Ona je sve to. Glumica, manekenka, svjetska putnica, humanitarka, sjajna sugovornica... Da to ne pročitate na internetu, nikada ne biste pogodili koliko joj je godina, no Nada Abrus svoje nosi ponosno.
- Pogreška je reći da su godine samo broj. Godine su godine, no one ovise o karakteru i vašem odnosu prema životu. Sreća ne dolazi izvana, već iz unutarnjeg zadovoljstva. Svaki dan može biti komedija ili tragedija, to je svačiji izbor. Ja zato volim sve radije okrenuti na zafrkanciju - iznosi svoju životnu filozofiju Nada Abrus. Trenutno, kaže, uživa u Beogradu gdje snima nove nastavke popularne serije “Radio Mileva”.
- Pozvali u me kao jedinu glumicu iz regije u gostujućoj ulozi. Igram suprugu Aljoše Vučkovića. S njim sam još 2008. u Beogradu snimala seriju “Zauvek mlad”. Igrali smo glavne uloge, i tad smo, kao i sad, bili bračni par, a seriju je producirala Nira produkcija pa su nas opet pozvali. Imam odlično sjećanja na tadašnje snimanje, ne pamtim kada sam imala tako dobar tretman. Taj su sitcom gledali u cijeloj Srbiji te Bosni Hercegovini - priča. S beogradskim Splićaninom Aljošom Vučkovićem onda je igrala glumački par koji prate razne nedaće, a gostovali su mnogi glumci iz Hrvatske.
- Sada igramo jedan malo blazirani par koji prvi put nakon 18 godina dolazi posjetiti unuku. Lijepa je to, slatka, duhovita kreacija. A i već dugo nisam bila u Beogradu, baš uživam - priča mi Nada. Grad na ušću Save u Dunav, kaže, podsjeća ju na mladost, na brojna gostovanja njena matična Kazališta Komedija, ali i manekenske dane.
- Non stop sam u Beogradu nosila revije. Početkom sedamdesetih manekenke su, pa tako i ja, u Beograd znale ulaziti vozeći se na motociklima. “Samo danas u vašem gradu”, grmio je razglas koji je išao iza nas i najavljivao reviju te bendove i pjevače koji su nastupali s nama; tada popularni sastav Sedmorica mladih, pjevač Zafir Hadžimanov, sestre Senka i Bisera Veletanlić... Ma bili smo cirkus - smije se. Tada je već, kaže, bila u žiži jugoslavenske mode, no njezina je glumačka karijera počela nekoliko godina ranije, 1968. ulogom u filmu “Nedjelja” Lordana Zafranovića. Imala je samo 16 godina.
- Izvukli su me iz gimnazijske klupe, bila sam treći razred kada su me odveli na probno snimanje. Zbog izostanaka nisu mi dopustili da maturiram u splitskoj gimnaziji Vladimir Nazor pa sam završila srednju u omiškoj. Polagala sam ispite kao studentica jer sam stalno bila negdje na putu, snimanju... A bila sam klinka, nevinašce, jedino dijete splitske samohrane majke. U Zafranovićevom filmu partner mi je bio Goran Marković, a on je već tada, kao i Zafranović, bio na akademiji, i to u Pragu. Film je iduće godine, ‘69. prikazan u Puli gdje su me proglasili najljepšom glumicom Jugoslavije. Zaredali su se intervjui, fotografiranja na Zlatnim stijenama, tulumi u hotelu Riviera gdje je zalazio tadašnji jet-set, ludnica - prisjeća se nenadane slave Nada Abrus. Uslijedile su potom brojne uloge na filmu i televiziji, predstava u HNK Split, pa tako i one u dvije antologijske serije, “Kuda idu divlje svinje” i “Malo misto”. A tada je, smije se, još bila naturščik.
- Smoje je rekao da sam ja “njihova mala iz Splita” pa su me uzeli za ulogu Ane Metlice. Imala sam jednu lijepu scenu s Borisom Dvornikom. Kao vrlo mlada djevojka dobila sam priliku nastupiti s plejadom najboljih jugoslavenskih glumaca, Dalmatinaca raspršenih posvuda koje je Smoje sve okupio. Više ne mogu ni izbrojati koliko puta sam gledala “Malo misto”, no svaki mi je puta novo i svježe. Smoje je bio genije - priča Nada. Nekoliko godina nakon glumačkog debija, počela je i njezina karijera manekenke. U jednom od intervjua, naime, izrazila je želju da se bavi manekenstvom, a to joj se vrlo brzo i ostvarilo.
- Bila sam mlada cura koja se voljela dotjerivati, šminkati i putovati pa je manekenstvo bilo dobra prilika za to da budem u trendu. Tako je krenulo, nakon intervjua u Startu jedan organizator revije na Velesajmu pozvao me da dođem i kazao: “Mala, imaš koljena kao moj sin, al prošeći malo.” Već sutra bila sam na Beogradskom sajmu mode. Ostala sam u tom poslu do ulaska u angažman Komedije - kaže. Kao manekenka je proputovala velik dio svijeta pa tako i New York, njoj i danas omiljen grad.
- Biti u New Yorku sedamdesetih bilo je kao da si na drugom planetu. Još je radio Studio 54, i tamo sam bila! Ma to je super priča: prije puta mi manekenke smo na jednoj večeri pričale o tome što želimo vidjeti. Baš negdje u to doba izašao je film “Cabaret”, a ja sam tada razmišljala kako želim postati članicom ansambla Komedije pa mi je velika želja bila sresti Lizu Minnelli. Svi su mi rekli da nema šanse, zafrkavali me - priča Nada, kojoj se želja da ju sretne ipak ostvarila. I to u Studiju 54, klubu koji, iako ne radi već desetljećima, još uvijek slovi kao sinonim za dobar provod i glamur.
- U Studio 54 bilo je nemoguće ući, a i upozorili su nas da nipošto ondje ne idemo pješice već taksijem jer se nalazio u rizičnom dijelu Manhattana. Kada je nas osam manekenki iz Jugoslavije izašlo iz taksija, naišle smo na veliku gužvu. Krkljanac je bio ogroman, no nas onako dotjerane uočio je visoki, lijepi dečko koji je stajao na ulazu. Pogledao nas je i mahnuo nam da uđemo. Studio 54 sa svojim hodnicima i galerijama posjetio me na kazalište s plesnim podijima i nekoliko šankova u sredini. U blizini podija, u jednoj crnoj fotelji, sjedila je - Liza Minnelli i njen tadašnji zaručnik. Fotografirali su ih za reklamu kluba, a potom je prošla kraj mene i osmjehnula mi se - priča Nada. Od tad je, veli, New York ‘njen grad’.
- Sin Luka me prije osam godina vodio i opet sam rekla da bih mogla ondje živjeti. Obišla sam hotel Empire gdje smo spavali, i uopće se nije promijenio, ondje poštuju starinu, Broadway, Metropolitan... Užurbanost New Yorka mi odgovara - govori Nada koja za sebe kaže da je velika putoholičarka. Obožava putovati, no u tome ju je nakratko spriječila korona.
- Baš sam neki dan čitala tekst o 20 najposjećenijih gradova na svijetu. S cijelog popisa, nisam bila u samo dva. Mislila sam prije korone skočiti do Kine i Japana, sada je to na čekanju, no ne mislim prestati. Kad si mlad, boriš se za opstanak u profesiji. Kasnije, kao majka, boriš se za dijete, no dođe vrijeme kada se počneš boriti za sebe. Zato sam si obećala da ću svake godine ići na jedno veliko putovanje i dva mala, i to tamo gdje nikad nisam bila - ističe. Maroko, Libanon, Izrael, Indija, nabraja ona, destinacije su koje su ju oduševile. Mnoge od njih proputovala je i kao mlada manekenka, no u jednom se trenutku umorila od takvog tempa.
- Ljeti smo u mjesec dana nosile po 28 revija u svim gradovima bivše države. U srpnju je išao zagrebački Mode fest, a u kolovozu beogradska Pesma leta. Kružili smo po Jugoslaviji, tada sam bila pri kraju gimnazije - govori Nada koja je upisala ADU i prije no što je maturirala. S maturom je, kaže, krenula u drugi semestar Akademije u Zagrebu.
- Kad sam shvatila da mi nije više ugodno samo se šminkati, osmjehivati i hodati po pisti, otišla sam u Zagreb na prijemni za ADU. Ipak, i nakon toga sam “po skrivečki” radila kao manekenka kako bih mogla financirati studij, a moj mentor, pokojni Joško Juvančić Jupa, to mi je dopuštao. Poslije smo skupa radili puno predstava, bio je nekako vezan za našu klasu. Jupa je bio divan režiser koji je dobro vidio tekst i znao osmisliti igru - prisjeća se Nada koja i danas ponekad prošeće po pisti na humanitarnim revijama. Nakon Akademije, postala je dio ansambla Kazališta Komedija.
- Sviđao mi se taj žanr; pjevanje, plesanje, vedar duh koji je imala Komedija. Imala sam i drugih ponuda, no ostala sam vjerna Komediji - otkriva.
Malo tko zna da je Nada Abrus postala i prvom ženom članicom družbe Braća hrvatskog zmaja, društva koje se bavi humanitarnim radom i očuvanjem hrvatske kulturne baštine.
- To je apolitična organizacija, nije bitno tko si, nego što činiš za druge. Napravili smo puno za djecu u Domovinskom ratu, otvorili brojne spomenike znamenitim ličnostima... Bio je to svijet drugačiji od teatra, no ondje sam se našla sasvim slučajno, na nagovor kolege glumca iz Komedije, Damira Mejovšeka. Meni je to bilo kao znanstvena fantastika, sastali smo se u dvorcu u Bedekovčini, a bio je prisutan i Prazmaj, profesor Antun Bauer. On je u društvu djelovao prije zabrane koja je trajala od 40-ih do 90-ih. Postala sam prvom ženom Zmajicom, no kasnije sam otkrila da je na početku stoljeća, među osnivačima, bila i jedna žena. Pridonijela sam društvu svojim glumačkim radom, recitirala poeziju, govorila na promocijama knjiga, vodila dobrotvorne aukcije slika i prikupljala ih od naših velikih slikara i poznatih ličnosti. Sav novac išao je u dobrotvorne svrhe - prisjeća se Nada. Članicom ansambla Komedije bila je pak do 2017. i ondje je, kaže, provela svoje najljepše trenutke u teatru.
- Počela sam glumiti za vrijeme akademije, to se nekad tako radilo. Danas, nažalost, više ne. Ljudi ulaze u ansamble bez da odigraju i jednu predstavu. Prije si se morao dokazati, bez toga nije bilo šanse da te igdje prime. Iz Komedije sam u mirovinu otišla sa 48 godina staža. Kada su mi donijeli tortu, šalila sam se da slavimo moj rođendan - smije se Nada koja je prije dvije godine proslavila i 50 godina glumačkog rada. To je obilježila u Komediji hit predstavom “Najstariji zanat” u kojoj glumi prostitutku.
- Nas nekoliko koje smo u ansamblu jako volimo tu predstavu, a i publika, osobito ona mlađa. Neprepoznatljive smo, ali točne. Guštala sam igrati jer glumim ozbiljan lik, gorku ženu s puno neostvarenih želja. Nudile su joj se velike mogućnosti, ali nikad brak. I tako je, u svojim poznim godinama, ostala još uvijek na klupi. A bila je lijepa, nudili su joj sve, no od svog bogatstva i ljepote, ostao je samo nakit. Očekujem da ćemo “Najstariji zanat” ponovno igrati najesen jer baš guštamo - kaže. Danas, dodaje, ima osjećaj da može glumiti bilo kakvu ulogu, no postoji problem.
- Jako je žalosno i ružno što u hrvatskom glumištu glumci, osobito žene, kada uđu u neke godine, više ne dobivaju uloge. Nekoć su glumci u svojim zrelim godinama bili na svom vrhuncu, a danas ne igraju, nego ulogu starih dobivaju mladi glumci koji to jednostavno ne razumiju jer ni ne mogu razumjeti. Zbog toga cijenim britansko glumište. Ondje, dok glumac hoda, može biti na sceni i tamo ga se beskrajno poštuje, a mlađi uče od njega - negoduje s pravom Nada koja u posljednje vrijeme najviše gušta u Omišu gdje sa sinom Lukom adaptira obiteljsku kuću. Rad na baušteli joj, smije se, odgovara, kao i klima u Omišu. Rođena Splićanka ondje je pronašla svoj mir.
- Sve mi je blizu, priroda je božanstvena... More je izvor moje energije, treba mi nužno, liječi me njegova snaga, prevrtljivost... Uvijek je drugačije. Volim fotografirati i još nikad nisam napravila dvije iste fotografije mora ili zalaska sunca na horizontu - otkriva nam svoj hobi. Čuva, kaže, tisuće fotografija, a najviše voli snimati prirodu.
I sama je vrlo dugo pod svjetlima reflektora, od svoje 16. Kako joj je uspjelo tako mladoj izdržati teret slave, zanima me.
- Nisam to promatrala kao slavu, meni je to bio samo rad koji me veselio. Katkad se nisam osjećala dobro jer sam znala da je stvarnost negdje drugdje. Dugo mi je trebalo i da prikrijem svoju nesigurnost. Bila sam zgodna curica, stalno u žiži interesa i zbivanja. Cijeli život me to pratilo, a nema veze s onim tko sam ja zapravo. Volim stariti i živjeti u skladu sa svojim godinama, ne skrivati ih. To mi je najvažnije i zato izbjegavam tretmane, masaže, folirancije...
- Pa u čemu je tajna vaše mladolikosti? Realno, izgledate 20 godina mlađe i to nije kompliment već činjenica - znatiželjna sam.
- Mislim da je u pitanju moj istraživački duh, znatiželja... Volim učiti, sama i od drugih, razvijati se... I mozak treba teretanu. Veselim se svemu, dobroj fotografiji, malim stvarima. A i gledam ljude u dobrom smislu, ne vidim u njima zločesto, ne želim. Važno je i znati pobijediti stres, a u tome mi najviše pomaže sport. Kao mlada nisam imala vremena, no sad rado treniram, pješačim, plešem, vježbam jogu... To je ljekovito. Imala sam i ja svoje tužne trenutke, stresove, kao i svi. Kada dođe takav dan, istuširam se, odjenem ono najbolje što imam u ormaru, našminkam se najbolje što znam, i krenem u dan s osmijehom. Život je zapravo jako jednostavan. Mi smo ti koji ga komplicirano sebi samima - smatra Nada koja nam za kraj nam otkriva i jednu radosnu vijest.
- Ne znam smijem li to reći, ali uskoro ću postati baka!
VIDEO: Amber Heard, bivša žena Johnnyja Deppa progovorila na suđenju: 'Pio je, drogirao se i tukao me'
