Obiteljska tragedija koju proživljava već nekoliko mjeseci i zbog koje je, kaže, završila na ulici, isšokirana, prestrašena, na rubu suicida navela je hrvatsku glumicu sa zagrebačkom adresom Niku Ostoića da napiše knjigu. – Preko noći sam sve izgubila, mislila sam da je sa mnom gotovo. No odlučila sam svoje jade pretvoriti u ambiciju i ponovno se vratiti pisanju jer ono što nakon punih sedam mjeseci pakla trebam raditi je odmarati se, a umjesto da vrtim misli u svojoj glavi, najbolje ih je pretvoriti u roman, moj drugi u životu, kaže Nika , piše Fenix-magazin.de
Riječ je o romanu u digitalnom formatu, romanu u nastavcima, poglavlje po poglavlju, naziva ”Bojim se spavati sam – Dijagnoza: smrt”. – U tom romanu opisujem što se dogodilo, svoje preživljavanje na ulici, krah meni najbitnije veze u životu s nekima koga volim više od ičega, a tko je bio preslab da izdrži stres u kojem sam se našla što me povrijedilo kao nikad nitko i ništa. Od romana ne želim zaradu iako trenutno zbog stresa u kojem sam, prihoda nemam, pošto sada nisam sposoban za rad, već samo želim da se moj glas čuje i bit ću ono što sam oduvijek bio i iskonski jesam – a to je pisac. Sve se srušilo, ali barem imam riječi i nadu, govori Nika.
”Bojim se spavati sam – Dijagnoza: SMRT” je, dakle, autobiografska knjiga o obiteljskoj tragediji koja ju je, kaže, prisilila da bez ikakvih svojih stvari živi na ulici i upozna podzemlje Zagreba, heroinske ovisnike, kriminalce – i preživi. – To je poanta svega – preživjeti, kaže Nika. Cilj joj je kroz pisanu riječ iznijeti svoju istinu, želi da se njen glas čuje.
POVEZANI ČLANCI:
– Mjesecima vrištim na ulici u tuđoj muškoj odjeći i nitko me ne čuje, želim da svatko zna da se svačiji svijet tragedijom koju nitko nije mogao predvidjeti srušiti u minuti i kako onaj koji se zaklinje da te voli najviše na svijetu kad si u pravom problemu pokazao svoje pravo lice. To je knjiga o tome, o ljudima toliko istraumatiziranim da se doslovno boje spavati sami , kaže Nika. Roman opisuje horor koji je prošla i koji još uvijek prolazi, spašavajući živu glavu po cesti, nalazeći sigurnost u nepoznatim ljudima.
– Pomogli su mi upravo nepoznati ljudi i to oni kojima je i samima teško, dok je velika većina prijatelja pobjegla kad su shvatili koliko je moj problem ozbiljan. Čak i dečko koji se nazivao mojim mužem je na kraju ne samo pobjegao nego mi i pokrao zadnje novce jer ako nisam bogata i vesela – on to više ne može. Dovela sam se do toga da sam skoro uzela heroin koji sam do sada vidjela samo na televiziji jer više nisam mogla izdržati noćnu moru iz koje se ne budim, ali on mi nije dao. Životna tragedija prisilila me da upoznam ulicu, ono što se naziva polusvijet.
POVEZANI ČLANCI:
Taj isti dečko kojeg sam doista smatrala svojom ljubavlju života rekao je da me javnost doživljava kao razmaženu bogatašicu, a to je potpuno kriva percepcija. Bila sam viši srednji sloj, točno, ali preko noći izgubila sam život koji sam poznavala, izgubila sam obitelj i dom. Cijelog života bezuspješno su me liječili od depresije. i nisu me izliječili. kroz mene je prošlo 30ak vrsta tableta, i evo, ovu situaciju me izliječila. Više nisam depresivna jer je depresija luksuz koji ako samo nemaš pravih problema možeš priuštiti, kaže Nika.
Roman piše svaki dan i svako napisano poglavlje odmah objavljuje.
- To mi je psihoterapija i put ka oporavku. Slomljena sam i isšokirana, emocionalno shrvana, istraumatizirana i zabrinuta za egzistenciju. Pisanje istine jedino je što imam jer zbog stresa ni za što drugo nisam sposobna, a istina oslobađa. I beskrajno sam zahvalan onima koji su mi pružili krov nad glavom ili novčano pomogli. Jesam li dobro? nikako. Hoću li biti dobro? Definitivno, zaključila je Nika.
Roman se može čitati na linku OVDJE