Tomo in der Mühlen, producent, glazbenik i izdavač, vlasnik tvrtke IDM Music, od osamdesetih do danas radio je na mnogim značajnim projektima, domaćim i međunarodnim. Kao predsjednik Zajednice za kulturne i kreativne industrije Hrvatske gospodarske komore (HGK), ima prilično širok i praktičan uvid u probleme s kojima se u doba koronavirusa susreće ne samo glazbena, nego i domaća industrija zabave, festivala i umjetnosti.
Možemo reći da je festivalska, koncertna i klupska scena doživjela težak udarac u mjerama protiv pandemije koronavirusa, uz neke druge sektore, jer ovisi o kontaktu s publikom. Kao predsjednik Zajednice za kulturne i kreativne industrije HGK, kakve ste prijedloge stavili na stol pred Vladu vezano uz popuštanje mjera za rad?
Prije svega bih htio naglasiti da je u ovo vrijeme krize najvažnije raditi na uključivosti i reagirati brzo kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri ublažili njezini nepovoljni utjecaji. Upravo zato mogu reći da sam zadovoljan što je Zajednica kreativnih i kulturnih industrija HGK adekvatno i na vrijeme reagirala, predloživši još 17. travnja konkretne korake u pogledu popuštanja mjera koje se odnose na zabranu ili ograničenje javnog okupljanja. Pritom je, podsjetit ću, glavni naglasak stavljen na potrebu izrade standarda i kriterija za javno okupljanje, posebice u pogledu broja ljudi, adekvatnosti prostora i primjene mjera zaštite. Osim toga, naglasili smo i potrebu analize podataka o eventima, odnosno okupljanjima koja su se događala neposredno prije karantene, a koja očito nisu imala utjecaja na povećanje broja zaraženih. Evidentno je, naime, da je najviše zaraženih došlo iz inozemstva, pa je u tom smislu sasvim sigurno rizik nekontroliranog otvaranja granica znatno veći od rizika koji bi proizišao iz popuštanja mjera zabrane javnog okupljanja, pogotovo uzmemo li u obzir da je unutarnje stanje u Hrvatskoj, prije svega zahvaljujući predanom radu ljudi iz Nacionalnog stožera, u velikoj mjeri pod kontrolom.
Zajednica za kulturne i kreativne industrije HGK uputila je Vladi zahtjev da se ne smije raditi razlika u pogledu potencijalnih epidemioloških rizika između raznih okupljanja, pa tako i glazbenih. Je li uz poštovanje mjera moguće održavanje nastupa, koncerata i evenata i je li moguće očekivati pozitivan odgovor na prijedloge struke?
Smatram da nas je Vlada uspješno vodila kroz ovu krizu. Zapravo, dodao bih iznenađujuće uspješno, usporedimo li naše resurse s resursima drugih razvijenih zemalja, poput Francuske, Španjolske ili Italije, a pogotovo ako tome dodamo da nam se usred borbe s tom krizom dogodio i potres. Sve je zaista izgledalo kao u nekom izrazito lošem filmu katastrofe. Što se tiče vašeg pitanja, želim naglasiti da će Zajednica kreativnih i kulturnih industrija HGK i dalje inzistirati na opreznim koracima u pogledu popuštanja mjera, utemeljenim na mišljenju stručnjaka, posebice epidemiologa, ali ćemo se istodobno zalagati i za jednake i razumne standarde u pogledu javnih okupljanja, a pogotovo one koji će pridonijeti što skorijem pokretanju zamašnjaka glazbene i event industrije.
Budući da smo turistička zemlja, glazbena industrija ne samo da je zainteresirana za turističku sezonu, nego joj može bitno pridonijeti. Doslovce, od svirke na terasama lokala i konoba do riva, trgova i festivala.
Zajednica kreativnih i kulturnih industrija HGK radi na osvještavanju problema o kojima govorite. Ono što, međutim, vjerojatno ne postoji, svjesnost je o specifičnostima i dubini problema s kojima se susreću ili će se tek susresti pojedini segmenti kreativnih industrija. Naime, ključno je naglasiti, kad govorimo o ukupnosti problema kreativnih industrija, da trebamo posebice uzeti u obzir tzv. timeline problema" ili nastupa nepovoljnih poslovnih okolnosti koji nije isti za sve. Primjerice, u ovim trenucima možemo zaključiti kako su najpogođenije festivalska, koncertna i klupska scena a time i izvođači, jer su nakon odgađanja već zakazanih evenata preko noći ostali bez prihoda. Da ne govorimo o tome kako je većina njih unaprijed utrošila znatna sredstva za organizaciju tih istih događanja. S druge strane, međutim, kad govorimo o autorima njih će taj tsunami zahvatiti tek za otprilike godinu dana jer je za očekivati da će kolektivne organizacije imati značajan pad u pogledu prikupljanja naknada za autorska prava, upravo zbog izostanka koncerata, festivala i drugih evenata u ovoj godini.
Kada bi se moglo očekivati popuštanje mjera i dozvole za nastupe uživo, pa čak i ljetne festivale, primjerice na Zrću, na koje dolaze turisti iz cijelog svijeta i donose ozbiljnu zaradu lokalnoj ekonomiji?
Hrvatski event turizam je nešto za što se isplati boriti jer smo s godinama, u velikoj mjeri zahvaljujući izvrsnoj festivalskoj, koncertnoj i drugoj ponudi, postali internacionalno prepoznatljiv brend i poželjna turistička destinacija. Iskreno, ne znam točan datum kada bismo mogli očekivati popuštanje mjera i dozvole za nastupe uživo ali, kao što sam naglasio u odgovoru na uvodno pitanje, Zajednica kreativnih industrija je itekako svjesna važnosti ovog pitanja za lokalnu i državnu ekonomiju. Osim toga, vrijednost i doprinos tzv. event turizma nije mjerljiv samo u novcu, ovdje se radi i o našoj prepoznatljivosti, kao što sam već naglasio. Nemojmo zaboraviti da je glazba uvijek predstavljala univerzalni jezik koji svi razumiju te da svako festivalsko, koncertno ili organizirano klupsko događanje nastavlja svoj život na YouTubeu i društvenim mrežama radeći Hrvatskoj promidžbu koja se ne da platiti i koja je u neku ruku neprocjenjiva. Jednostavno rečeno, naša uspješnost je naša najbolja reklama. Sjetite se, primjerice, značaja nastupa naših nogometaša na Svjetskom prvenstvu za međunarodnu promidžbu Hrvatske, to je otprilike ono što kreativne industrije rade iz sezone u sezonu. Upravo zato ne smijemo to ispuštati iz vida ni u ovim složenim okolnostima i trebamo zajedno raditi na tome da se što prije vratimo na staze slave.
Kulturne i kreativne industrije u Hrvatskoj ostvaruju više od šest milijardi kuna prihoda i zapošljavaju oko 125.000 radnika. Primjerice, u EU u tu kategoriju ulaze čak 353 industrije koje su stvorile gotovo 30 posto svih radnih mjesta od 2014. do 2016., tj. 63 od ukupno 216 milijuna zaposlenih?
Hrvatska ima vrlo uspješna poduzeća u različitim segmentima kreativnih industrija koja su se dokazala i na međunarodnom tržištu. Imamo tako poduzeća u području marketinga koja su angažirana na velikim internacionalnim projektima, glazbene tvrtke koje su angažirane na hollywoodskim projektima, gaming poduzeća koja iz Hrvatske plasiraju svoje proizvode na zahtjevno međunarodno gaming tržište pa čak i tvrtku čiji se namještaj s potpisom nalazi u svim Starbucks poslovnicama diljem svijeta. Mogao bih nabrajati do sutra. Problem je, međutim, u tome da nismo prepoznati kao jedna industrijska grana ili cjelina, nego djelujemo segmentirano, razbacano. Upravo zato smatram da je ovo prilika da te snage ujedinimo i da zajedničkim angažmanom radimo na prepoznatljivosti i važnosti kreativnih industrija te na razvoju domaćih kreativnih brendova s originalnim identitetom jer će to zasigurno povećati našu vidljivost i konkurentnost.
Pritom moram naglasiti nužnost potpore državnih institucija u tom procesu, poglavito u smislu osiguravanja mehanizama povoljnog zaduživanja. Naime, kada govorimo o razvojnom zaduživanju u području kreativnih industrija u Hrvatskoj, valja naglasiti kako je ono iznimno ograničeno i skupo, što sasvim sigurno nepovoljno utječe na konkurentnost domaćih kreativaca na tržištu Europske unije. Problem je dijelom i u tome što zasad prepoznajemo „stare" odnosno „teške" industrije, zaboravljajući na propulzivno područje kreativnih industrija koje danas u velikoj mjeri čine okosnicu globalne ekonomije. Smatram da nam u velikoj mjeri nedostaje sinergije i zajedničkog djelovanja državnih institucija i poduzetništva iz područja kulturnih i kreativnih industrija. Kreativni je sektor, na žalost, dosad bio iznimno razjedinjen, segmentiran i fokusiran na partikularne interese i vlastite probleme. Ova nam je kriza pokazala koliko problemi jednih utječu na probleme drugih unutar pojedinog sektora te, jednako tako, kako problemi jednog sektora utječu na probleme drugog sektora. Primjerice, ako nema ugostiteljstva, nema ni naknade autorima, dok s druge strane bez festivala i evenata nema ni bogate turističke ponude. Zbog toga je važno da raskinemo s vladajućom praksom očekivanja, koja se uglavnom sastoji od fokusiranosti na vlastite probleme, te od očekivanja da nam te probleme riješi netko drugi.