Kako se i kalendarski bliži početak ljeta, s temperaturom se zagrijava i scena i sve su bolja glazbena gostovanja. Jedan od događaja kojem se veselimo je i koncert Juliana Casablancasa, lidera The Strokesa, koji sa svojim drugim bendom The Voidz 8. lipnja stiže u Tvornicu kulture.
Europska turneja
Europska turneja, na kojoj predstavljaju aktualni album "Tyranny", zasad broji devet datuma i prvi put uključuje Zagreb. Osim Hrvatske, koja je jedina destinacija naše regije, bend će posjetiti Španjolsku, Italiju, Austriju, Češku, Francusku, Tursku, Izrael i Švicarsku. Julianov dolazak u Europu uključuje i obveze s njegovim starim bendom The Strokes koji je do sada izdao pet albuma, a s kojim 30. svibnja nastupa na Primavera Sound festivalu u Barceloni i 18. lipnja u londonskom Hyde Parku. O fluidnoj suradnji na dvije glazbene 'fronte' Julian kaže:
– The Strokes doživljavam kao hrast, kao glavno drvo. The Voidz je mladica izrasla iz njega, a plan mi je i dalje baviti se rasađivanjem pa između svih tih stabala razapeti mrežu i uživati. Meni se čini totalno cool model nastupanja s nekoliko različitih bendova. Nije li tako?
U skladu s tim i set lista u Tvornici osim pjesama s albuma "Tyranny" uključuje i hitove Strokesa poput "Vision Of Division", "Ize Of The World" i obradu "Little Girl".
Medijski prilično sramežljiv, 36-godišnji glazbenik u biti je enfant terrible američkog garage rocka. Nerado daje intervjue, ali kada progovori, iskren je do srži. Tako ne skriva poročnost kao ni činjenicu da mu je kao tinejdžeru Jim Morrison u biti bio loš uzor.
– Rano sam počeo piti alkohol. Pio sam čak i u školi. Kad su drugi naručivali kavu, ja bih naručio žesticu. S vremenom mi je uz alkohol trebalo i nešto da me drži budnim pa sam počeo piti i kavu. I to sedam njih dnevno. Što da kažem, manijak sam kada su u pitanju poroci – ističe.
Znanje je prije svega
– The Doors su mi bili uzor. Oponašao sam Jima Morrisona koji je bio sjajan umjetnik i pjesnik, ali i živio tako da je preminuo u 27. godini. Dugo sam vjerovao u klišej da moraš piti viski kako bi na sceni izgledao cool. Drago mi je da je to sve iza mene i da sam shvatio da je bit života raditi samo pozitivne stvari.
Ipak, koliko god bile turbulentne njegove rane godine, glazbeno je uvijek bio zreo i mislio korak unaprijed, a znanje gradio na klasičnoj glazbenoj teoriji.
– Važno je znati osnove zanata. Ako idete na operaciju, želite školovanog kirurga, a ne onog koji strastveno voli kirurgiju, ali ne barata najbolje skalpelom u praksi. Isto je s glazbom. Školovanje mi je pomoglo da ju bolje razumijem, da izbjegnem zamke zapadanja u klišeje i da recimo čujem novu stvar Radioheada i točno razumijem svaki takt – kaže i nastavlja:
– Za sve to je poprilično zaslužan moj očuh, umjetnik i akademik Sam Adoquei koji je odrastao u Gani. Upoznao me s glazbom radikalnog Fele Kutija i naučio da u svemu što radim moram biti strastven, ali i da je polovica umjetničkog ostvarenja znanje. To sam slušao svaki dan prije spavanja, upijao njegovo iskustvo. Vodili smo divne razgovore o umjetnosti.
Zgodan podatak o Julianu je i da je veliki obožavatelj nogometa, čime se odlično uklapa u hrvatsku nogometnu zbilju.
– Nogomet pratim, a već deset godina i igram svaki dan. Odlazak u teretanu mi je predepresivan. U rekreaciji trčanjem na terenu uživam. Pomalo sam u tome poput psa – našalio se za kraj.
evo, opet posto zivim u americi imam tu srecu da citam vecernji i saznavam za ovakve bendove i muzicare. Ne kuzim zakaj, ali za nekih 90% i glumaca i muzicara o kojima pisete u vecernjem niti ja, a niti itko od mojih prijatelja nikad nije cuo