Početkom svibnja književnica Vedrana Rudan putem svog bloga otkrila je čitateljima da joj je dijagnosticiran rak. Objavila je kako prestaje pisati svoj blog kako bi se posvetila liječenju te je otkrila da će o svojoj bolesti napisati knjigu. "U sedamdeset i petoj sam, mnogi moji vršnjaci nemaju rak, zdravi su, u punoj formi, a ja, a ja... Čak ne vjerujem da treba misliti dobro pa će sve biti dobro, ne zamaram se time", napisala je tada na svom blogu. Nekoliko puta potom se oglasila na svojoj službenoj Facebook stranici gdje je dijelila kako teče njezina borba s ovom teškom bolesti. Tamo je otkrila da je riječ o vrlo rijetkom obliku raka.
"Moje je rak je...o rijedak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Nisam pročitala ni otpusno pismo ni tip ni internetske prognoze. Doduše, negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu ili ljubavnika pošalješ u kurac. I nije neki rok. Samo 5 posto sretnika može se operirati. Ta sam. Najprije sam otišla u Svetu Nedjelju u Radiochirurgiju da mi rak spale prije operacije. Spalili su mi rak i džep jer nisam 'ušla u kvotu'. Naime, država ima sporazum s tom ustanovom po kome određeni broj Hrvatica i Hrvata ulazi u 'kvotu'. Ostali ili crknu od raka ili im u pomoć uskoče prijatelji. Hvala prijatelji! Naravno da su povlašteni građani ove zemlje u "kvoti" i prije nego što dobiju rak, ali to znamo. Ja sam čak doznala i ime lika koji me prekrižio iako taj podatak nisam tražila. Na neki sam način počašćena što nisam dio lopovske ekipe kojoj ni rak ništa ne može. Tu nikako ne mislim na mnoge bolesne koji su ipak uskočili iako nisu hadezeovski gadovi", napisala je na svojem Facebooku Vedrana Rudan. Nakon prvog zahvata u Radiochirurgiji odlazi u bolnicu Merkur za čije liječnike, medicinske sestre i tehničare te ostale zaposlenike ima samo riječi hvale i kaže kako ondje rade nadljudi.
"Ljudima presađuju organe, iz mrtvih dižu mrtve koji kasnije idu u teretane, ali im vrlo rijetko, na Međunarodni dan transplantacije primjerice, netko turne krušku pod njušku da bi nešto kratko, ukratko, čim kraće, minute su skupe, za medije govorili o svom poslu.
Koji je to osjećaj ležati u Merkuru u bolnici u kojoj je te noći Stipe Jadrijević, namjerno mu neću nabrajati titule jer ne pati od toga, sa svojom ekipom jednom čovjeku presadio zaboravila sam koliko organa. Ležala sam u krevetu, operirana, ostala sam bez komada jetre i još nekih komada i slušala kako se u daljini deru neki Hrvati. Slavili su pobjedu Dinama koji je nešto osvojio. J...te! Što mi slavimo. ŠTO MI SLAVIMO? NA KOJU TEMU SVRŠAVAMO? U Merkuru nadljudi u savršenoj tišini čine čuda koja jedva da možemo razumjeti, čuda koja su i u svjetskim relacijama čuda, a razuzdana gomila na čelu s retardiranim političarima slavi rad dlakavih nogu", poručila je tada Rudan.
Rudan se sada ponovno javila na svom blogu. U tekstu naslova 'Što se bore misli moje' priznala je kako se ne može oduprijeti crnim mislima, a otkrila je i da nerijetko razmišlja o vlastitoj smrti. "Rak možda jest izlječiva bolest, ali samo mali broj onih koji ga imaju u to vjeruje. Liječnici ih hrabre, hrabre i mene, 'sve smo izvadili', a onda kreće rečenica: 'Vidimo se za tri mjeseca'. Ako ste 'sve izvadili' čemu novi susret? Čula sam: 'Nitko vam ne može garantirati da već prije operacije nije neka metastaza krenula...' Ipak, kad čuješ da je trenutno 'sve čisto' odahneš i život ti drugačije miriše", započela je Rudan te dodala da je prije bolesti često govorila da ne želi gledati kamo ovaj svijet ide te isticala da joj se ne živi.
"Sada, danas, osjećam neodoljivu potrebu da se probudim i vratim na staro. Odvraćam misli od raka na nezamislive načine. Kupila sam sebi prsten za rođendan prije rođendana jer nisam sigurna da ću rođendan dočekati, od njega me dijeli mjesec dana. Strah od smrti je normalan, ali dođe pa prođe. Mene moj rak prati svaki trenutak u životu. Sinoć sam izašla ispod tuša, obrisala se i krenula prema spavaćoj sobi. U ogledalu sam vidjela svoje tijelo. Da, konačno sam skinula onih deset kila koje su me mučile. Vitka sam što je dobro, ali... Sredinom trbuha proteže se debeli, ljubičasti ožiljak... Ja ga ne vidim kao spas, meni je on znak bliske smrti i ružnoće", istaknula je kako se osjeća te se osvrnula na podršku partnera koju ima.
"Četrdeset posto muževa ostavi ženu kad ona oboli od raka, moj muž nije među njima, naprotiv, brine o meni danju i noću", naglasila je Rudan te dodala da se nema s kime razgovarati o bolovima koje ima. "Ne, nemam oko sebe ljude koji kuže. Osjećam se, vjerojatno nisam jedina, poput osuđenika na smrt kojemu je izrečena presuda ali nikako da sazna konačan datum", istaknula je.
VIDEO Ella Dvornik progovorila o razvodu
Otkuda ti podatak da "četrdeset posto muževa ostavi ženu kad ona oboli od raka"??? Kojim je istraživanjem to utvrđeno??? Tipična feministička dezinformacija i propaganda...