Vedran Mujagić iz Dubioze kolektiv: 'Danas je subverzivnije biti poljoprivrednik nego punker u Močvari'

Dubioza Kolektiv prošlog je vikenda na zagrebačkom Dolcu pripremila iznenadni koncert na Dolcu koji je krenuo odmah iza praska u podne dok su oko njih još stajale kumice s placa i posljednji kupci. Ovaj koncert na najpoznatijem zagrebačkom placu organiziran je ujedno i kao promocija novog albuma Dubioze koji izlazi ovog utorka i kao najava početka ljetne koncertne sezone koji u njihovom slučaju počinje nastupom na Sea Star festivalu u Umagu krajem ovog mjeseca. Nakon koncerta koji je počeo odmah nakon praska gričkog topa razgovarali smo s basistom Dubioze Kolektiv Vedranom Mujagićem. 

Vedrane, kakav je to prasak u podne bio? Koji je povod?

-Znaš što, pravo smo se razočarali. Ja sam uvijek mislio da je to onako pravi, jaki prasak, a zapravo ga nismo ni čuli, drugi su nam rekli "evo puknuo je, možete krenuti". Nešto učinite s punjenjem tog topa, nije OK. Treba mu još decibela dodati. 

Što ste najavili svirkom na Dolcu? Što dolazi iz radionice Dubioze Kolektiv?

-Dolazi novi album koji se zove Agrikultura i to je bio direktni povod. Mi smo se taj dan vraćali s koncerta u Njemačkoj pa nam je bilo zgodno danas tako napraviti koncert na prepad, da one tete na placu budu malo u šoku tih pola sata, ali nama je najdraže to kada ljudi ništa ne očekuju, pojave se ljudi i počnu svirati. Super su reagirali, baš mi je drago. 

Vi ste na one pulteve na kojem kumice prodaju zelenjavu izložili neku agrikulturu na stol. Što nam vaša Agrikultura donosi, je li zelena, žuta, crna, žuto-crna?

-Raznih boja, ali koje mjesto je bolje od placa za promovirati agrikulturu. Agrikultura je proizašla iz tog razmišljanja koje se provlači i kroz sve pjesme kao neki lajtmotiv. I u priči smo došli do zaključka koliko je poljoprivreda postala cool, jedno totalno grozno zanimanje. Svi bi htjeli biti IT-ovci, rudariti kriptovalute, trgovati NFT-ovima, ali tko će onda na kraju dana kopati krumpir koji ćemo jesti za ručak? To je glavni problem koji se danas pojavljuje koji moramo osvijestiti i vratiti seksepil poljoprivredi.

Poručuje li nama to Dubioza nakon silnih borbi i isticanja problema "pusti sve i odi čuvati ovce te uzgajati krumpire" ili dalje nastavljamo s borbom?

Danas je subverzivnije biti poljoprivrednik nego punker u Močvari. To se sada potpuno zarotiralo. I sam omot albuma s ovim poljoprivrednim alatkama koje čine znak anarhije je ilustracija cijele te ideje. Treba te neke stvari pretumbati, sam sebi osvijestiti i razmisliti kako dalje. 

Protekle dvije godine su bile teške za sve u glazbenoj industriji. Dubioza Kolektiv poznata je po tome što je imala koncert skoro svaki drugi dan pa kako ste vi preživjeli to, čime se bavila Dubioza protekle dvije godine?

-Da ne bi poludjeli mi smo si odmah organizirali snimanje Quarantine showa, svaki iz svojeg grada smo se video spajali i sastavljali pola sata programa svakog ponedjeljka i to je bio način da mi ostanemo mentalno zdravi.  Iz tog nekog zaleta kada sviraš sto koncerata i sada odjednom sjediš doma i ne znaš što se događa. Da mi ne bi pukli onda smo si to smislili. Kroz te dvije sezone i dvadesetak epizoda Quarantine showa malo smo sebi kupili vremena da se adaptiramo na novonastalu situaciju. Onda prošle godine na ljeto kada se otvorili smo uspjeli odsvirati desetak open-air koncerata, pa se onda opet zatvorilo, i evo konačno sada poslije mjesec dana opet sviramo punom parom. Već smo dvadesetak koncerata odsvirali u Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Sada nakon malo pauze kada album izađe idemo opet u Nizozemsku pa dva tjedna u Englesku i nakon toga se konačno vraćamo ovdje na Sea Star nakon dvije godine odgađanja i pomicanja. Ovaj put će sve biti kako treba i mislim da će to značiti pravi početak prave ljetne koncertne sezone.

Znači opet gužva, strka, gužvanje u znoju bližnjeg svoga?

-Mi smo sad baš imali period adaptacije, Sada kada smo išli u Nizozemsku prije mjesec dana, kod njih su se baš tjedan dana prije ukinule posljednje mjere i za većinu ljudi koji su došli na koncert to je bio prvi koncert poslije dvije godine. Isto tako se desilo u Francuskoj sedam dana kasnije, u Njemačkoj sada. Točno se vidi koliko je ljudima nedostajalo sve to, koliko im je nedostajala bliskost, koliko im je dovde društvenih mreža i Zoom poziva. Stvarno vjerujem da će i festivalska sezona biti takva i da će ljudi htjeti nadoknaditi sve što nisu mogli raditi prošle dvije godine.

Ako se ne varam bit će iduće godine deset godina od Apsurdistana, vašeg možda najpoznatijeg albuma, te je to pojam koji je sinonim i za ove naše prostore, pa i za Hrvatsku se ovdje često koristi taj pojam. Tamo ste imali pjesme "Kažu" i "Volio bih", pa imamo situaciju da se i ovih dana spominju "Sejdić i Finci" te s druge strane umjesto Irana imamo Rusiju i Vladimira Putina. I dalje smo korak do apokalipse. Je li se išta promijenilo u tih deset godina ili je samo koji akter zamijenjen?   

-Ma čak su i akteri više manje isti, iste face gledamo predugo. I ovo što si sada spomenuo konstitutivni narod, presuda Sejdić Finci iz Strasbourga, deset  godina je prošlo i dalje se ništa nije promijenilo, i dalje su ti ljudi obespravljeni, i dalje se ništa ne mogu kandidirati. Priznam da je to jako čudno, jednostavno shvatiš da živiš u tom nekom zamrznutom vremenu, ideš dalje, živiš svoj život, a pogledaš na ovu stranu i vidiš da sve stoji, iste face koje ponavljaju istu priču i to sve postaje zamorno, ako imaš luksuz da se isključiš iz svega toga onda je to najbolje za mentalno zdravlje. Ali realno, da smo prestali živjeti u Apsurdistanu, nismo. 

Vjerujem da je to zajednička stvar i novinara i glazbenika na ovim prostorima, barem ovih glazbenika koji žele mijenjati društvo i ukazuju na probleme, da im ponekad sigurno dođu misli zašto se bavim ovim poslom, pišem sve to i ukazujem na probleme. Dal te i dalje motivira da se baviš angažiranom glazbom ili ti nekad dođe da kažeš daj, idemo samo na  ''guzotres''?

-Svi se mi bavimo tim stvarima najviše radi sebe, da bi sebi olakšali cijelu priču, da bi mi to lakše procesuirali i lakše mentalno prošli kroz sve to. Nije Lennon pjevao Give peace a chance i bio razočaran jer odmah sutra nisu prestali svi ratovi, to je on vjerojatno zbog sebe uradio i napisao. Kako sada to dalje živi i mijenjaju li se stvari nije u tvom opisu posla da pratiš dalje. U suštini to uvijek radiš zbog sebe, a onda ako se ljudi mogu identificirati s tim pogledom na život, to je onda super nuspojava.

Pretpostavljam da je tu najbitnije da možeš mirne savjesti pogledati u svoj odraz u ogledalu i živjeti sam sa sobom, ne ustuknuti? 

Uvijek je u životu zdravo nemati ta maksimalistička očekivanja, sada ću ja napisati revolucionarni album i sutra će se sve promijeniti. Ako s tom namjerom ideš naravno da ćeš biti razočaran. Ako u sve to ubaciš dozu humora i autoironije i ne shvaćaš sebe preozbiljno, onda je to zdravija pozicija. 

Vi ste imali nastupe i u Americi, nije da ste samo regionalni bend. Koju razliku vidiš među ljudima kada nastupaš u Americi i ovdje među našim ljudima?

-Stvarno jesmo nastupali u raznim zemljama i još nam nedostaje samo Japan koji nam je dugogodišnja boljka i gdje pokušavamo još doći. Nezahvalno je usporediti stvari, drugačija je infrastruktura, klubovi, festivali i mentalitet ljudi. Češće primijetiš sličnosti među publikama nego da bi primijetio mane publike. Kada dođeš u Južnu Ameriku shvatiš da su jednako ludi kao i mi što se tiče koncerata i fizičkog sudjelovanja u performansima. Kod njih je šutka od početka do kraja i tu negdje nađeš konekciju. Uvijek ljudi krenu pričati o hladnim zapadnoeuropljanima i Skandinavcima i toplim južnjacima. Toliko je svijet sada pomiješan da ti u Norveškoj bude 50 Španjolaca na koncertu. Teško je generalizirati o publikama. 

Uvijek nam se čini da je teško doba, a posljednje dvije godine smo imali pandemiju, potrese, sada se bojimo da neće netko baciti atomsku bombu, a vi i vaša glazba jedni ste od tih koji ljudima podižu raspoloženje. Je li teško biti zabavljač dok i tebe tište možda takve misli i problemi? Koliko se radi o tome da kažeš posao mi je zabaviti ljude, a koliko je to da se moraš baviti svojim demonima? 

Nama pomaže što kroz pjesme pričamo o njima, ne bježimo do teških tema i onda taj koncert nije samo ventil za ispuštanje negativne energije i za zabavu nego i ispričaš nešto što u tome momentu tišti i tebe i publiku- To je dobro mjesto za početi konverzaciju. Odavno smo shvatili su ljudi sposobni za multitasking, da razmišljaju i da plešu u isto vrijeme. Nije nam to uopće problematično. Vjerojatno ljudi koji su potpuno odvojeni od temama u svojim pjesmama, tipa pjevaju samo o ljubavi, možda je njima veći problem. Mi svašta nešto spomenemo na tom koncertu i u toj priči s nama, tako d ami to sve spomenemo, nije da držimo u sebi, odmah i podijeliš sve.   

VIDEO Gotovo je! Prljavo kazalište se raspalo, Fileš zabranio nastupe