TV ruža za seriju koja je gledanija od posljednje sezone 'Igre Prijestolja'

Igra prijestolja se već dulje vrijeme smatra najgledanijom TV serijom. Prema jednom velikom istraživanju koje je nedavno provedeno, najpopularnija HBO-ova serija pogledana je gotovo šest i pol milijuna puta, a što je čak tri puta više nego serija Narcos koja se nalazi na drugom mjestu.

Rezultati iz drugih zemalja gotovo su identični, što tu seriju čini najpopularnijom kabelskom serijom na svijetu. S tim se, međutim, ne slaže Netflixov direktor sadržaja Ted Sarandos. Zeznut tip. ‘Moja je najgledanija…’, rekao je na nedavnoj konferenciji u New Yorku kada su ga upitali kakav je osjećaj imati drugu najgledaniju seriju te nastavio kritizirajući dosadašnje načine određivanja gledanosti. Nisu, kako kaže, uzimali u obzir sve servise putem kojih gledatelji konzumiraju sadržaj. Sarandos je ovom izjavom implicirao da je Narcos najgledaniji te vrlo sočno popljuvao kriterije po kojima se to mjeri. Pa, iako se dakle, apsolutno slažem s njegovom procjenom da im je kriteriji smiješan te da Igra prijestolja, koja je ovaj tjedan započela s prikazivanjem svoje posljednje, osme sezone, zasigurno nije najgledanija – ne slažem se s njegovom procjenom o tome koja je taj broj 1. (Čitaj dalje da vidiš što ja o tome mislim i, zašto baš toj seriji – unatoč golemom ovotjednom publicitetu oko ove adaptacije književnog serijala Georgea R. R. Martina – neočekivano dodjeljujem ovu svoju TV ružu...)

Elem, sve je započelo još ‘86. godine s jednim pozivom iz Los Angelesa nekom Nebojši u tadašnju Jugu. Will Tenner – i ne sluteći što će time uzrokovati – otišao je jedan dan u svoju garažu kako bi nazvao prijatelja u Beograd putem radioveze. Njegov pokušaj isprva je prekinut upadicama simpatične obitelji; šestogodišnjeg sina, kćeri tinejdžerice te voljene supruge, a zatim i kratkim spojem nakon kojega je tranzistor počeo primati nekakav neobičan signal. Svjetla u garaži počela su se paliti i gasiti, zemlja se zatresla i, s neba – direktno na njihovu garažu – pao je jedan simpatični izvanzemaljac sjajnog smisla za humor, a za kojega sam, s obzirom na broj repriza koje su na našim prostorima prikazivane, uvjeren da je, evo, s vremenom postao najgledanija televizijska serija svih vremena... Gordon Shumway, poznatiji kao ‘Alf’ (Alien Life Form), koji se te večeri strovalio s uništenog planeta Melmac na spomenutu garažu i došao živjeti k obitelji Tener, a po mogućnosti i pojesti njihovu mačku, zasigurno je gledaniji i obožavaniji od svih tih Borgia i Escobara s kojima nam sada te neke ‘platforme’ nastoje zamazati oči. Mnogi su ga, evo, i donedavno gledali na RTL-u, a nema sumnje da će taj TV program uskoro ponovno započeti s prikazivanjem njegovih repriza, a što me, uzgred kazano, svaki put iznova, poput onog Proustova kolačića, vrati u djetinjstvo...

Mislim da mi je bilo nekih desetak godina kada sam pogledao taj prvi nastavak u kojemu upoznajemo čupavog izvanzemaljca, a odmah za njim još i bolji drugi, u kojemu otkriva svoju ljubav spram pizze te upoznaje pretjerano znatiželjnu susjedu gđu Ochmonek. Idući dan u školi svima sam prepričavao šale iz serije pri tome udarajući rukom o stol i glasno se smijući baš poput Alfa, a oduševljeni pogled i osmijeh na usnama mojih kolega teško se mogao sakriti. Posebno drago mi je bilo vidjeti kako se pogled moje tadašnja simpatije S. B. (kako sam je tih dana sramežljivo navodio u leksikonu koji je kružio razredom), lagano podigao s Tamagotchija prema meni, a to je valjda bio prvi put tijekom našeg školovanja da je obratila pozornost na mene. Nakon toga mi njezinih pogleda nikada nije nedostajalo, a za Valentinovo sam čak dobio malog plišanog Alfa od, kako se potpisala, ‘tajne simpatije’. Ja sam, međutim, znao da to može biti samo ona. Nikada po tome nisam djelovao, bio sam, nažalost, glupo i balavo dijete koje gleda Alfa, ali kada god sam se kasnije kroz život ponovno susretao s tom serijom – što, zahvaljujući našim TV urednicima zaduženim za izbor serija koje će prikazivati, nikako nije bila rijetkost – postajalo bi mi nekako toplo oko srca.

Naravno, nemoguće je doći do preciznih podataka o Alfovoj ili bilo gledanosti bilo koje druge serije iz tog vremena, a kada se uzme u obzir da Netflix informacije o svojoj gledanosti čuva još i bolje nego je to obitelj Tenner činila s ovim simpatičnim izvanzemaljcem, ne možemo bez rezerve uzimati ni ove podatke kojima se u javnosti olako barata. Uz to treba imati na umu da su piratizacija i ilegalni streaming također vrlo bitan segment gledanosti, a koji se, eto, statistički i ne može popratiti. Bolji pokazatelj, međutim, od svake te statistike, istraživanja, nagađanja ili predviđanja, spoznaja je da Alf – baš kao u mome slučaj – igra važnu ulogu u života svakoga tko je od sredine tih 80-ih godina kada je započeo s prikazivanjem, barem jedanput upalio TV. A to je – bez obzira na to što ranije spomenuta istraživanja i Netflixov direktor sadržaja o tome rekli – čini jednom od najgledanijih serija barem na ovim našim, konstantnim reprizama opterećenim područjima.