Uskom vijugavom cesticom koja spaja Jadransku magistralu s uvalom Žurkovo od Rijeke prema Crikvenici spuštala se Ana Jelušić u plavom Renaultu Modusu. Rijetki su petci kad s ručnikom pod rukom može skočiti na omiljenu plažu, ali ovoga joj se sve poklopilo. Dvije su se djevojčice veselo hihotale, pokazivale prstom u njezinu smjeru, a i njihovoj je mami izmamila osmijeh na lice.
– Tu sam na pet minuta od doma pa se lako mogu iz kauča dovući do plaže, okupati i za pola sata već sam natrag. Nisam u kategoriji cjelodnevnih kupačica, više jedna od onih razmaženih Primorki kojoj je more pod nosom, a opet daleko. Bacim se jednom i bris na cugu u hlad, čitati neki ženski časopis ili novine. Obično idem s frendovima, a često i sama.
Simpatična skijašica svima je draga, za neke je i najljepša hrvatska sportašica. No ona se time ne zamara.
– Mnogi se ne bi složili da sam najljepša sportašica, ja među prvima, pa zato i postoje izbori za Miss sporta...
Usamljena djevojka u kafiću znakovitog imena “Kod galeba”, zvuči vrlo hrabro?
– Galebova, onih pravih, morskih s gitarama, nisam baš previše sretala. Istina, rijetko sam u kafićima ili klubovima, na mjestima gdje oni zalaze. Sumnjam i da sam tip cure na koji ciljaju.
Galebovi na skijama
A galebovi na skijama? Ima li takvih iskustava u austrijskim selima?
– Hihi, ima, bude simpatičnih “uleta”, netko te pričeka na žičari, želi te nešto pitati, porazgovarati, ali ne pridajem tome važnost.
Iako je na TV-u gledamo kroz snježnu zavjesu, kako skrivena pod kacigom “slalomira”, na ulici ne prolazi nezapaženo.
– Prepoznaju me, ali uvijek bude simpatično, nemam nikakvih neugodnih iskustava. Kad šetamo gradom, frendice mi znaju reći: “Pa ovo je neizdrživo, zbog tebe gledaju u nas kao da smo neke luđakinje”. Ali, ja sam i dalje 23-godišnjakinja kao i svaka druga, i ja volim napraviti pokoju spačku. U Hrvatskoj se još kontroliram, ali kad odem van, dam si oduška. Zašto kad sam na odmoru ne bih izašla i bila vani do dva ujutro? Naravno, nisam cura od skandala, sve je to u granicama normale.
Ljeti je najljepše dočekati zoru. Ako nisi skupio svitanja barem da ih možeš nabrojiti na prste, kod mladih se to broji kao promašeno.
– Nisam mnogo puta ovog ljeta dočekala zoru, moram trenirati... U sezoni sat zvoni u 5.30 sati, ali ni sada kad malo zaružim ne spavam do podneva, ustanem se uvijek do devet. Ujutro, kad trčim na plaži u Baški gdje moji imaju apartman, znam sresti ekipu koja se vraća iz diska.
Smiju li skijašice, kad su na godišnjem, malo zaviriti u čašicu?
– Zašto ne, ako je umjereno. Popiti koktel s društvom ili čašu vina za večerom ljeti. Pa što bi mi frendovi napravili da cijelu noć pijem mineralnu. Bilo bi “Daj si, Anice, popij još malo vodice.”
Dva dana poslije već je bila na pučini. Obiteljska jedrilica “Maza” prolazila je kraj Dugog otoka. Javila se mobitelom, slabo se čula, vjetar je snažno puhao u jedra iznad njezine glave.
– Evo, taman sam očistila ribu. Na brodu imam niz obveza, od kuhinje, čišćenja ribe, do konopa. Volim ploviti, ovo sam ljeto već krstarila Kanarima, ali i prošla 95 posto naše obale. U ruti s prijateljima i dečkom išli smo od Biograda do Visa, bilo je sjajno. Kad si na tako malom prostoru s mnoštvom ljudi, može biti ili katastrofa ili potpuna ludnica. Meni je bilo ludilo. Sada sam odradila trening na švicarskom Zermattu pa se pridružila obitelji, idemo od Biograda prema sjeveru. Volim biti i sa svojima, rijetko se vidimo, a ovo je sjajna prilika.
Imam ladice u glavi
Pusti li te kapetan malo za kormilo?
– Dozvolu za jedrilicu još nemam, nikako da uhvatim tih tjedan dana i odradim tečaj. Znam skoro sve vjetrove, ali ne bih se usudila sama isploviti, more nije šala.
Jesu li skijaši, navikli na ozebline, “dobra prilika” za morsku bolest i sunčanicu?
– Morska me bolest ne muči, vjerojatno zbog skijanja i dobre ravnoteže, a cjelodnevno izležavanje na suncu ionako nije zdravo. Ne želim sa 40 godina izgledati kao da mi je 70. Treba biti oprezan, pola sata sunčanja je dosta.
A priče s posla, gnjave li se s tim prijatelji? U stilu, “i onda mi je došla dvostruka venda na prijelomnici”, “haklala sam kolac na slalom livadi”?
– Ne tlačim ih sa skijanjem, pa na godišnjem sam! Imam ladice u glavi pa ih otvaram kako gdje treba, inače bih poludjela. Istina, većina su skijaši, ali eventualno prepričamo neki štos.
Skijanje na vodi? Usporedba je možda malo otrcana, ali...
– Na Krku sam probala i iako su svi očekivali da ću biti luda, bogme se nisam proslavila, u prosjeku sam, kao i ostali. Imam završen tečaj ronjenja, ali zbog operacije sinusa već dvije godine nisam smjela zaroniti. Možda probam ovo ljeto. Najdublje sam zaronila na 25 metara pod morem, a najviše se popela 4000 metara iznad mora. Ivica Kostelić sjurio se gumenjakom do Malte, Alberto Tomba preselio se na plažu, Ana je prešla cijeli Jadran. Zašto svi luduju za morem, a ne za planinama?
– Ma kakve planine, svi želimo pobjeći što dalje od snijega i hladnoće. Ako moram birati ljeto je ipak moje najdraže godišnje doba.
A koja si ti mala ?