu knjigu ili negdje slično. Da ostane zabilježeno za buduće generacije. Na žalost još nisam saznao kako to mogu napraviti - ističe.
Glazba je obilježila Krešin cijeli život, unatoč tome što nije imao formalno obrazovanje. - Nakon majčine smrti živjeli smo s bakom, otac je bio na terenu, tako da sa morao u biti jako brzo odrasti. Mlad sam počeo i raditi, imao sam nesuglasica s jednim profesorom u školi tako da sam već 1954. počeo raditi u Remontnom zavodu "Galeb" koji se nalazio na sadašnjem heliodromu koji se nalazio uz našu obiteljsku kuću. Neki su me dobri ljudi preporučili i pomogli mi da se tu zaposlim i gdje sam se obučavao za aviolimara, nakon dvije godine sam završio tu školu - priča Krešo. Ističe kako se u to vrijeme bavio raznim stvarima, bio je pilot jedriličar, ima oko 300 sati samostalnog letenja. Igrao i nogomet u Veležu, ipak od svega ga je najviše privlačila pjesma i glazba. - U to vrijeme nismo se mogli školovati, ja nisam imao mogućnost glazbene naobrazbe ali gledajući filmove, u to vrijeme, u to vrijeme su bili popularni meksički filmovi, pa bi mi sa filmova skidali razne pjesme. Tako sam već prije odsluženja vojnog roka, kad sam imao 19 godina pjevao na igrankama. Tada su bili razni matineje u Abraševiću. Pa su tako bili matineje za studente i srednjoškolce na kojima sam ja pjevao, a navečer bi bilo za starije i tu nije bilo ni dostupno mlađima. Potom je došla vojska, nakon koje sam se planirao zaposliti u Sokolu, međutim u to vrijeme je nekako bio period kad nisu zapošljavali nove radnike - kaže Krešo. I tako je, priča, krenuo u glazbene vode i postao član zagrebačke estrade.
- Godinama sam pjevao u kavanama, a profesionalno sam se glazbom bavio desetak godina. Moram spomenuti da sam pjevao u gotovo svim gradovima u bivšoj državi. Posebno moram istaknuti ljeto 1964. kad sam cijelo ljeto nastupao na terasi hotela Adriatic gdje bih pjevao od 21 do ponoći, a nakon ponoći do 4 ujutro u jedno splendid baru na Lapadu - ističe. Ipak napustio je profesionalno glazbu i zaposlio se u Sokolu jer je supruzi obećao da ću se prestati profesionalno baviti glazbom kad napravimo kuću. A sa suprugom je već 64 godine, upoznali su se 1958., a vjenčali četiri godine kasnije. Pa su Krešimir i njegova supruga Marija ovog ljeta proslavili Zlatni pir- 60 godina braka. Unatoč stalnom zaposlenju u Sokolu nastavio je i s nastupima u hotelima i restoranima u Mostaru, Neumu, Dubrovniku, Subotici,.. "Bilo je to jedno lijepo vrijeme kako u obiteljskom smislu, dobio sam dvije kćerke, tako i u glazbenom smislu jer se glazbe nikada nisam odrekao. I onda je stigao taj nesretni rat koji je sve preokrenulo. Kuću u Rodoču su mi zapalili bila je kao pepeljara kao i velikom broju mojih susjeda. Te 1992. godine u Rodoču je zapaljeno 120 kuća - priča nam. Krešo nije samo pjevač, on je neke od pjesama koje izvodi sam je napisao i/ili uglazbio. Jednu od njih posvetio je upravo svom Rodoču - U Rodoču moja rana.
Objavljena je 1992. na Krešinoj audiokaseti "Ne plači, majko", snimljenoj u studiju Art Forces u Mostaru, uz posvetu "svim braniteljima i obiteljima palih boraca Herceg-Bosne". - Tad sam rekao ako može iz žalosti zbog nesreće rodnog kraja da nastane nova pjesma zato evo pjevam ja - govori Krešo. Zanimljiva je i priča o pjesmi "Ne plači majko" koju je sam napisao i uglazbio je i s kojom je nastupio na koncertu "Mostovima Mostar" održanom 1992. na Poljudu. - Ta pjesma ima zanimljivu priču. Naime, vraćao sam se jedan dan iz Stožera, kiša je padala, i na tržnici ugledam uplakanu ženu u crnini i džip koji odlazi i u njemu dječak koji joj maše i govori ne plači majko vratit ću se ja. Priđem joj i upitam je zašto plače a ona mi kaže evo jedinak mi ode u rat a prije par dana mi je poginuo suprug. Ta pjesma je u to vrijeme bila jako popularna. Tad sam snimio i pjesmu Galebi bijeli, za koje je stihove napisao Roko Markovina - ističe Krešo. Tih ratnih godina domoljubne pjesme značile su mnogo kako onim u domovini tako i dijaspori.
- U svim tim ratnim zbivanjima direktor Art Forcesa Srećko Vučina me zamolio da napravimo jedan sastav da bi mogli djelovati negdje ako nas pozovu" kaže Krešo i dodaje da su to i učinili što je na kraju rezultiralo brojnim turnejama po svijetu. "Tako da sam napravio jedan sastav u kom su bili Veselko Čerkez, Gordan Prskalo i Tomislav Zovko. Pa smo tako u Zagrebu na Okrugljaku održali jedan koncert na kome su bili svi politički i vojni dužnosnici - ističe. - U to vrijeme sam dobio pismo iz Amerike od prijatelja koji me pitao imamo li jedan glazbeni sastav jer oni žele organizirati turneju po Americi. Ja sam im javi da imam sastav i oni su stalno kontaktirali Stožer jer im je bilo jako stalo da dođe netko iz Mostar. Organizacija je bila preko hrvatskih udruga u Americi uključila se i crkva. Odmah su se interesirali kako će biti za plaćanje, ja sam tražio da sve ide na račun HVO-a i tako je i bilo. Otišli smo u Ameriku i održali koncerte u 13 gradova. Nakon Amerike uslijedi je poziv iz Australije od mog susjeda Nikole Babića, otišli smo u svibnju 1994. i tamo smo proveli 35 dana i održali niz koncerata. Uslijedila je turneja u Kanadi, na poziv fra Šite Čorića i fra Ljube Krasića. Tu se dogodila jedna zanimljivost, naime kad smo gostovali u Vancouveru došli su mi neki ljudi iz Prince George, grada doslovno s kraja svijeta u kome je živjelo oko 300 obitelji Hrvata, i koji su kazali da im nikada nitko od Hrvata nije došao u posjet. Tako da smo održali koncert i u tom gradiću. Imali smo turneju u Njemačkoj - priča Krešo.
Krešu smo pitali kako je došlo do nastupa u "Supertalentu" ali i nastupu u showu "Nikad nije kasno" 2017. u Beogradu. - Na show "Nikad nije kasno" prijavila me unuka, bilo mi je prelijepo super su me primili. Ja nisam otišao tamo da napravim karijeru imam previše godina za to. To je bilo jedno prelijepo iskustvo. A za Supertalent je neka potpuno drugačija priča. Jedno jutro mi je zazvonio telefon, zvao je netko za broja iz Hrvatske. Mislio sam da je netko od rodbine, međutim zvala je dama koja nije bila sigurna ni koga točno traži. Pitala je jesam li ja osoba koja svira na zube. Potvrdio sam i ona mi je rekla da ona traži ljude s posebnim talentima i jesam li zainteresiran da i ja predstavim svoj talent i tako je sve krenulo - priča Krešo. Ističe kako je posebno ponosan na svojih petero unučadi koji su svi naslijedili glazbeni talent, ali i troje praunučadi.
Jesu li mu zubi za vrijeme svirke bili u ustima ili u ruci?