Tamara Šoić, profesorica hrvatskog jezika u Tehničkoj školi u Rijeci, vodila je zanimljiv razgovor s maturantima kojima je profesorica. Razgovarali su o plasmanu Leta 3 s pjesmom "Mama ŠČ" u finale Eurovizije.
Jedan učenik joj je rekao kako ne želi da Let 3 predstavlja Hrvatsku na ovom glazbenom natjecanju, a na pitanje profesorice Šoić zbog čega to ne želi, učenik je odgovorio da mu se ne sviđaju jer su u haljinama. O razgovoru s učenicima profesorica je pisala na svom Facebooku i prepričala je razgovor s učenicima i opisala kako im je objasnila koncept Eurovizije, a njezin post prenosimo u nastavku.
"O.K., kraj je godine, svi su napeti, trebaju nam lakše teme. Kažem ja, kao prvo morate poznavati koncept Eurosonga da biste shvatili vrijednost ove pjesme. To je parada kiča i lakih nota, a naši su dečki rokeri koji trolaju tu pompoznu paradu i pritom šalju jasnu antiratnu poruku. Svatko će je interpretirati na svoj način, ali antiratna poruka je antiratna poruka pa usput spominjem Majku Hrabrost, Boga Marsa, Kiklopa i pitam jesu li ta djela podložna različitim interpretacijama? Jesu, ali poruka je i dalje ista.
Da bi poruka doprla do uglavnom pasivnog slušatelja ove priredbe, potrebno je ubaciti i dozu šokiranja. Ovdje iskoristim asa u rukavu pa malo ponovim gradivo o antidrami, teatru apsurda jer to im je friško pa lagano sklapaju mozaik. Jedna je od loših tradicija ove priredbe vječno podilaženje publici i pjevanje na engleskom jeziku ili u najboljem slučaju nekom hibridu engleskog i materinskog jezika, a tu smo lošu tradiciju i sami objeručke prihvaćali zadnjih godina i gdje smo završili? Na putu kući nakon prve polufinalne večeri", objasnila je profesorica i nastavila:
"Letovci ne samo što ne pjevaju na engleskom jeziku, pjevaju materinskim jezikom koristeći palatale ŠČ (opet ponavljanje gradiva), a ti su palatali toliko karakteristični za naš jezik, upečatljivi, snažni i sasvim je sigurno da će ih svatko probati izguglati i zapamtiti. Dakle, osim što ističu vlastiti identitet, promoviraju vlastiti jezik, šokiraju neobičnim nastupom, uz sve to i šalju poruku.
A to je dobitna kombinacija. Na koncu te svoje poruke ne šalju servirane na pladnju. Ostavljaju slušatelju mogućnost (a vjerni pratitelj Eurosonga znatiželjan je stvor) da te poruke istraži, poveže i sam donese zaključak. Uostalom, to je i funkcija umjetnosti. Doživjeti na svoj način umjetnikovo viđenje svijeta u kojem živimo. Da je umjetnost laka i površna, ne bi bila umjetnost.
Poučavanje je tako lako, samo ga treba učiniti jednostavnim i kao što umjetnost može doprijeti do svakoga tko želi slušati, gledati i osjetiti, i najnezanimljiviji nastavni sadržaj, pažljivo zamotan u neku životnu priču može pronaći put do učenika. Na koncu sam im rekla: 'Volite svoj grad. Taj grad ste vi i ja i svatko kome je do njega stalo. I nikad nemojte prestati biti ponosni na mjesto s kojeg dolazite i koje vas pretvara u dobre ljude.'
Samo im treba raskrčiti put i to je sve. Nakon toga naći će svoj put, ali pamtit će onaj s kojeg su započeli putovanje. ŠČ!"
Učenik u sridu. Profesorica zaglibila u besmislicama.