Teško nam je razumjeti da netko voli cajke, ali prihvaćamo jer smo liberalnih uvjerenja

Grupa Pavel posljednjih se godina profilirala na domaćoj glazbenoj sceni kao jedna od najboljih pop-skupina. Gotovo svaki njihov album u pravilu bude nominiran za nekoliko kategorija Porina, a hitovi poput “Čuvaj me”, “Zbog tebe” i “Poslije nas” ne silaze s vrhova top lista. Zanimljivo je da je za te hitove zaslužan bračni par Šerić koji na najbolji način opovrgava tezu da ljubav i posao ne mogu skupa. Osim što su odlični glazbenici, oboje su i akademski građani. Aljoša (42) diplomirani je pravnik, sin je jednog od najpoznatijih hrvatskih odvjetnika Branka Šerića, a Antonia (29) završila je restauraciju na Akademiji likovnih umjetnosti i radi u Konzervatorskom odjelu u Zagrebu. No, ono što ih najviše veže je kći Luna koja je na svijet došla prije dvije godine. U razgovoru smo doznali sve o tome kako su se upoznali, kako spajaju ljubav i glazbu, što vole i što ne vole te druge pojedinosti iz njihova privatnog života.

Vi ste najbolji primjer da ljubav i posao i te kako mogu zajedno?

Aljoša: Pa ima još takvih primjera, nije to toliki bauk. Nama to nije problem. Bitno je postaviti sve stvari na svoje mjesto.

Antonia: Sve nam je došlo prirodno. Upoznala nas je ljubav prema glazbi i očito smo bili kompatibilni na privatnoj razini tako da smo se sprijateljili i shvatili da imamo puno toga zajedničkog. Onda smo se počeli viđati i izvan proba i na kraju se dogodila ljubav.

Jeste li se uopće poznavali prije nego što je Antonia došla u bend?

Aljoša: Samo bismo se pozdravili kad bismo se vidjeli, ali uvijek smo se malo “šmekali”.

Antonia: On je imao svoj odvjetnički ured u Kačićevoj ulici, blizu Britanskog trga, a meni je u blizini bio fakultet i tu sam živjela. Bilo je sasvim logično da ćemo se susretati i pozdravljati. Kako se moja sestra bavila glazbom, poznavala je njega.

Aljoša: I onda mi se Antonia pojavila na Facebooku pod “ljudi koje možda poznajete”, a ja sam taman tražio prateće vokale za grupu. Tada sam je dodao na Facebooku i počeli smo kontaktirati.

Antonia: Ja se često šalim da me pozvao k sebi da preslušamo novi album Pavela za potrebe koncerta na kojem sam trebala biti prateći vokal. Na kraju nikad nismo preslušali taj album, haha.

Aljoša je stariji 13 godina od Antonije. Primjećujete li tu razliku?

Aljoša: Mislim da će se razlika primijetiti kad ostarim, a ona me bude morala paziti.

Antonia: Primijeti se kada ja odem vani i sutra sam kao nova, a kad Aljoša ode vani, “umire” iduća tri dana.

Aljoša: Njoj mamurluk lakše padne nego meni. Onda joj obično kažem: “Vidjet ću tebe za 13 godina”.

Meni je zanimljivo da je Antonia trebala biti prateći vokal pa je na kraju je postala glavni vokal, a i pjesme koje ona pjeva vaši su najveći hitovi?

Aljoša: Simptomatično je to, haha. Naravno da nemam problem s tim, dapače, te pjesme i pišem za nju. Više ih i volim jer mogu biti objektivniji, za razliku od pjesama koje ja pjevam. Inače, što se tiče glazbe, dosta glazbenika slično razmišlja. Prilično sam samokritičan i za 90 posto svojih pjesama nisam zadovoljan kako su ispale.

Vaša Luna ima sad već dvije godine. Koliko vam se život promijenio otkad ste postali mama i tata?

Antonia: Postali smo puno proračunatiji što se tiče vremena i nemamo luksuz da više toliko izbivamo. Uglavnom Aljoša traži svojih pet minuta mira da može nešto snimiti u sobi koju je pretvorio u ministudio, ali Luna mu redovito ulazi.

Aljoša: Prije bih se znao zatvoriti i raditi, a sad mi je malo neugodno da dođem doma i ne posvetim se kćeri. Iskreno, jedva čekam da krene u vrtić i da znam da je dobro i na sigurnom.

Kakav ste tata? Mijenjate li pelene?

Aljoša: Tu sam dobar, moram priznati.

Antonia: Uvijek popravi onaj spoj na peleni.

Kakvo je Luna dijete? Voli li vašu glazbu?

Antonia: Imali smo malih problema u startu jer prije godinu dana, dok je još bila beba, nije mogla čuti moj glas dok pjevam. Trebali bismo vježbati za nastup, a nismo mogli jer bi ona svaki put počela plakati kad bi me čula.

Aljoša: Jednom je Antonia imala nastup u centru Zagreba i došao sam je pogledati s Lunom. Čim je počela pjevati, odmah vrisak i plač. Morao sam pobjeći da prestane plakati.

I kako sad reagira kad vas vidi na televiziji?

Antonia: Sad je sve super. Čak i ako vidi nekog sličnog meni da pjeva, kao što je recimo Zsa Zsa, počne vikati “mama”.

Aljoša: Da, a svaki ćelavi muškarac s bradom je tata, haha.

Luna baš nije uobičajeno ime za djevojčicu u Hrvatskoj. Sjećam se da ste objavili i prije njezina rođenja kako će se zvati pa je bilo i onih koji su vam govorili da je to ime za psa?

Antonia: Da, užas. Istina je da je ljudi daju ime psu Luna, ali ima i onih koji im daju ime Marko, Šime ili Luka. To je bio Aljošin prijedlog i ja sam ga prihvatila.

Aljoša: Što se sad ograđuješ, haha? Imali smo popis od nekih desetak imena pa smo to prolazili i na kraju se iskristalizirala Luna.

Antonia: Ja sam htjela da se zove Julija pa mi je Aljoša rekao: “Pa da bude neka bljedunjava, ružičasta, šmrkava”.

Znam da i ove godine imate puno obveza, ali hoćete li se stići odmoriti?

Antonia: Moramo jer Luna jako voli more. Često odemo na Bundek pa tamo baca kamenčiće u vodu, a sigurno je da će se i ove godine kupati u Splitu.

Vi ste, zapravo, oboje iz Splita?

Aljoša: Da, ja imam vikendicu u Marini koja se obnavlja tako da ćemo i ove godine k njezinima u Kučine. Lijepo nam je tamo.

Antonia: I usput ćemo svirati svaki vikend, što mi je super. Imat ćemo poluradni odmor, a to je najbolje. Lunu ostavimo mojima na čuvanje, a mi se zabavimo.

Oboje ste svestrani. Neki možda ne znaju da je Antonia završila Likovnu akademiju i da je glumila u seriji „Loza“. Prije toga ste i plesali?

Antonia: Ples je bio prvi i najbitniji. Onda Likovna akademija koju sam upisala bez ikakvih problema jer sam imala dara za crtanje. To je isključivo moja ljubav prema umjetnosti, a na kraju sam završila restauratorski smjer. Gluma je bila čisti izlet, ali na kraju je super ispalo. Ponosna sam na “Lozu”. Sad radim u Konzervatorskom odjelu u Zagrebu i prezadovoljna sam. Zanimljivo mi je i imam odlične mentore.

Vi se, Aljoša, i dalje bavite i pravom, što vam je uostalom i obiteljska tradicija. Vaš otac Branko jedan je od naših najpoznatijih odvjetnika.

Aljoša: Pravo mi nikad nije bilo mrsko. Nisam upisao fakultet zato što nisam znao što bih. Kad sam bio klinac, htio sam biti sudac. U posljednje vrijeme sve manje sam u uredu. Srećom, radim u obiteljskoj tvrtki pa sam mogao početi raditi manje. Naravno, smanjili su mi i plaću. Tata i sestra su glavni, a ja im dajem podršku koliko mogu. Ipak glazba prevladava.

Simpatično mi je bilo kad je vaš otac izjavio da ga sad znaju zaustavljati klinci po ulici i pitati: „Jeste li Vi Aljošin tata?“

Aljoša: Haha, ma on to malo karikira. Mislim da je i dalje poznatiji od mene jer je odličan u tome što radi i zaslužio je da ga se po tome prepozna. Stjecajem okolnosti i ja se bavim javnim poslom pa me zato ljudi prepoznaju.

Vi dakle i dalje osim glazbe radite druge stvari. Može li se danas u Hrvatskoj dobro živjeti od glazbe?

Aljoša: Posljednjih nekoliko godina mogu pristojno zaraditi od glazbe, no stvar je u tome da se još uvijek volim baviti glazbom, tako da nisam spreman odreći se prava. Glazbom sam se počeo baviti 2004. kada je izašao prvi album Ramireza, no tek nakon 10-11 godina došao je trenutak u kojem sam mogao reći da mogu živjeti od glazbe.

Što oboje mislite o poplavi cajki i činjenici da sve više mladih sluša takvu glazbu?

Aljoša: Pa nemamo mi problem s time.

Antonia: Tko voli, neka izvoli. Ljudi imaju pravo slušati što žele.

Aljoša: Ja to ne volim i meni je to smiješno. Teško mi je razumjeti da netko to voli, ali ih prihvaćam. Inače sam po uvjerenjima liberal pa poštujem pravo da drugi to voli.

Za kraj sam vas taman i htio pitati o političkim uvjerenjima...

Aljoša: Nemamo što kriti, oboje smo ljeviji, recimo lijevi centar.

Smetaju li vas onda situacije koje se u posljednje vrijeme događaju u Hrvatskoj, poput ovih nedavnih referenduma?

Aljoša: Naravno da smetaju, pogotovo kad je riječ o rješavanju nekih pitanja koja se evidentno ne smiju rješavati referendumom. Riječ je o ugrozi ljudskih prava. Mislim da je to gubitak vremena i novca i nadam se da će se to i pokazati na Ustavnom sudu kada se ponište ti referendumi. Demokracija je pravo većine da odlučuje, no ne smijemo tako kršiti prava ljudi koji su druge seksualne orijentacije ili druge nacionalnosti.

Antonia: Bojim se da bi iduće došlo pravo žene na pobačaj, a to pogotovo ne smiju dirati.

Aljoša: Eto, nedavno su i Irci koji su prava katolička utvrda izglasali pravo žene na pobačaj. Nisam za krajnosti, naravno da je pobačaj najgore rješenje, ali mora biti pravo na izbor.