U srijedu navečer prepuna dvorana Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu gledala je svečanu premijeru filma "Tragovi" redateljice Dubravke Turić, u produkciji Ankice Jurić Tilić. Osim što je za Turić to dugometražni prvijenac, ona je i scenaristica te montažerka filma koji nosi poslovično odlična Marija Škaričić u društvu Nikše Butijera, Lane Barić i niza drugih naših glumaca.
Plodan opus
U dvorani je bio cijeli niz uglednika hrvatskog filma poput Zrinka Ogreste, Gorana Navojca, Ksenije Marinković, Janka Popovića Volarića, pa i Chrisa Marcicha, ravnatelja HAVC-a. "Tragovi" su priča u čijoj osnovi je lik Ane Mlikote, antropologinje plodna opusa koja završava knjigu o jedinstvenom pogrebnom običaju postavljanja takozvanih mirila, kamenih oznaka pokojnicima u velebitskim vrletima, ali koja ima i osobitu obiteljsku povijest koja seže u selo Mlikote u Dalmatinskoj zagori.
- U ovom filmu zanimalo me baviti se likom žene Anom koja u sebi nosi jake emocije vezane uz gubitke i u stanju je zagušenosti i stagnacije a da toga nije ni svjesna. I njezinim dugotrajnim procesom prihvaćanja i prepuštanja stvarima kakve jesu. Tragovi u kamenu koje proučava, počivališta nekadašnjih gorštaka, simboli na stećcima, ulični grafiti pomoći će joj da se oslobodi traume i napravi nove izbore. Iz vlastitog sam iskustva uzela par trenutaka i mjesta koja su na mene ostavila dubok trag i oko njih gradila Aninu priču - kazala je redateljica o svom prvom dugometražnom filmu. No, osim što se "Tragovi" bave osobom Ane i njezinim traumama, gledatelj film Dubravke Turić može shvatiti i na druge načine. Nas se dojmio u kontekstu jedne moderne krize koju proživljava Hrvatska i većina susjednih zemalja. "Tragovi" nam, naime, govore i o postupnom iščeznuću tradicije, kulture, pa i nas samih čega smo temelje prepoznavali u čestoj simbolici. Jer, Ana simbole uočava i drugdje, ne samo u temi svoje knjige, običajima i selima koja više ne postoje, već i oko sebe gdje pojedini naznačavaju i još jedno iščeznuće, smrt njezina oca nakon čega ona ostaje posljednjim članom svoje obitelji. Vrlo slikovito takvo shvaćanje "Tragova" postaje nam kada Ana dolazi posjetiti svoje selo Mlikote kako bi preuzela nasljedstvo. Spomenimo samo kako se ovdje išlo u jednu digresiju gdje bilježnika koji joj nasljedstvo rješava glumi Vedran Mlikota. Njezino je selo, naime, također prazno, opet puno simbola koji pomalo tonu u prošlost.
Tamo susreće Jozu, prijatelja iz djetinjstva od kojeg je ostalo samo par fotografija s njezinim pokojnim bratom. Još jednom ovdje film upućuje na pozadinsku temu, Jozo s Anom odlazi pokazati joj parcelu koju je naslijedila daleko u brdima kao jedan od 107 nasljednika na papiru od kojih je na životu, dakle, jedino ona. I na tom putu dugom nekoliko sati skreće joj Jozo pozornost na još simbola u kamenu kritizirajući je zašto o tome ne zna ništa.
Potvrda kritike
– Kako te to ćaća nije naučio. Vidiš da to ne spada ovdje, ali ako se ikada izgubiš i ponovo to ugledaš, samo ih pratiš i sigurno ćeš se vratiti kući, objasnio je Jozo čemu služe oznake od kamena posložene po stijenama za koje valjda još jedino on zna čemu zapravo služe. Ana traumu vuče iz mladosti kada joj je u prometu poginuo brat, sada joj umire i otac, pa zaključuje kako i sama više nema razloga biti u njihovu velikom stanu koji namjerava prodati. A kupci su – korejski bračni par, gotovo kao finale i konačna potvrda nestanka jedne obitelji gdje Ana, čini se po jednoj sceni susreta sa zgodnim muškarcem, nema previše želje oživjeti je. No, iako se čini kao da prihvaća imploziju u vremenu nekada brojne svoje obitelji i tako izlazi i iz vlastitih trauma, možda je taj izlaz šansa da se neki tragovi nje i njezine obitelji i dalje zadrže. Tragovi su dubok film koji možete gledati čisto kao osobnu dramu glavne junakinje ili ga shvatiti, poput nas, na neki drugi način koji se može uhvatiti na još simbolike i prenesenih značenja koje nismo opisali u ovom tekstu. Film je već vidjela publika nekoliko festivala, Dubravka Turić nosi referencu Zlatnog lava za najbolji kratki igrani film na Mostri 2015. godine, a sada s "Tragovima" traži potvrdu kritike i publike za dugometražni film. Vrijedno je spomenuti da su Tragovi koprodukcija hrvatske Kinorame, litavskog Tremora te srbijanskog Corona filma.