Gastronomija i sve što je vezano uz nju, od vinarstva, festivala, gurmanskih tura, izdavanja tematskih magazina i knjiga do vrlo gledanih televizijskih emisija, apsolutni je hit. Da je i kod nas tako, potvrđuje podatak kako je Masterchef na Novoj TV gledan gotovo koliko i neke epizode showa The Voice na HTV-u, a malo manje gleda se RTL-ov 3, 2, 1 – kuhaj!
Naciji je zanimljivo pogledati što to zvučna imena domaće gastronomske scene, sada u ulozi ocjenjivača i savjetnika, misle o amaterima, zaljubljenicima u kuhanje, koji su, prošavši kvalifikacije, dobili priliku javno kuhati.
Zanemarimo li koncept emisije, pa čak i osebujne karaktere članova žirija te njihove opaske koje često prelaze granicu dobrog ukusa, valja se zapitati – što to kuhaju kandidati? Ili još bolje, za koga kuhaju?
Šteta srdela...
Kako srdelu, sjajnu i jednostavnu namirnicu, prepržiti ne bi li se od nje napravila hrskava košarica? Je li sinonim za Dalmaciju zaista bruschetta, omiljeni talijanski zalogajčić? A za Istru maneštra (gusta juha od graha) u kojoj plutaju fuži ili pljukanci, tjestenina koja se jede samostalno? Postoji li išta drugo što opisuje Slavoniju, a da to nisu čvarak i meso, k tome nabodeno na ražnjić?
Ovakva i slična pitanja postavit će si ne samo povremeni gledatelji TV showa, nego i oni redoviti. Posebno kada analiziraju zadatak poput onoga koji su nedavno imali timovi (koncept obje emisije vrlo je sličan!), a podrazumijevao je predstaviti hrvatsku tradicionalnu gastronomiju kroz tri jela. Upravo je svježina namirnica i jednostavnost njihove pripreme okosnica hrvatske tradicionalne kuhinje, koju su kandidati, a i žiri koji ih je ocjenjivao, zaboravili. Jela koja, i to ne samo u ovom zadatku, nego i u većini postavljenih, kandidati pripremaju, teško bi se mogla reproducirati u svakodnevnom kuhanju, pogotovo onih zaposlenih.
Pačji bataci i zabatci kuhani u dubokoj masti, karamelizirani chalot (luk kozjak koji su kandidati zvali šarlot i šarlota!), savor od gavuna te pitanja čiste li se te minijaturne ribice, teško bi mogli biti čak i nadahnuće za kuhanje. Pogotovo kada sav rad prati popriličan i očit stres kandidata te s vremena na vrijeme neugodni komentari žirija.
Pitanje koje se gledatelju nameće samo po sebi dok prati ovakve emisije jest za koga ti ljudi kuhaju...
Malo znane namirnice
Kome su stoga namijenjeni savjeti koji se u emisijama mogu čuti ili, bolje se zapitati, tko će i pokušati pripremiti jelo poput svježe tune u umaku od ljubičastih krumpira s kremom od zelenog boba?
Što će kvalitetnog u mladom bobu ostati kada se skuha, protisne u kremu i pomiješa s vrhnjem? Tko će od gledatelja, pa i kandidata, kada izađe iz emisije, filetirati brancina do te mjere da postane veličine dlana i zatim ga kuhati u foliji?
Psihologinja Mirjana Krizmanić kaže da baš nije ljubiteljica takvih emisija, a ni kuhanja, no smatra kako se jednostavna jela nepotrebno – kompliciraju.
– Za to su potrebni vrijeme i strpljenje, a tko toga danas ima? Osim toga, način na koji razgovaraju smatram neprihvatljivim. Pa ako nekog poučavaš ili ga savjetuješ, ima i boljih načina da mu kažeš da je pogriješio – misli ugledna psihologinja Mirjana Krizmanić.
– Jednostavna priprema jamči zadržavanje najboljeg u hrani, što nam ide na ruku ako smo zagovornici mediteranske prehrane. No, s obzirom na to da je akcent na tehnikama pripreme, to valjda opravdava pokoji kalorijski iskorak – kaže nutricionistica Mirela Marić iz poliklinike Aviva.
>>Tomislav Gretiću servirao gulaš juhu, a Gretić Tomislavu jezikovu juhu
>>Kralj Stres testova završio svoju avanturu
Svaka čast na članku. Toliko gluposti i prenemaganja, ne poznavanja esencije kulinarstva, ne može se tako često vidjeti, kao u navedenim emisijama i kao kod članova žirija istih emisija.