Jutro nakon “triježnjenja”, u svakom smislu te riječi, ekipa Večernjaka provela je s Dream Team Babama u Ljubuškom, ali prije sastanka u parku u Ljubuškom morali smo pričekati da legendarne bakice odrade ono što je prioritetno.
– U domu zdravlja smo, sve, vadimo nalaze, strpite se malo – rekla nam je Nada Lauc koju su nakon Supertalenta nazvali “frontmanom” tog pjevačkog sastava koji je zlatni gumb Davora Bilmana poslao izravno u polufinale Supertalenta. A nakon kraćeg čekanja da dobiju nalaze, našli smo se kod parka. Prema nama se, jedna za drugom, poput vojnikinja, uputilo pet žena koje ukupno imaju 377 godina. Nada Lauc ima 66 godina, Blagica Skoko 75, Kata Mihaljević 76, Ana Škorput 77, a Franka Šunjić 83 godine. Vitalna 83-godišnjakinja priznala nam je i korištenje “dopinga” na Supertalentu.
– Malo mi se srce uzlupalo zbog nastupa, ali imam tabletu u torbi. Popijem je i srce se smiri. Iznenadilo me što nas je baš Davor Bilman propustio dalje, ali veliko mu hvala. Znate, kako nemam drugog posla, gledam ga svaki put, ali nije on prema svima tako milostiv, ali duševan je. Svašta je on vjerojatno u životu vidio, svašta ljudi mogu, pogotovo mladi, ali nije vidio da babetine mogu ima ti takvu energiju – govori nam Franka. Komentira i Bilmanovu izjavu nakon showa o čuvanju starih napjeva i njihova približavanja svim generacijama. – Kroz njega je prostrujilo da to treba sačuvati jer takve pjesme sadrže snažne poruke, a pjevale su se u vrijeme neimaštine. Lako je danas kad je normalno da mladi imaju svega u izobilju, a što ako se vrati onakvo vrijeme kad će poruke iz starih napjeva biti važne – pita se Franka. I na “frontmana”, zapravo “frontwoman” Nadu, Bilman je ostavio snažan dojam.
– Čovjek nije takav kako se priča, divna je i draga osoba, jednom smo mu namignule i sve je bilo riješeno – kroz smijeh će Nada. Kaže da ju je razveselila gesta Maje Šuput i Martine Tomčić koje su rukama napravile srce nakon što ih je Bilman zlatnim gumbom poslao dalje.
– Martina je rekla da ona mora biti najglasnija, ali ja sam joj uzvratila da smo mi iz Ljubuškog pa nas je teško nadglasati – govori nam dobro raspoložena Nada. Ana Škorput, koju kolegice iz sastava zovu Tetka, kaže nam da su se prije osam godina odlučile osamostaliti nakon što su pjevale u tamošnjem KUD-u.
-Jednu godinu išle smo na nastupe, a onda smo se odlučile registrirati i evo vidite dokle smo došle – kaže Ana. Objašnjava nam i kako su došle do imena. Dream Team prevedeno s engleskog znači “Momčad snova”, ali kad se riječ “dream” izgovori kao “drim”, u Hercegovini to ima drugo značenje.
– Jedan prijatelj predložio nam je ime Dream Team Babe. Kažem ja njemu na to: “Znam što je team – tim, ekipa, znam što su babe – bake, ali što je ovaj dream ili, kako kažeš, drim? Ima li to neke veze sa spavanjem? Jer kad se u nas u Hercegovini nekome spava, kažemo da je zadrimao ili zadrijemao – smijući se priča Ana. Nada je napisala više od 240 pjesama i sada ih mogu sve otpjevati a da ne pogledaju šalabahter.
– Bog dragi zna odakle mi inspiracija, ali samo dođe na um. Primjerice, idemo u Vrgorac, ja pomislim na taj grad i na te ljude i smišljam pa u kratko vrijeme napišem pjesmu. Sutra je već pjevamo na probi, a preksutra nastupamo – govori Nada. Ističe da se sastaju svake večeri, malo zapjevaju, razgovaraju... I do ponoći Dream Team Babe su spremne. Ana pak kaže da se nije nadala takvoj popularnosti.
– Prije smo mislile otpjevati negdje par pjesama, odazvati se na koji poziv, ali tko bi se nadao da će nas svaki dan zvati, zaustavljati na ulici – kaže Ana, a sve Babe se slažu da im je lani nakon što su opjevale Vatrene, viceprvake svijeta, popularnost počela rasti. Razgovaramo i o minulim vremenima, a uspoređujemo ih i s ovim današnjim danima. Blagica Skoko, 76-godišnja članica, u Njemačkoj zaradila je mirovinu.
– Kad je došlo ono vrijeme pred mirovinu, počela sam razmišljati kud ću i što ću. Srećom, našle smo se i krenule u folklor. I evo dogurale do ove točke. Hvala Bogu da sam našla društvo koje zna pjevati i šaliti se. Preporodila sam se – ističe Blagica. Kata Mihaljević je u folkloru od 2000., a samo je jednu godinu izostala, i to kad joj je umro muž. Prisjeća se da se prije više putovalo, išlo se u Švicarsku, Austriju, Italiju, Mađarsku, Njemačku... Žao joj je što mladi zaboravljaju kulturu i tradiciju.
– Stari poslovi izumiru, mladi ne znaju što znači plesti, češljati, grebati vunu. Mi smo nekad sve radile rukama, a danas što god kome treba, brže-bolje trči u kupovinu. Mlade zanimaju samo mobiteli. Imam ja unučad, a jednu unuku naučila sam pjevati “Sitni lola, sitna ja”, pa joj je taj zvuk bio i na mobitelu, ali sad već ima 18 godina i čini mi se da je to više ne zanima – kroz smijeh nam priča Kata. Strahuje da će tradicijska glazba izumrijeti.
– Ma možda smo među posljednjima koji pjevamo na ovakav način, ali reći ću vam, i mi se moderniziramo, ganga, uzgor, putničko pivanje, brojkavica, natpjevavanje... rijetko mi to prikazujemo, a trebali bismo – ističe Kata. Franka, kao najstarija, ističe da uživa i u pjevanju tradicijskih, ali i modernih pjesama, koje pjeva sa svojim kolegicama iz pjevačkog sastava.
– Kad sam kod kuće, sve me boli, a čeljad koja živi sa mnom plaši se da ne umrem. E, onda mi je bolje otić’ od kuće. Duša mi je još mlada, a tijelo što stari, nije to nikakav problem – kaže nam Franka. Sa ženama koje su toliko toga prošle razgovaramo i o današnjem trendu odlazaka u Njemačku. Jer kakvo je vrijeme došlo, možda će Babe uskoro imati više nastupa vani nego kod kuće. Blagica kaže da se ovdje može živjeti s dobrom mirovinom, a kako je velik dio života provela u Njemačkoj, danas su joj ondje tri kćeri i šestero unučadi.
– Ja nisam nikomu od njih rekla da se vrate, oni su ondje odrasli, ali vole doći u zemlju svojih predaka, ovdje u Hercegovinu. A da se vrate, gdje bi radili, poslodavac bi ih iskoristio, onda neka su tamo. A ja sam se vratila i ovo društvo vratilo me u život, to me drži – kaže Blagica. Kata ima tri sina, ali nijednom ne bi rekla da ide u Njemačku. – Neka bude na svom kamenu. Ali razumijem ja i kad ljudi odluče otići. Nepravda je ono što najviše ubija i zato ljudi odlaze – kaže Kata. Franka ističe da su joj sinovi kod kuće, a ima devet unučadi i osmero praunučadi.
– Imam sina od 65 godina i u mirovini je, a ona nije velika. Ali rekla sam mu, protegni se malo i ja sam se protezala s manje kad sam vas djecu odgajala. Neka vas ovdje sa mnom i neka vas na svom kamenu jer tuđa zemlja tuga je golema. Nadam se da će biti bolje i da će se u ovoj državi nešto pokrenuti – ističe Franka. Onda se opet vraćamo na pjesmu. “U školi će učit naša dica, u Hrvatskoj žena predsjednica”, zapjevaše u glas Dream Team Babe.
Pitamo ih znači li to žensku solidarnost i opet podršku Kolindi, a Kata, koja joj je napisala pjesmu, kao s nokta odgovara: – Pjevale smo joj i uživo tu pjesmu i što se mene tiče, neka ona ostane predsjednica – kaže Kata. Nada i Ana nam potkraj razgovora govore o glazbi uz koju se nekad odrastalo i o budućim projektima Baba.
– Stariji su imali gangu, bećarac, brojkavice, slušali smo to i mi i učili, ali ipak smo mi mladi bili okrenuti rock-glazbi – govori nam Nada, a Ana podsjeća na ploče i gramofone. – Bilo je i rock-glazbe, ali i lijepih narodnih pjesama – kaže nam, a sve zajedno kroz smijeh ističu da se do udaje više pjevalo, a onda se malo zašutjelo. Međutim, danas su sve Dream Team Babe opet u pjesmi.
Uskoro možemo očekivati i album Dream Team Baba čim, kako kažu, prikupe malo love. – To će biti bum. Naše pjesme moraju biti snimljene i u knjigu ubačene da to ostane iza Baba – govori Nada. Dok hodamo Ljubuškim, u kojem su dan prije svečano dočekane, pozdravlja ih i staro i mlado. Babe ističu da ih nakon svakog silaska s pozornice dočeka puno mladih.
– Svi kažu da su Babe super, slikaju se s nama i te selfije objavljuju na društvenim mrežama... – govore nam dok uzimamo mobitel i ovjekovječujemo trenutak bezvremenskim selfijem s jednim od najstarijih ženskih pjevačkih sastava na svijetu koji će, kako stvari stoje, još dugo žariti i paliti pozornicama.