U hrvatskom eteru rijetke su emisije koje se bez prekida emitiraju nekoliko desetljeća. Jedna od rekorderki u domaćem eteru je "Ritam srca", koja se u programu šibenskog Radio Ritma emitira punih 28 godina. Urednik i voditelj emisije Antonio Lučić zaljubljenik je u poeziju koji je protekla tri desetljeća u svojoj emisiji pročitao puno pjesama, ali i ugostio brojne autore. Danas se njegova emisija, zahvaljujući modernim tehnologijama, sluša u cijelom svijetu.
Nevjerojatan je podatak da je emisija "Ritam srca" u eteru već skoro tri desetljeća. Kako ste došli na ideju za emisiju, kad je bila prva i koliko ih je dosad emitirano?
- Bilo je to obično toplo ljetno predvečerje 28. kolovoza 1994. Emisija je bila koncipirana u skladu s tadašnjom tehničkim mogućnostima, za današnje digitalno doba gotovo smiješnima. Ipak¸ poučen nekim gostovanjima na nekoliko radijskih postaja, u ono vrijeme na kultnoj Velikoj Gorici kod Miroslava Rusa, pa do Čakovca, Rijeke, Osijeka, u meni se razvijala ideja kako bi moja emisija izgledala. Ratno je vrijeme i tada su naravno drugačije navike, radio je bio pouzdan izvor informacija, i prije pojave interneta savršen medij za promociju poezije, književne kategorije koja ti daje neslućenu slobodu, ali s druge strane traži da budeš najiskreniji prema sebi. Pošto sam i sam dio toga svijeta kojem se čude, neminovno je da ta recimo slučajna priča traje već 28 godina. Do sada je odrađeno 1086 dvosatnih emisija.
Kako ste se zaljubili u poeziju, tko su vam najdraži autori i pjesme?
- Ljubav prema poeziji kao izričaju vukao sam, kao i sve prve spoznaje o sebi, od prvih slova do zadnje klupe i zadnjih stranica bilježnice. Pisanje poezije je još uvijek tabu kada je u pitanju muški rukopis, ali sve manje, prepisuju je uglavnom kao žensku kategoriju. Ipak Šibenik je poseban mikrosvemir iz kojega potječu najveća imena, a budući da sam kao Arsenov obožavatelj, njegov stil pripovijedanja, kao i Golobov, oni su koji mi pašu. Stil u koji se lako zaljubiš i poistovjetiš. Arsenova pjesma "Počinjem pisati " imala je presudan odgovor zašto sam u ovome tako dugo i otkuda ta želja da u eteru dijelimo priču u nastavcima, svake nedjelje od 22 do 00 sati.
Koliko se emisija mijenjala od početka i kako danas izgleda?
- Prve su bile skromne, kao i uvjeti. Danas je sve prebačeno u virtualni svijet, kako običan svakodnevni život, tako i radijski eter. Mogućnosti su gotovo nevjerojatne, da u svakom trenu u ruci imaš bilo koju informaciju ili pjesmu, bilo gdje da se nalaziš. Tehnički gledano, ovo je to neko savršeno vrijeme, neka budućnost koja nam je stigla. Mana je što je svima dala nekakav odmak od samoukog istraživanja ili učenja, traženja. Sve je tu, na jedan klik.
Tko su slušatelji "Ritma srca"? Slušaju li vas više muškarci ili žene i što vam komentiraju?
- Naravno, nikada ne znaš tko te sluša, ali kroz sve ove godine ljudi raznih profila su na određen način dolazili u doticaj, od onih starijih pa do generacije koja se tek zaljubljuje i to im je idealan termin, a i stil, da bi naručivanjem neke pjesme nekomu postigli onaj klasičan cilj. I danas mi se dogodi da me po glasu negdje prepoznaju, pa me pitaju i čude se kako emisija toliko godina traje. Nekada su to bila pisma, danas su naravno mailovi i sms. Veseli me što sam eho emisije davno nekako "probio" van granica slušanosti naših frekvencija, a onda je razvojem interneta to sve otišlo na entu potenciju, i danas je u biti svaki radio - radio svijeta. Poezija je većini ljudi nešto strano, kao i ljudi koji je pišu ili čitaju, a ja sam poeziju nekako umotao u glazbu, jer je tako lakša za "probavu", a i radio je jedini medij direktno spojen na maštu.
Imate li među slušateljima i one koji vas slušaju od početka?
- Sigurno da ima, no predugo je to vremena, došla je i smjena generacija slušatelja. Nekih više nema među nama, a bili su aktivni dio slušatelja. Taj eho još postoji, i još je jak, i dokaz da tamo negdje postoje ljudi koji to vole iz kojeg god to bilo razloga. Dok je tako, kako ja volim reći, krug smisla je spojen.
Danas vas putem modernih tehnologija slušaju u cijeloj Hrvatskoj, pa i u svijetu. Odakle vam se javljaju slušatelji?
- Dosta se emisija sluša putem interneta - Njemačka, Francuska, Amerika, sve zemlje u okruženju. I naravno Hrvatska. Globalizacija je učinila svoje upravo u komunikaciji, i sve nas je zbližila upravo onoliko koliko nas je udaljila. Međutim, i dan danas mi je najdraže primiti dobro staro pismo, rukom pisano. Zahvalan sam svakoj duši koja u nedjelju u deset navečer na internetu otvara linka radija, da bi slušali "Ritam srca".
I sami pišete pjesme. Koliko ste dosad napisali pjesama, gdje su sve objavljene?
- Pišem, ne tako puno, kako koja dozrije. Izdavanje svoje zbirke prvijenca odgodio sam na neodređeno, ali nekako mislim kao da svakom emisijom izdam jednu. U ono vrijeme drugačijeg zanosa, kada je to bila avantura u svakom pogledu, davne 1999. uspio sam tiskati zbirku pjesama tadašnjih slušatelja emisije "Ritam srca" u 1000 komada. To smo razdijelili i poklonili svima. Facebook je platforma koja je kao drugi mali eter i tu su se udružile neke udruge i upoznali ljudi. Danas je drugo vrijeme, pa smatram da bi, uz objavljivanje zbirke pjesama, meni kao voditelju ovakve emisije bilo primjerenije izdati jedan CD. Ali sve je na neodređeno, znate ono - "ima vremena" je najveća samolaž. Ali ideja postoji i ne napušta me.
Kako nastaju vaše pjesme, gdje nalazite inspiraciju?
- Svi koji pišu pjesme su kao spužve, oni hipersenzibilno očitavaju i upijaju svaki energiju svog okruženja. Poticaj često bude na neobičnom mjestu, recimo u vožnji, nekada nas tuđa sudbina dirne. Empatija je također karakteristika poeta. U biti, svakom napisanom pjesmom najprije se nekako obračunamo sa sobom i onim što je napisano sahranimo svoj udio u njegovoj promjeni. Ona je kao neka vrsta spomenika ili epitaf.
Šibenik je grad talentiranih ljudi, pa su i neki od najpoznatijih pjesnika rođeni u gradu ili okolici - Od Arsena, pa Vinka Nikolića i Vesne Parun, do pokojnog Stjepana Gulina, najboljeg hrvatskog pjesnika 21. stoljeća. U čemu je tajna tolikog talenta Šibenčana?
- Uvijek ističem u emisiji zahvalnost što sam rođen baš u gradu koji je nekako pored toliko imena na malom prostoru kao glavni grad poezije uopće. Vesna, Arsen, Vinko samo su neka imena koja su Šibenik kao grad, ali i nas kao naciju, kulturno zadužili. Rekoh već da su ta velika imena i pjevača i autora Šibeniku dali tu neku posebnu poetsku patinu. Onaj tko dođe prvi put u Šibenik, valjda to i otkrije, a mi koji smo dio njega premalo to vrednujemo, čini mi se. To je brend na kojem se ima puno toga još dodati.
Planirate li posebno obilježavati 30 godina emisije, koji su vam daljnji planovi?
- Zahvalan sam uredništvu radija na trpljenju svih ovih godina, mojim kolegama i svima koji su prošli kroz ovu priču, termin nedjeljom od 22 nikomu "ne smeta", nekima je kasno, drugima opet taman. Sad mi je želja da uspijem dogurati do 30. godišnjice i to bi bio moj životni maraton i uspjeh kako osobni, tako i moje postaje Radio Ritma. Već neko vrijeme u meni živi ideja kako da se jednim "vanjskim" projektom na određen način odužim i Šibeniku i svim velikim imenima poezije, da grad napokon dobije jednu manifestaciju. Uskoro mi slijede razgovori s određenim ljudima koji bi mi mogli pomoći oko toga i to bi bio vrh mog djelovanja. Veseli me što sam putem emisije povezao autore iz Splita, Zagreba, Zadra i što mi ljudi dolaze gostovati u emisiju u tako nezgodnom terminu. Odlazimo na gostovanje i ta kulturna suradnja postoji, poštujemo se i podržavamo, što i je imperativ prijateljstava. Što se tiče budućnosti, ako mi ova ideja uspije i zaživi na radost mnogih koji mi daju podršku, valja još odraditi dvije godine, a onda bi valjalo sjesti i napisati inventuru.
VIDEO: Sarah Ferguson posjetila Vukovar i naučila još jednu hrvatsku riječ