Zbogom zauvijek, posljednje su riječi Arsena Dedića na kraju našeg telefonskog razgovora. Zvao je dan nakon intervjua za Večernji list, posljednjeg intervjua koji je veliki hrvatski pjesnik i kantautor dao dva dana prije odlaska u bolnicu. Zvao je s molbom da ga ne povrijedim onim što ću napisati, možda i zato što nije rijetkost u nas da se svaka mogućnost koristi da se blatom nabacujemo i na one koji nam najviše daju.
Čini se i da je predosjećao da je pred njim posljednje putovanje jer operacija je bila visokorizična. Razgovarali smo i o strahu i o molitvi.
"Moj zanat" - to sam ja
– Ja se zapravo molim i kad zagrlim svoje unučice i kad pišem – rekao je Dedić, dajući time svoj pogled na odnos s Bogom, a njegovo "zbogom zauvijek" možda je tako pozdrav svima koji su ga voljeli. U njegovu domu, u stanu u Haulikovoj ulici u Zagrebu, dan prije bilo je veselije iako je iza svega bila neka bojazan koja prati sve umjetnike: kako će biti cijenjen i shvaćen, čak i nakon tako briljantne karijere. Najdulje je razmišljao o pitanju koju bi pjesmu izabrao za koju bi mogao reći: evo, to je Arsen. Na kraju se ipak odlučio, to je pjesma "Moj zanat". S velikom toplinom govorio je o svom ocu, koji je stizao obavljati tri posla, raditi u građevinskom poduzeću, obrađivati zemlju i navečer svirati, o ocu i obitelji od koje je dobio i glazbeni talent i marljivost koja je urodila golemim stvaralaštvom.
Gotovo da nije razumio pitanje o tome gdje nalazi poticaj za rad nakon tolikih uspjeha jer za njega očito uspjeh nije bio glavni cilj, nego, kako je rekao, u pjesme pretočiti krhotine života. Šalio se s Večernjakovom novinarskom ekipom, a posebno mu je bilo drago što je fotoreporter Žarko Bašić također Šibenčanin.
Planovi za naslovnicu
Spomenuo je u razgovoru mnoga prijateljstva, ispričavši i kako se davno u Gospiću upoznao s Radom Šerbedžijom. Dedić je tamo bio u vojsci i na kinorepertoar uvrstio Buñuela pa su, opisao je, tako našli, s jedne strane, kinokarte Rade, a s druge on. Na odlasku pokazao nam je i crteže supruge i oca koji vise u hodniku i koje je sam nacrtao. Otac u karakterističnoj pozi za očeve u Dalmaciji, u potkošulji čita novine, a Gabi je okrenuta leđima, zaposlena u kuhinji jer tako ju je, rekao je, tako često gledao. Na stoliću pokraj fotelje, u kojoj je očito provodio puno vremena, ostali su planovi za novu naslovnicu zbirke, na kojoj bi bila, rekao je, prava nekadašnja kamena trafika.
>>Preminuo legendarni kantautor Arsen Dedić
>>Srpski Blic: Svojim radom je izvršio posredan, ali značajan utjecaj na rock scenu u Jugoslaviji
pokoj mu vijecni i sucut obitelji,,,bio je veliki covijek,,,a onda veliki muzicar,,,jer ima jako puno dobrih muzicara,,,ali kao ljudi ili osobe su ravne nuli,da ih sada ne nabrajam ima ih dosta ....ali,,arsen dedic je bio kompletna licnost i kao covijek i kao muzicar,,,slava mu i hvala ,,,,sto nam je darovao jedan dio sebe