Emisija "Potrošački kod" koju gledamo već 19 godina na HRT-u bavi se pravima potrošača te njihovim problemima, a mi smo upravo o nekima porazgovarali s urednicom Sanjom Smiljanić Grubišić. Sanja je otvoreno progovorila o nekim temama kao što su povrat robe, reklame, ali i gomilanje stvari kao posljedica utjecaja društvenih mreža.
Ove je godine emisija "Potrošački kod" proslavila 19. rođendan. Jeste li očekivali da će tako dugo trajati te biti tako popularna?
Ponosna sam što se emisija nastavlja i u 19. sezoni emitiranja. Kad krenete raditi autorski projekt, sretni ste i zahvalni kad sljedeća emisija ugleda svjetlo dana. Onda se nadate da će emisija trajati dok god ima tema i interesa gledatelja. A svega toga još uvijek ima pa je emisija još uvijek u eteru. A ja nastojim istim žarom i energijom kao i kad je krenula prva emisija raditi na tome da "Potrošački kod" bude zanimljiv i aktualan. Iznenadim se kad razgovaram s poznanicima, slučajnim prolaznicima ili kolegama s posla kako svatko od njih pamti poneki segment priča koje sam obrađivala i nikome još nisam dosadila i rado pitaju koja je tema i sugeriraju o čemu bi se moglo govoriti u nekoj od emisija.
Emisija je doživjela punoljetnost i više, a smatrate li da ste i vi kao urednica rasli s njom? Sjećate li se nekih svojih početaka, što je tada bio najveći problem potrošača u Hrvatskoj i kako ste se izborili s temama?
Ja sam u novinarskom smislu rasla s emisijom. Brusila sam novinarski zanat prolazeći i kroz lijepe i ružne trenutke našeg posla. Bilo je to u novinarskom smislu stepenica po stepenica i nije mi ni zbog čega žao. Ustrajanost i predanost projektu me uvijek držala da ne posustanem. Svih ovih devetnaest godina model rada je isti, pokušavam govoriti o našoj svakodnevici, nastojim pomoći građanima da riješe problem, educiram i informiram. Tema nikada ne nedostaje, nameću su se same. Dovoljno je slušati ljude u tramvaju, kafiću, trgovini. Uvijek sam nastojala raditi na priči koja još nije objavljena koja je izvorna.
U emisiji često imate i goste. Kako ih birate i uspijete li uvijek pronaći nekoga tko je usko vezan za temu emisije?
Zadnje tri sezone emisija se emitira na Četvrtom programu HTV-a i posvećena je jednoj temi koju uz dva gosta nastojimo sagledati sa svih strana i ponuditi gledateljima savjete, odgovore ili rješenje problema. Zanimljivih gostiju ne nedostaje. Često mi se sugovornici javljaju nakon emisije s reakcijama, stalo im je da građanima prenesu neke informacije i uvijek mi se svi rado odazovu. S gostima malo "zapinje" kad su u pitanju državne institucije. Često se ispričavaju zauzetošću ili šturim pisanim odgovorima pa se ponekad čovjek zapita je li im uopće stalo do posla i funkcije koju nose.
Prije smo se svi žalili da nas televizije bombardiraju reklamama i ne možemo pogledati film na miru jer usred njega krene blok reklama o pelenama i sredstvima za čišćenje. Danas reklame viđamo svake sekunde ako samo otvorimo neku društvenu mrežu i čini se da se ljudi sve manje žale... Je li takvo i vaše iskustvo i kako to komentirate?
Danas su reklame svuda oko nas i teško ih je izbjeći. A kako i ne bi kada prema istraživanjima reklame uvelike utječu na svijest kupaca. To industrija koristi pa zato i ulaže znatna sredstva u reklame. Kada bi barem mali dio tog novca usmjerenih na reklame uložili na kvalitetu i sigurnost proizvoda, naročito hrane, tada bi bilo više zadovoljnih kupaca. Uglavnom mislim da se agresivnim reklamiranjem ipak kod kupca postiže suprotan efekt. Najviše mi smetaju reklame kojima se "bombardiraju" djeca. Nužno nam je kao društvu jedno jako regulatorno tijelo koje bi trebalo kažnjavati proizvođače koji u reklamama obmanjuju potrošače i iznose lažna obećanja.
Na TikToku je u svijetu pokrenut trend pod nazivom "Underconsumption" koji promiče minimalizam i protivi se gomilanju stvari koje nisu potrebne. Na društvenim mrežama inače često gledamo influencere, ali i obične ljude koji sjede ispred sređenih polica na kojima su stotine parfema, ruževa, a iz ormara se prelijevaju stvari. Imamo li u Hrvatskoj taj problem da ljudi sumanuto kupuju i gomilaju stvari ili smo mi još uvijek primjer države gdje se odjeća nosi godinama i ništa se ne baca?
Tržište nam stalno nameće nove proizvode, nove brendove, nove trendove i mami na kupovinu. Tome u prilog idu danas popularni influenceri, koji su, a da se neki ne uvrijede, obični prodavači. Problem je taj što im mnogi, naročito djeca, vjeruju kad hvale i veličaju neki proizvod. To najčešće rade jer su za to plaćeni i tako to trebaju i reći. Ponavljam to svome sinu tinejdžeru, a ovoga ljeta se u to mogao uvjeriti iz prve ruke. Naime, proveli smo vikend na jednom našem otoku, a na brodu smo sreli dvadesetak Influencera koji su imali radni vikend na istom otoku. Naime, jedna kozmetička kuća prezentirala im je nove proizvode. Snimali su oni tako svoje sadržaje svuda oko nas i svi su kao papagaji ponavljali kako je taj novi proizvod savršen, najbolje štiti kožu od sunca, nema boljeg..... a tek su ga tada prvi put vidjeli. Pa naravno da će hvaliti određenu kozmetiku objašnjavam ja, kada su plaćeni da to rade. Ipak u konačnici je na nama samima da takav način promidžbe prihvatimo ili ne. Smatram da smo općenito kao društvo veliki potrošači. Taj trend samo raste naročito od kada je od prije par godina online trgovina postala popularna.
VEZANI ČLANCI:
Vjerojatno ste se puno puta susreli i s pitanjem kako djeci objasniti da ne moraju imati baš najbolji, najnoviji mobitel ili kompjuter, najskuplje tenisice ili svaku igračku u dućanu. Ima li načina da se to napravi ili je najbolje da grizemo obraze i nadamo se da ih u školi nitko neće zadirkivati?
Pobornik sam umjerenosti. Nisam protiv mobitela, video igara, kompjutera, ali djetetu objašnjavam da nema potreba da ima najnovije modele odnosno najskuplje. Jer riječ je o potrošnim proizvodima. Objašnjavam i djetetu da su skupe tenisice, koje će nositi tri mjeseca, samo bacanje novca u vjetar. Taj novac radije uložimo u neke stvari koje će nas emotivno razveseliti i u našoj svijesti stvoriti lijepa sjećanja. No moram priznati da mladima nije lako nositi se s vršnjačkim prozivkama, podcjenjivanjima i maltretiranjima samo zato što nemaju brendiran robu ili novi mobitel.
Bavili ste se ove sezone i s cijenama nekretnina. Što biste savjetovali mladima koji u ovo vrijeme žele uložiti u svoju prvu nekretninu?
Cijene nekretnina, odnosno podivljalo tržište nekretnina, tema je koju obrađujem često u emisiji. I upravo to pitanje koje ste mi postavili ja stalno postavljam analitičarima i agentima za nekretnine, kada kupiti nekretninu. Moj odgovor je da ne treba čekati predugo s kupovinom jer nakon ulaska u EU cijene nekretnina, naročito one na obali i u većim gradovima, neće drastično padati već samo rasti. Možda je bolje riskirati i kupiti nekretninu umjesto da plaćate najam.
Povrat robe. U Americi je moguće vratiti npr. puder koji ste tek kada ste stigli doma provjerili na boljem svjetlu i shvatili da nije vaša boja. U Hrvatskoj to nije moguće i ako ste se zeznuli sada imate doma taj puder u nekoj ladici i tamo stoji godinama dok ne razvije bakterije i plijesan. Je li to fer?
Amerika je daleko ispred nas kad je je u pitanju zaštita prava potrošača. Mi smo Zakon o zaštiti prava potrošača mijenjali nekoliko puta i usklađivači ga sa zakonodavstvom EU, ali i dalje nismo dovoljno zaštićeni. Povrat novca, zbog toga što ste odustali od nekog proizvoda, kod nas po zakonu nećete dobiti. Odnosno to pravilo ovisi o dobroj volji trgovca. Stoga je moj savjet: pitajte prije nego što platite koja su vaša prava u slučaju povrata.
Ima li još nekih takvih problematičnih primjera s povratom robe kod nas?
Problem je i da trgovci imaju zakonsko pravo da sve proizvode koji su se pokvarili pošalju prvo na servis. Većina servisa više nije u Hrvatskoj već u drugim zemljama pa se na povratak mora dugo čekati. Zakonom nije regulirano do kada bi se neki proizvod morao popraviti, navodi se samo tzv. razumni rok. Meni je razumni rok par dana, a trgovcu možda par mjeseci. Zna se dogoditi da na popravak mobitela, perilice ili televizora građani čekaju nekoliko mjeseci, a to je neprihvatljivo.
Već neko vrijeme nam se čini da je porast proizvoda koji se povlače s polica sve veći. Da, proizvodi se mogu vratiti, no što ako neki kupac ne vidi vijest, a proizvod je već konzumirao?
Sve su učestaliji opozivi proizvoda, naročito hrane koja je zdravstveno neispravna. To samo potvrđuje tezu da industrije sve češće razmišljaju samo o zaradi a ne o kvaliteti. Koriste se jeftiniji, zamjenski sastojci koji su često na rubu zdravstvene ispravnosti i zato nam se događaju svakodnevna povlačenja proizvoda. Mnogi građani nemaju informacije o povlačenjima. Trgovci i proizvođači bi te informacije trebali prikazivati u trgovinama i na svojim web stranicama a ne da ih skrivaju jer im je to loša reklama.
Povezat ću se na prethodno pitanje. Kada se tako nešto dogodi u svijetu su popularne skupne tužbe. Primjerice, godinama ste koristili bebi puder za koji se tek desetljećima kasnije saznalo da sadrži kancerogene sastojke i sad N.N. i još 100 ljudi koji su dovoljno ljuti zbog toga odluče tužiti tu kompaniju. Kasnije ih kompanija lupi s protutužbom. Ima li ta borba smisla? Biste li savjetovali nekome da sudjeluje u takvoj tužbi?
Velike kompanije imaju moćne timove odvjetnika koje masno plaćaju da ih obrane u sudskim sporovima. S druge strane su mali ljudi koji ne odustaju od tužbi zbog straha od velike i moćne kompanije već zbog skupih sudskih parnica i dugih sporova. Kod nas nema dovoljno odvjetnika koji imaju praksu u zastupanju "malog čovjek". Rješenje je ujedinjavanje građana odnosno pokretanje kolektivnih tužbi koje su u nekim primjerima pokazala uspješnima.
GALERIJA Znate li tko je ovo? Pogledajte kako se naša bivša voditeljica mijenjala tijekom godina
Sad kad smo pretresli ove teme, rado bismo saznali nešto i o vama. Studirali ste lingvistiku i fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kako to da ste završili u novinarstvu i na HRT-u?
Uvijek mi je bila želja raditi za javni interes. Spletom okolnosti nakon završetka fakulteta prijavila sam se na natječaj za novinara na HRT-u. Nakon audicije počela je moja ljubav prema novinarstvu. Govorništvo, komunikacija, javni nastup samo su neki od alata koje sam brusila na Fakultetu i sve mi to pomaže u svakodnevnom poslu.
U jednom intervjuu izjavili ste da ste imali i gledatelja koji su vam rekli kako im je "Potrošački kod" zadnja šansa. Što vam znači kada uspijete pomoći nekome tko vam se javi s takvim slučajem?
Takve me izjave čine ponosnom, ali mi nameću još veću odgovornost da nastavim raditi ovaj posao, da nastavim pitati, istraživati, govoriti o potrošačkim temama.
Gdje se ljudi mogu najbolje educirati o svojim potrošačkim pravima i imate li nekoliko savjeta za potrošače za koje ste sigurni da bi im pomogli?
Educirati se možemo jedni od drugih, ali i mediji tu imaju važnu ulogu. Potrošačke udruge također se trude pomoći potrošačima iako im je posljednjih godina uskraćena financijska pomoć od strane države pa su na žalost postali neprimjetni.
Mnogi se u ovo vrijeme inflacije pitaju kako uštedjeti, brojni ljudi žive od plaće do plaće. Ipak, nekad si jednostavno želimo kupiti nešto lijepo i skupo da se utješimo. Je li to u principu loša navika?
Inflacija je na žalost učinila svoje. Hrana je u Hrvatskoj postala preskupa i čini mi se da trošimo samo na hranu i da većini građana stalno manjka novca u novčaniku. Kad svaki dan razmišljate što skuhati i kako pronaći novac za režije, tada ne treba biti prestrog prema samom sebi ako si ponekad nešto priuštimo a da nije na popisu za kupovinu.
GALERIJA Nestvarna ljepota glumice Angeline Jolie (49)
Koje je vaše mišljenje o terapiji shoppingom?
Nisam pobornik takve terapije. Riječ je o prividnom bježanju od problema, trenutačnom zadovoljstvu koje nije jeftino, a na taj način samo gomilamo svari koje nam najčešće ni ne trebaju.
Zanimljivo je u tom smislu i pitanje outleta u Hrvatskoj. Može li se u njima stvarno bolje proći? Naime, često slušamo kako sniženja tamo jednostavno nisu dovoljno velika da bi bilo isplativo potegnuti do nekog od njih.
Od outleta u Hrvatskoj mi se diže kosa na glavi. Oni su sve drugo samo ne outleti. Odavno sam ih odlučila bojkotirati jer tamo ili nema sniženja ili su uobičajeno mala. Kad posjetim outlete u Italiji ili Austriji, uistinu znam pronaći zanimljivih stvari za koje mogu reći da sam ih povoljno platila. Kod nas se trgovci uvijek pravdaju visokim maržama, porezima, skupim skladišnim prostorima no sve to je samo lažno opravdanje da bi mogli imati visoke cijene. Naravno na kupcu je da odluči hoće li neki proizvod skupo platiti.
Bilo je ovih godina puno govora o ulaganjima u Bitcoin, te brojne druge kriptovalute. Biste li danas nekom savjetovali da uloži u neku od njih?
S ulaganjem u kriptovalute treba biti izuzetno oprezan, odnosno treba imati određeno znanje. Žao mi je što dio građana nasjedne na lažne reklame o dobroj zaradi ulaganjem u Bitcoin, a onda im nestane novac s računa. Ja se nisam upuštala u taj virtualni financijski svijet jer mislim da ne znam dovoljno činjenica o tome. Ne upuštam se u stvari koje mi nisu sto posto jasne.
Koji su vam daljnji planovi za emisiju i imate li možda i neke druge ideje za nove projekte?
U idućoj emisiji bavit ću se razdjelnicima topline, zbog koji se posljednjih godina dizala prašina. Što se tiče novih projekata i planova, njih nikada ne nedostaje. Za sada ti planovi skupljaju prašinu u mojoj ladici, predmet su nekih razgovora, ali tko zna možda već sutra budu u fokusu moga posla.
VIDEO Glumac Moamer Kasumović oglasio se na Facebooku prvi put nakon osude za pedofiliju