Jedna je od uspješnih Hrvatica koje svoju glumačku karijeru grade izvan Hrvatske je Nika Ostoić (37) iz Zagreba. Nika je dugogodišnja kolumnistica brojnih hrvatskih medija, doktorandica filozofije, nekoć finalistica za lice godine Marca Jacobsa. Osim na filmu, okušala se i u brojnim video spotovima za koje su je angažirali hrvatski i svjetski glazbenici. Osim u spotovima Franke Batelić, Žanamari Lalić i drugih hrvatskih glazbenika, Nika se pojavljuje i u spotu američkog izvođača Davida Arna za pjesmu ”When You Lost Your Situation“.
Nakon što je glumački debitirala u filmu Anđela Jurkasa „Fuck Off I Love You“ Nika uskoro kreće sa snimanjem novog Netflix filma britanskog autora i scenarista Marca Dracoa „Mask of the Druahdah“.
Nika je u razgovoru za Fenix-magazin.de otkrila kako u filmu tumači glavnu ulogu uz partnera američkog glumca Bena Padena. Osim o filmovima, glumica je progovorila i o depresiji s kojom se bori već dugi niz godina, te o predrasudama na koje nailazi.
Dobili ste dvije uloge u filmovima britanskog autora i scenarista Marca Dracoa. Kojeg je žanra film? Kakvi su vaši likovi?
– Prvi film, Mask of the Druahdah, trebao bi se početi snimati krajem proljeća u okolici Londona, a sljedeći Last Thursday će se najvjerojatnije, zbog nižih cijena, snimati u Hrvatskoj na jesen. Ovaj prvi je triler s nadnaravnim elementima, prati grupu mlađih ljudi nazvanih Skeptical Spirits koji – love duhove. Ja glumim liječenu narkomanku, problematičnu lezbijku koja predvodi ekipu. Datum se još ne zna jer se pregovara s vlasnicima nekih starih građevina koje su potrebne za snimanje.
Snimanje će biti u okolici Londona, znači li to da se uskoro selite u London?
– Službena lokacija je Middlesbrough, North Yorkshire. Snimanje će trajati dva tjedna, tako se predviđa, plus meni i drugom glavnom glumcu je ponuđen potpuno plaćen, kako ja to zovem, tour d’Engleska od tjedan dana i mislim da ćemo to prihvatiti. Poprilično sam uzbuđena, osjećam da se konačno nešto pozitivno pokreće u mom životu. Na kraju, bit će to dobro iskustvo i puno zabave.
Glavnu ulogu uz Vas će glumiti Ben Paden. Poznajete li ga, kako ćete se slagati?
– Bena ne poznajem osobno, ali kao da ga poznajem jer od prosinca gotovo svaku večer razgovaramo putem videocalla. U početku smo razgovarali zato što smo morali, morali smo i snimiti neke scene audicije radi, a mogli smo samo tako jer je on trenutno poslom u Los Angelesu. Inače je iz Winston-Salema, North Carolina. No, to nešto poslovno se pretvorilo u jako blisko i privatno i mislim da smo si oboje već ispričali životnu priču po dva puta tako da se jako veselimo upoznavanju licem u lice. Usudim se reći da mi je trenutno on najbliža osoba u životu. Inače je radio kao maneken i kao glumac u Amazon Prime filmovima i serijama, a ovo što radimo nešto je slično, namijenjeno prvo kinu, zatim festivalima, a onda streaming platformama.
Rekli ste kako glumac mora imati nešto egzibicionističko u sebi da bi bio glumac. Imate li to Vi?
– To su zapravo riječi pokojnog Božidara Alića koji je u mladosti prijateljevao s mojom majkom i čovjek je bio u pravu, doista je potrebna doza egzibicionizma jer, uvjetno rečeno, normalnoj osobi nije prirodno biti pred kamerom, čovjek se ne osjeća ugodno. Ja sam se straha od kamere riješila s valjda 19 godina kad sam počela raditi s redateljem spotova Danijelom Tipurom koji mi je danas jedan od najdražih prijatelja. Ovo nije egzibicionizam u seksualnom smislu, da se razumijemo, to je nekakva ”all eyes on us”, želja da budeš primijećen, podsvjesna želja da te ljudi gledaju. Mislim da se to očituje i u mom stilu odijevanja koji nije uobičajen i čega većinu sama dizajniram, majice i tajice. Mrzim uobičajeno. Crtanje i ilustriranje me opušta.
Još ste mladi ali uspješno gradite inozemnu glumačku karijeru, na čemu vam mogu pozavidjeti brojni domaći glumci. Jeste li zadovoljni i sretni?
– Ja apsolutno shvaćam koliko je teško dobiti ulogu u inozemnom filmu. Sjećam se nekog trenutka kad se Goran Bogdan pojavio na dvije sekunde u kadru iza Ewana McGregora i to je bilo prezentirano kao nevjerojatan uspjeh. Ja sam ovu audiciju vidjela online na nekom casting sajtu, snimila video bez truda, poslala ga i u roku nekoliko sati dobila odgovor od strane produkcije da sam primljena i idealna za glavnu ulogu jer tražili su mlađu ženu iz istočne Europe i ničiji engleski nije zadovoljavao i imali su problem s tim, a meni – iako ne znam kako i zašto jer škola nije tu učinila svoje – engleski je skoro pa kao drugi materinji. Ide mi više nego tečno. Jesam li sretna? Pa, možda će zvučati čudno i bahato, ali osjećam kao da sam to zaslužila jer to sam htjela otkad sam bila dijete i nekako intuitivno znala da će se to jednog dana i dogoditi. Može se reći – ne ludujem od sreće, ali srce mi je na mjestu.
No, privatno ste se suočili s brojnim problemima, od bullyinga pa do depresije, a nedavno ste o tome otvoreno progovorili pa čak i kreirali grupu podrške na Facebooku. Kako se danas osjećate?
Depresija je crni ponor u kojem ne vidite svijetlu točku, tome sam sklona od puberteta. Mi u obitelji mislimo da je glavni triger za to stanje, osim nekog vjerojatno nasljednog faktora, činjenica je moja teta, mamina mlađa sestra oboljela od melanom i umrla. I od tada lako padam. Bullying i prijetnje koje su završile u crnoj kronici ostavile su traga i da nije bilo jedinog suvislog našeg psihijatra dr. Davora Moraveka kojeg svakome preporučujem, ne znam bih li sada ovo pisala jer mi je bilo toliko loše da sam razmišljala da popijem sredstvo za odčepljivanje odvoda: Grupa podrške je u tri dana bez reklamiranja skupila preko 150 članova. To su ljudi koji su u istome problemu i pokazala se korisnom jer znaš da nisi sam. Privatno su mi se ove godine dogodile neke ružne stvari i ponovno trigerirale depresiju, gotovo da i ne izlazim, ali imam podršku od prijatelja, majke i puno mi znači prijateljstvo s Benom Padenom, rekla bih da je on muška verzija mene.
Vi ste zapravo dugo godina u medijima. Bili ste kolumnistica, glumica ste, rekli ste kako se u medije nećete više vraćati nakon svega što se dogodilo, no ipak se vraćate. Možete li medije iskoristiti kao alat kojim ćete ukazivati na problem koji se, vjerujem, događa mnogim mladim ljudima.
– 14 sam godina aktivno radila u medijima, od toga sedam u Playboyu, nekom bullyinga sve mi se zamjerilo. Sada razgovaram s vama, upravo za medije, ali rekla sam sebi da se više neću ”prostituirati” po medijima ako za to ne bude razloga – ovaj film je validan razlog, nešto za našu malu zemljicu veliko, da se radi o tome kako sam pokazala grudi na internetu, ne bih željela biti u medijima. Rekla sam si, bit ću u medijima ako se dogodi nešto pozitivno vrijedno medija, ne želim biti u medijima kao glupača ili kao netko tko plače u crnoj kronici.
Kakav je bio vaš put, zašto je prema Vašem mišljenju došlo do depresije?
Doktor Moravek kaže da je imam bipolarni personality, ne bolest nego tip osobnosti. Lako me dići i lako me spustiti, kaže da osjećam emocije snažnije od prosječne osobe, kad volim, ja volim jače nego netko drugi, kad patim, ja patim više. Teško je biti ja. Jedan plitak lik s kojim sam bila nedavno na spoju mi je rekao: ”Kak ti možeš biti u depresiji, zgodna si i materijalno relativno ok” – odmah sam shvatila da nemam što raditi s takvom osobom. Depresija je nedostatak serotonina u mozgu, a ogledalo imam i moja slika u njemu već mi je dosadila. Velik faktor su i ljubavni brodolomi jer uvijek sam birala čudne tipove. Puno je tu faktora no mogu reći da sam hipersenzibilna.
Kako je u početku reagirala vaša obitelj, prijatelji, okolina…?
– Prvo su mislili da glumim, da je to samo razlog da budem lijena. Ja nisam nikako lijena osoba, no trenutno sam prilično duhom mrtva. Naravno postoje ljudi koji misle da je moderno biti depresivan pa to glume – to je otprilike kao da glumite da imate rak jer depresija izjeda. Depresija nije ono kad se napiješ pa te ponese pjesma – to uvijek volim reći.
Mnogi ljudi se srame svojih osjećaja, obitelj ih se srami, a zapravo je to put u propast. Koliko je važno otvoreno progovoriti o problemu, zatražiti pomoć? Jer, i sama sam ponekad vidjela koliko je teško bilo nekim ljudima koji su trebali pomoć, a obitelj je zbog sramote i predrasuda odlučila ignorirati problem.
– Ja osobno, da nisam potražila pomoć, ja mislim da sada ne bih bila ovdje. Potrebno je imati podršku. Izgubila sam najbolju prijateljicu jer je obitelj odlučila njenu psihozu ignorirati zbog sramote i mislila da se to liječi molitvom. To tako ne funkcionira. Meni je sretna ljubav najbitnija stvar u životu i to je ono što me pokreće. Tada sam živa i ne treba ni običan sedativ za spavanje. Nikad nisam bila materijalno orijentirana, nikad nisam bila bogata i to me nije smetalo. Nikad me nije smetalo nečije imovinsko stanje i zato su me ljudi izrabljivali za novac. Imam neki genetski ”superpower”, za koji nitko nije kriv, zbog kojeg antidepresivi i slične tablete na mene jako slabo djeluju. Isto je s drogama jer to je na sličnoj bazi pa se barem, evo sreće, nikada nisam drogirala.I, depresija nije sramota, ako je to sramota onda je astma sramota. U primitivnim okruženjima sve je sramota.
Što je osobi koja se nađe u problemu u kakvom ste se vi našli najpotrebnije?
– Najbitnije je razumijevanje obitelji jer ako kod kuće viču na vas jer ste depresivni, vjerojatno ćete postati agresivni. Bitno je puno sna. Bilo to po noći ili po danu, san liječi, i bitna je barem jedna osoba koja vas razumije da imate s kime popričati i stručna pomoć je nužna. Neke depresije izliječe se jednom malom tableticom.
Počeli ste i s dizajnom svoje odjeće ste na društvenim mrežama pokrenuli i kampanju. O kakvoj je odjeći riječ?
Prije korone imala sam trgovinu Urbani jednorog koja je prodavala nekoliko britanskih streetstyle brendova i odjeću koju sama dizajniram. Trgovinu sam zatvorila jer su vlasnici odlučili prodati prostor nakon što sam ga ja uredila – tipično, pa nisam imala volje ni sredstava otvarati novu i onda je došla i korona i potražnja za takvim uslugama se smanjila pa sam zatvorila obrt. Kako obožavam ilustrirati i dizajnirati, voljela bih opet otvoriti ili fizičku trgovinu ili webshop pa sam napravila crowdfunding kampanju. Nemam neka očekivanja jer siromašna smo zemlja, ali vrijedi probati. Najveća fora u tome što dizajniram tajice od spandexa, ne znam da li itko drugi radi tako nešto po ideji naručitelja.
Kako vidite svoju budućnost, uskoro počinjete snimati film…
– Ben Paden i ja uvijek se šalimo: Neka se Machine Gun Kelly i Megan Fox počnu tresti jer dolazimo mi! Kako vidim budućnost, želim otvoriti dućan s custom made odjećom koju dizajniram po narudžbi no trenutno nemam sredstva za to, već sam imala butik pa su vlasnici naprasno prodali prostor nakon što sam ga ja preuredila pa je ličio na nešto. Tipična hrvatska priča. Ja sam realist i ne očekujem da će me Hollywood nazvati nakon ovog filma, ali mislim da je korisno za mene da odradim to, ne zbog novca nego zbog budućih uloga. Producent i scenarist Marc Draco jako je angažiran i stručan i mislim da to ne može završiti loše. Voljela bih se vidjeti kao glumica, jer, bez lažne sklonosti, ide mi.
VIDEO Dean Dvornik ne srami se posla koji radi u Americi, a da objavio novost: 'Gazda ništa ne zna'
