najbolje domaće tv serije

U Velom mistu Hajduk je bio najvažniji, a politici nije bilo mjesta u butigi

Foto: arhiv HRT-a
U Velom mistu Hajduk je bio najvažniji, a politici nije bilo mjesta u butigi
04.08.2015.
u 00:05
Veli likovi temeljeni su na stvarnim osobama i stvarnim događajima
Pogledaj originalni članak

Nakon što smo prošli tjedan podsjetili kako su majstori Miljenko Smoje i Danijel Marušić scenaristički osmislili pa onda i režijski oživjeli "Naše Malo misto", onda ovaj nastavak svojevrsnog feljtona o antologijskim domaćim televizijskim serijama može pripasti samo i jedino još jednom dramsko-humorističnom dragulju nekadašnje Televizije Zagreb – "Velom mistu".

Marušić, ali Joakim

Štoviše, trebalo je "Velo misto" biti baš pravi televizijski nastavak "malomišćanske" priče sa svim njenim glavnim likovima, no umjesto likova u novu su se "velu" seriju preselili samo neki od glavnih malomišćanskih glumaca, ali su ušli u neka sasvim druga lica. I scenarist je ostao isti, veliki Smoje. I autor glazbe, Pero Gotovac. No, redatelj je ovaj put bio jedan drugi Marušić, Joakim.

Naime, kako je tijekom snimanja "Malog mista" zbog raznih nesuglasica zaiskrilo između Smoje i Danijela Marušića tako je umjesto isprva zamišljene 33 epizode, snimljeno samo njih 13. Kako je Danijel Marušić na odjavnoj špici posljednje epizode kao redatelj odlučno poručio: "Adio i nikad više", bilo je jasno da će se za "Velo misto" redatelja – trebati tražiti.

U potrazi se nije trebalo dugo i daleko lutati. U Marušića je još netko imao fini senzibilitet i majstorsku vještinu za brušenje televizijskog dragog kamenja sa zrncima dramskog i humorističnog – Joakim. A što je za novu seriju u scenarističkom smislu učinio Smoje? Maestralni potez. "Malomišćanskim" glumačkim temeljima raskošnijom razradom likova smještenih u nešto malo ranije razdoblje i drugu, ali opet blisku sredinu, pridodao je nove glumce u ulogama novih likova. I tako je točno deset godina nakon snimanja "Malog mista" počelo oživljavati "Velo misto" koje se snimalo od 1979. do 1981. Boris Dvornik je iz uloge Roka Prča uskočio u legendarnog Meštra (bricu), Zdravka Krstulović umjesto neponovljive Anđe Vlajine, uz dodatak pudlice, postade fina i zaljubljena velomišćanska učiteljica plesa francuskih manira, gospođica Violeta. Ivica Vidović se iz vječnog i neshvaćenog Servantesa prometnuo u Očalinka, dok je Mustafa Nadarević uprizorio ustrajnog inženjera Duju, ujedno i osnivača Hajduka. Za Špiru Guberinu dovoljno je reći škovacin, strikan i Vaša Visost, a za Ljubomira Kapora sve stane u dvije riječi – Picaferaj i Vaša Svitlost. Mate Ergović u sjećanju nam ostaje kao Šjor Pučanstvo, pulicjot, Uglješa Kojadinović idealni je Profešur, Milan Štrljić razigrao je Tončija, Aljoša Vučković "uvukao" se u Feratu, Vlasta Knezović i dalje ostaje nezaboravna Marjeta, Mladen Barbarić nezamjenjivi je Pegula, Ivo Gregurević pokazao se idealnim netjakom, Boris Buzančić dao je prave manire elegantnom doturu Vici, odnosno šjor načelniku, Duško Valentić srastao je s Papundekom, Ines Fančović u legendu je ušla kao svadljiva i jezičava prodavačica Mare Mulica... Izvedbe su to koje su postale antologijske. Što se sadržaja priče tiče, za razliku od svog poznatog prethodnika, bila je to kronika "velog" grada Splita kroz sva ona politička i ljudska previranja prve polovice 20. stoljeća. Ta čuvena televizijska povijesna freska Splita u 14 epizoda, s nizom antologijskih likova i njihovih glumačkih uprizorenja, kroz autentični je jezik, raskošne kostime i scenografiju te nezaboravne dijaloge i u sjećanju trajno ukorijenjene uzrečice, na ekran donijela svu puninu dalmatinske duše u kojoj se isprepleću upornost, tvrdoglavost, drčnost, dosljednost, jetkost, jezičavost, humor, plemenitost, mudrost... Smoje je i glavne "vele" likove gradio na stvarnim osobama i događajima, od kojih okosnica pripada rađanju jednog od simbola Splita – Hajduku.

Vrijednost raste

U nizu likova kičmu serije čini dragi nam Meštar čiju je duhovitost i izravnost u komentiranju mjesnih i svjetskih događaja u njegovoj brijačnici za vječnost ostavio glumački velikan Boris Dvornik, čiju znamenitu uzrečicu: "Neću politiku u svoju butigu", i danas mnogi citiraju. Smoje i Meštar ostavili su nam u nasljeđe još jednu mudrost za pamćenje: "Evo, ja iz ove svoje butige nisam maka', a čet'ri san države prominija", dok je Strikan u legendu uklesao riječi: "Muke mi ježove", a šjor Keko zauvijek je u kolektivnu memoriju usadio onu znamenitu: "Jema, jema puno lipi' stvari, ma i' ne smin kazat'!"

I sad kada znamo u što se "Velo misto" prometnulo odmah nakon prvog premijernog prikazivanja, a vrijednost mu i dalje sigurno raste svakim repriziranjem, možda bi bio grijeh zapitati se – a što bi se dogodilo da je Smoje umjesto Meštra i njegove moćne velomišćanske gomilice u novoj seriji nadogradio i razmahao dotura Luigija, Roka Prča... Ma, ne treba tako razmišljati. Kako bi Strikan rekao – muke su to ježove.

>> 'Velo Misto': U usporedbi s današnjim snimanjima, ovo je bilo zbilja gospodsko

>> "Gledatelji će procijeniti imaju li 'Loza' i 'Velo Misto' sličnosti"

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

IA
Iago
18:22 03.08.2015.

moze li proc jedno ljeto a da ne moramo gledat reprize ovih serija???

GO
goran2hr
07:36 04.08.2015.

U Velom mistu politici nije bilo mjesta u butigi?! Pa ta "butiga" je prepuna politike, ljevičarenja i partizanštine.

Avatar comparator
comparator
07:30 04.08.2015.

Danas kad se okrenem prema tom vremenu vidim s koliko podsmjeha su Smoje i Marušić prikazali to doba. Velo misto, Malo misto i Gruntovčani su nevjerojatna fantastična preslika tog doba. Šteta što naša djeca ne mogu osjetiti taj naš napredak. Ove serije su naše blago ali naravno i Prosjaci i sinovi i neke druge serije ili drame kojih se ne mogu sjetiti.