U vrijeme kada gradom kolaju najrazličitije moguće informacije, od onih vezanih za rusku invaziju putem bespilotne letjelice pa do one kineske uz pomoć virusa odbjeglog od šišmiša ili, stručnjaci s kafanskih šankova se još uvijek nisu usuglasili; iz laboratorija, a čovjek koji želi ostati pri zdravoj pameti bira najrazličitije moguće načine da ih izbjegne, mene oduševi kada mi netko - onako, bez ikakvog sebičnog interesa - kaže da se otvorio neki restorančić gdje se može pojesti ukusno jelo za pristojnu cijenu.
"Bogami, lijepi Dopisniče...", reći će mi taj Netko, "da vidiš samo koliko stave pomfrita. Uopće ne štede!"
Nakon toga, jedva čekam da provjerim te tvrdnje, a ukoliko bi provjera još i zadovoljila, pa shvatim i da je ukusno, obilno, ne pretjerano skupo, te da stvarno; "stave dosta pomfrita" - nitko sretniji od mene!
To, nažalost, ipak nije čest slučaj, te osim što su takve informacije veoma rijetke, znaju biti i lažne, a upravo takvom se pokazala ona o nečemu što se predstavlja kao najbolji burek u gradu i, prodaje malo izvan grada - na utrinskom placu. Na temelju priča kojih sam se naslušao i redova ispred te buregdžinice koje sam vidio u njihovim oglasima na društvenim mrežama, od tih pita sam očekivao više i od Kalinićeva povratka u Hajduk. Dobio sam, međutim, samo potvrdu da je stvarna brojka oboljelih od korone mnogo veća od one kojom se u javnosti barata. Svi, naime, koji su nakon konzumacije tih bureka iste i pohvalili, a bilo ih je podosta, pa čak i među onima do čijeg mišljenja inače držim, očito su pozitivni na Covid. Drugo objašnjenje za takav strahovit gubitak osjetila okusa - žao mi je, ali ne treba mi antigenski test za ovu dijagnozu - jednostavno ne postoji…
Kako, dakle, ne bi i vi morali napuštati centar, ali i kako bi se po njemu bolje snalazili, u nastavku vam donosim tri veoma praktična savjeta iz užeg gradskog središta. Nemojte ih, molim vas lijepo, zanemariti jer bi vam se mogli pokazati kao veoma korisni u ovo doba sveopće relativizacije činjenica.
Tako je, na primjer, informacija zlata vrijedna da otkako su u "Jazz.ba Chevapu", jedno kratko vrijeme najboljoj ćevabdžinici u gradu, zaposlili novu, prekrasno mladu konobaricu zavodljivog osmijeha, domaća tufahija - koja se u tom restoranu također nalazila u ponudi - izgubila je svoj status nečeg najslađeg u Varšavskoj. A slično je, reći će vam svaki malo bolji poznavatelj prilika, bilo i u Teslinoj dok je u slastičarskom dijelu Good Fooda, tamo malo sa strane, privlačna Tea Mamut pripravljala pudinge koji, iako veoma ukusni, nikad nisu mogli nadmašiti njezino slatko boticcelijevsko lice. Nažalost, taj projekt je propao i ona ih tamo - iako se idalje tako navodi - više ne pripravlja. A, ista sudbina je, eto, zadesila i 'Jazz.ba chevap'.
Propao je i Dallas Records u Bogovićevoj, a u koji se, bezbeli, zalazilo samo zbog atraktivne i zaigrane plavuše koja je tamo, kao po nekoj kazni, svoje dane kratila među vjerojatno najgorim mogućim glazbenim izborom još otkako je izdao best of album.
Kasnije se ista ta djevojka pojavila na naslovnici magazina Klik, ali i on je, eto, propao, a čemu ta djevojka nije ni najmanje pridonijela.
U gradu je, međutim, ostala zaposlenica u Cosmopolitanu, Gajeva ulica, s glasom tako ugodnim da bi ga svaki vozač zaželio u svojoj navigaciji, a na njenu simpatičnu kolegicu koja s Claudiom Schiffer dijeli i više od osobnog imena, oko su bacili, između ostaloga, i neki mnogo popularniji kafići s Jelačić platza.
Prodavačica iz nešto udaljenijeg kioska u Gajevoj, nadalje, a koji, unatoč tome što postoji i jedan meni bliži, ipak redovito posjećujem, također je netko koga bih vam toplo preporučio. Naime, umjesto iz grube ruke gospodina koji radi u tom bližem, novine je, složit ćete se, ipak mnogo ugodnije preuzeti iz male ručice tek punoljetne prodavačice tog malo udaljenijeg kioska...
"Tako mala ruka", pomislio sam dok sam je gledao kako broji novac, "a tako puno u nju stane!"
Sličnu ruku ima i konobarica Antonija u Maraskinu, sjećam se dobro, a zbog čijih sam elegantnih kretnji između stolova upravo tu, na vrhu Margaretske, ostavio dobar dio svoje mladosti. Isto bih, naravno, preporučio i vama, da kojim slučajem i on, kao ona dva ranije navedena, do sada nije propao.
Drugi i pretposljednji savjet koji ću vam dati, zapravo je više upozorenje za sve one koji ne žive u centru grada, a koji osim što si ne žele narušiti fizičko zdravlje, ne žele se ni bespotrebno blamirati.
Vrata na ulazu u legendarni Bulldog su, naime, automatska i funkcioniraju po principu polupropusne membrane, propuštajući samo stanovnike iz centra kojima je to prirodno okruženje, pa su na njih i navikli, dok će sve 'Ostale' - kada onako turistički navrate da obiđu H&M – stisnuti k'o limun dok ulaze, a nokautirati dok izlaze. Sve će to naravno biti popraćeno radoznalim pogledima onih koji već sjede unutra te zlurado iščekuju novu žrtvu. Imajte stoga, na umu da se prilikom ulaska ne zadržavate predugo na vratima, a prilikom izlaska - stanite barem pola metra od njih i čekajte da se otvore. Iako, nota bene, manja je sramota dobiti udarac na odlasku i ne osvrnuti se, nego biti zgnječen na ulasku pa onda sjesti među ljude koji se i dalje smiju na vaš račun.
Sada vam se to možda i ne čini kao prevelik problem, ali kada se prvi put susretnete s nemilosrdnosti tih vrata, shvatit ćete zašto na tome toliko inzistiram…
I da, skoro sam zaboravio na treći, posljednji te moguće najvažniji savjet; u Charlieju, Gajeva 4, gdje ja, Dopisnik iz centra, svakodnevno sjedim s mnogim od ovih u prvom dijelu priče spomenutih ljepotica, a najčešće upravo s onima čiji poslodavci su proglasili stečaj, nema takvih problema s vratima kao u Bulldogu pa nekada slobodno navratite i platite piće.
Uvijek je, naime, bolje da se na vaš račun pije, nego smije...
To su, evo, te informacije koje na početku zazivam i koje s iznimnim zadovoljstvom dijelim i s onima koji inače obitavaju izvan prve parkirne zone, te do kojih - od najrazličitijih informacija koje kolaju gradom - takve na terenu itekako dobro provjerene informacije teško mogu doprijeti, ali će im, sasvim sigurno, dobro doći.
VIDEO Dobitnika Večernjakove ruže Tina Kovačića dočekali bakljadom u Osijeku