Prvi put u 40 godina karijere najvećeg hitmakera s naših prostora Tončija Huljića (59), njegov rodni grad Split doživio je promociju nekog njegovog djela. I to baš onog kapitalnog, krunu svega što je do sada napravio. Praizvedba prve pop-mise na svijetu rezervirana je za Splitsko ljetu 6. kolovoza uz Zbor i Orkestar HNK, i soliste Lorenu Bućan, Hanu Huljić i Karla Vudrića. A sve je orkestrirao glazbenik i aranžer Nenad Šiško.
Split u centru pozornosti
- Nikada do sada to nisam napravio, Split sam uvijek stavljao po strani ako izuzmemo ono što sam predstavljao po festivalima. Ovo je zaista autohtoni splitski projekt - kazao je Huljić.
A kako u posljednje vrijeme stalno, kako sam kaže, čita simbole i znakove, nakon što su mu izdavači iz New Yorka predložili da sklada misu koja se njemu već duže vrijeme vrtila po glavi, i nakon što je izdavače oduševio Ave Mariom, odlučio je u ruhu 21. st. zvučno približiti poruke koje se šalju preko mise.
- Ne bih htio veličati sebe, ali vjerojatno ima neki razlog zašto sam se baš ja odlučio napisati misu. Nije mi bilo jednostavno na to odlučiti. Zagrijavao sam se sa Ave Mariom i iako mi se već nekoliko godina vrtilo ovakvo nešto po glavi, malo sam izučavao što su to radili prvi velikani poput Bacha, Mozart, Beethoven, Vivaldi i kako su oni radili te mise pa bih se poslije malo prepao. Kažeš sebi: ne, ja ovo ne mogu - kazao je Huljić i dodao da se posebno zahvaljuje Nenadu Šiškovu bez kojeg to ne bi zvučalo tako kako je zazvučalo.
- Devet mjesci posvetio je projektu. Mjesec dana je samo preslušavao moje snimke da bi ušao u način mog razmišljanja i poslije je bila dovoljna jedna rečenica da dobijemo ovakav vrhunski rezultat - kazao je i dodao da će se i dalje baviti sakrlanim temama.
Zahvalio se i nadbiskupu Marinu Barišiću koji je svojim kontaktima u Vatikanu provjerio da je sve napravljeno kao prava, klasična misa.
U prvom dijelu mise koja traje 44 min napisao je Misu Mediterana, a u drugom Ave Mariu. A onda je za treći dio sakralnog pop koncerta pomoć potražio u kući. Hana Huljić (30) napisala je, orkestrirala i otpjevala uz pratnju ženskog zbora treći dio mise, dvije Dies Irae. Hana nije mogla sakriti ponos i zahvalnost ocu što joj je povjerio ovako veliki zadatak.
- Presretna sam bila kada sam vidjela ponos u njegovim očima - kazala je Hana koja je imala potpunu slobodu u skladanju. Jedina uputa koju joj je dao bila je: "moraš razmišljati da je ovo dio koncerta".
- Ja sam mu rekla da planiram polagani uvod, dosta romantični, međutim odmah mi je rekao da mu treba dramatičan uvod jer njegova misa završi nježno - kazala nam je Hana koja je s "njegovim" uvodom na kraju ipak više zadovoljna.
Direktno i bez rukavica
Ocu i kćeri ovo nije prvi put da skladaju zajedno, a Hana ne krije da uvijek bude nekih razilaženja u radu.
- Svatko ima svoje stavove o skladanju, međutim dosta smo i slični. Kad slušam ja njegove ili on moje, shvatimo da imamo sličan stil razmišljanja povodom gibanja melodije ili završetka neke fraze - kaže i dodaje da uvijek nekako na kraju shvati da je on bio u pravu.
A kako s Dalmatincima to obično biva, kada i dođe do sugeriranja jedno drugome, uvijek si izravno kažu sve, pa čak i ono negativno.
- Mi u kući ne pričamo u rukavicama i pogotovo ako je to netko tvoj onda možeš odmah izravno reći: e ovo ti ništa ne valja. Međutim, to bude rijetko kad i ako netko kaže da ne valja, onda to stvarno ne valja - naglašava. Ne krije koliko je ponosna na očevo kapitalno djelo u karijeri, a također smatra da je na neki način ovo i njezino glavno djelo.
- Po meni je i za mene ovo kapitalno djelo jer prvi put da ništa nisam htjela mijenjati u skladbi tako da sam dosad najponosnija na ovo - kaže mlada skladateljica koja je posebno sretna što se ovo izvodi u Splitu. Bez obzira što je neko vrijeme namjeravala ostati u Londonu gdje je htjela upisati kompoziciju i imala svoj bend, sada je ipak sretna što je život vratio u Split.
- Imala sam neku fazu kad sam diplomirala kompoziciju da ću ići na postdiplomski u London. Čak sam i tražila te škole, išla tamo i raspitivala se oko profesora, ali me nekako uvijek život oduvkao od onog što sam planirala. Prije nego sam upisala kompoziciju u Londonu, tamo sam živjela i imala svoj bend i mislila sam "pa to je to, ovo će biti nešto više". Međutim, od toga na kraju nije ništa bilo. Tako da jednostavno puštam ako me ovo odvede negdje dalje i dobijem neku ponudu vani za pisati - nitko sretniji od mene, ali sam uvijek posebno sretna da mi se ove stvari izvode u mom rodnom gradu - iskreno nam je kazala kompozitorica.
Kapitalno djelo obitelji Huljić sada je u završnoj fazi. Spremaju se još dvije verzije - unplugged i potpuno orkestralna verzija kako bi je orkestar mogao izvoditi samostalno. Kako kaže Huljić "bez mene i na raznim prigodama".
VIDEO>>Severina više ne prati Igora na Instagramu, a on je obrisao sve zajedničke fotografije
Daj, miči to.