Ako ovih dana, negdje uz cestu, ugledate autostoperske palčeve i dvoje umirovljenika, najvjerojatnije su vam se putevi susreli sa 74-godišnjom Maricom Barišić i njezinim tri godine starijim suprugom Mijatom. Nekada djeca cvijeća, koja su autostopirajući proputovala pola Europe, danas su seniori cvijeća, no to ih ne sprečava da krenu na tisućama kilometara dug put od otoka Vira do Liverpoola.
Iako zvuči kao avantura života, ovom hippy-paru, s više od pola stoljeća bračnog staža to nije ništa neobično. Na sličan su se podvig odvažili još u studentskim danima. Krstarili su tada Europom punih 45 dana. Satima su čekali prijevoz u vrijeme Varšavskog pakta na pustim cestama Čehoslovačke.
Kupali su se u Baltičkom moru, vozili se na vrećama krumpira, u kamionu, koji ih je potom „istovario“ u tvornici čipsa, u Amsterdamu. Na svom su putovanju često spavali i pod vedrim nebom, na klupi londonskog Hyde Parka, pa čak i na tavanu jednog noćnog kluba. Palcem su, kako kažu, zaustavili čak i trajekt, koji ih je prevezao preko La Manchea. Na jednom od putovanja upoznali su i Rolling Stonese, naučili su Jaggera nekoliko hrvatskih riječi, a on im se potpisao na avionsku kartu. Ni pad Berlinskog zida nije prošao bez Marice i Mijata. Uzeli su čekiće, otputovali u Berlin te si, kako kažu, ištemali komad Berlinskog zida. Okidač za njihovu najnoviju avanturu, u koju kreću u osmom desetljeću života, su Let 3, zlatni traktor i Liverpool, grad Beatlesa, koji ponovno žele posjetiti.
Palac gore za 10.000 km po Europi
„Te smo, 1969., punih 45 dana putovali Europom. Stopirajući smo tada prešli preko 10 tisuća kilometara. Stajali su nam automobili, kombiji, kamioni, zaustavili smo čak i trajekt na La Mancheu, nisu nas baš prevezli potpuno besplatno, ali naplatili su tek nešto simbolično. Nezaboravna vožnja bila je u kamionu punom krumpira, koji nas je odvezao ravno u tvornicu čipsa, u Amsterdamu. Tada, kod nas, još nije bilo tih grickalica, pa smo prvi put vidjeli i probali čips, a nakon što su nam pokazali čitavu tvornicu, dobili smo i par vrećica za put. U Čehoslovačkoj smo malo usporili jer, za vrijeme Varšavskog pakta, na cestama, na kojima su bili radovi, gotovo da nije bilo vozila. Čekali smo satima i jedva našli prijevoz.
Stao nam je čovjek u Mercedesu i povezao nas. Pomislilo je, najprije, da smo Rusi, pa se nećkao, a kada je čuo da smo iz Jugoslavije, odveo nas je kod svoje mame na ručak i platio nam četiri noćenja u hotelu“, prisjeća se nasmijana Marica. Nakon što su, kao studenti, ona i Mijat, autostopirajući, zajedno prešli preko 10 000 km, jedno drugom su rekli – „ako smo sve to uspjeli izdržati, onda nastavljamo zajedno i kroz čitav život“. Sudbonosno „Da“ izgovorili su 6.9.1969. i od tada su nerazdvojni.
Mick Jagger ju je oslovio u avionu za Zagreb
„Moj suprug i ja upoznali smo se na pedagoškoj akademiji, u Slavonskom Brodu, a kasnije smo, kao prosvjetni radnici, otišli raditi u Hamburg. Ni tada nismo prestali skitati. Za vrijeme pada Berlinskog zida, 'naoružali' smo se čekićima i štemajzlima, otputovali tamo stopom i odštemali si komad Berlinskog zida. Na putu iz Münchena za Zagreb, u avion, u koji smo se ukrcali, ušao je najprije Vanja Drach, a onda i Rolling Stonesi. Mick Jagger je sjeo iza mog supruga, a nedugo zatim mi se obratio. Kako sam ja profesorica njemačkog i ruskog, probala sam se sporazumjeti na ta dva jezika, ali Mick je, od ruskog, znao samo 'harašo', a ja nisam znala engleski, pa smo se sporazumijevali svakako, no, ipak smo se razumjeli“, prisjeća se Marica. Jaggera je, kaže, tada naučila i par hrvatskih riječi – čitavim je putem ponavljao 'dobro', 'molim' i 'hvala', a Marici se tada, nakon Vanje Dracha, potpisao i na avionsku kartu, koju i danas čuva, baš kao što i naša arhiva čuva članke o prvom koncertu Stonesa u Zagrebu.
„Nije mala stvar imati potpis Mick Jaggera. Rolling Stonesi su tada, prvi put, gostovali u Zagrebu i prvi put su te, 1976. godine, kročili na tlo jedne socijalističke zemlje. Koncert u Domu sportova, na kom smo suprug i ja, naravno, bili, bio je nešto neviđeno na ovim prostorima, gdje se, do tada, uglavnom slušala domaća glazba, a stranu smo 'lovili' preko radio Luksemburga. Događaj je bio spektakularan, na pozornici je suknula vatra, a Jagger je napravio tri koluta naprijed. Vaši su novinari, sjećam se, člancima sve pratili, a sjećam se i ne tako davnog naslova 'Kako su Rolling Stonesi zapalili Hrvatsku', koji je podsjetio na taj događaj“, kaže nam vedra sugovornica, koja je već sve spakirala za novo, dugo putovanje.
1969. zbog Beatlesa, a 2023. zbog Let-a 3
Put u Liverpool, autostopom, na koji par ovih dana kreće, zapravo je repriza, jer na isti su način, do iste te destinacije, putovali i doputovali prije više od 50 godina. Povod je, te 1969., bio koncert Beatlesa, a sada je to Eurosong i nastup Let 3. Na dug put s njima kreće i moj poznanik, Adis Imamović Pixi, humanist i dugogodišnji, „prekaljeni“, volonter, koji nema stalnu adresu, ne baca sidro, nego uvijek otplovi tamo gdje „gori“ i gdje je pomoć najpotrebnija, pa je tako mjesece, pa i godine proveo pomažući u kampovima s izbjeglicama.
Ovog proljeća put ga je doveo na otok Vir, gdje je došao raditi i to baš kod Marice i Mijata. „Budući da Barišići ne govore engleski, bit ću im prevoditelj, ali i fotograf. Nastojat ću, objektivom ovjekovječiti što više trenutaka i pohvatati „kockice“, od kojih će se, u konačnici, složiti uzbudljiv mozaik, još jedne u nizu avantura bračnog para koji me apsolutno oduševio svojim stavom prema životu, energijom, avanturističkim duhom i čistom pozitivom“, kaže Pixi. Autostoperski palčevi Marice i Mijata, u više od sedam desetljeća života baš su se naradili, no, do sada su, ipak, samo autostopirali, ali još uvijek nisu traktorstopirali. Tko zna, možda negdje, na putu prema Liverpoolu, sretnu i „zlatni traktor“, zaustave ga te si konačno ispune i tu želju i upoznaju „ŠČ“ – ekipu.