Žarko Potočnjak iznenada je napustio glumu, a tijekom Domovinskog rata bio je i član Tigrova

Koncem listopada 2021. godine glumački svijet rastužila je vijest o smrti velikana hrvatskog glumišta Žarka Potočnjaka koji je više od pet desetljeća proveo na kazališnim daskama. Potočnjak je preminuo 21. listopada u 76. godini života, a da je živ danas bi proslavio 77. rođendan. Upravo na današnji dan, 3. veljače Potočnjak je rođen u Pakracu. Njegova majka Erminija bila je učiteljica, a otac Žarko doktor prava. Zahvaljujući djedu, koji je živio u Šibeniku, zavolio je more i brodove. U Šibeniku je učio zanat drvene brodogradnje. Poslije je upisao i studij brodogradnje, ali to nije shvaćao ozbiljno. Upisao je i završio  Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost 1972. godine.

Televizijskoj publici u sjećanju je ostao po ulogama u tridesetak serija među kojima su "Lažeš Melita", "Inspektor Vinko", "Putovanje u Vučjak", "Nad lipom 35", "Najbolje godine", "Počivali u miru", "Crno-bijeli svijet"...  Tijekom svoje bogate glumačke karijere Potočnjak je snimio 25 igranih filmova, a u njih 10 imao je glavnu ulogu. Glumio je i u 30-tak televizijskih serija, a iza njega je i oko 150 kazališnih predstava. 

U Kazalištu Komedija dobio je svoj prvi glumački angažman i ostvario je odlične uloge u poznatim mjuziklima i rock-operama u Komediji. Nakon toga 18 godina bio je glumac u zagrebačkom kazalištu Gavella. Na poziv Georgija Para prešao je u zagrebački HNK, 1994. godine. Sa Zlatkom Vitezom osnovao je glumačku družinu Rinoceros 1975. godine, a iste godine preimenovana je u Histrione. Snimio je 25 igranih filmova, a u njih 10 imao je glavnu ulogu, a svi pamte njegovu ulogu Pube Fabriczyja u "Glembajevima". 

Za svoja glumačka ostvarenja dobio je brojne nagrade poput nagrade "Marul" i "Nagrade hrvatskog glumišta". Početkom agresije na Hrvatsku,  Potočnjak je bio  član 106. osječke brigade, u protuzrakoplovnoj obrani te član umjetničke brigade. Za vrijeme Domovinskog rata  14 mjeseci proveo je braneći Hrvatsku. -  Mene su po povratku u Zagreb spasili tadašnji ravnatelj Gavelle Ivica Kunej i Zlatko Vitez. Upregnuli su me predstavama, morao sam kreirati uloge, ali tako sam potisnuo crne misli - kazao je jednom prilikom glumac koji se točno na svoj 75. rođendan zauvijek oprostio od glume, a tom je prilikom otkrio i razloge te odluke za Večernji list. 

– Ne odlazim zbog mlađih generacija, već jednostavno zbog situacije u kojoj su se našli kazalište i film. U njima je uvijek bio neki kaos i teško se postizao kakav rezultat, a sada u ovoj pandemiji to je takvo rasulo da ne vjerujem da će se u idućih četiri-pet godina išta poboljšati i zato ne želim više imati posla s time. Radije ću doma čitati knjige – rekao nam je Potočnjak u veljači 2021. godine 

Dodao je i kako ga najviše žalosti  što su se i mladi glumci našli u takvoj situaciji, a najviše ga zabrinjava, kako je i rekao, to što nema nikakvih naznaka za neke promjene u skorijoj budućnosti. – Ne poduzima se ništa po tom pitanju, umjesto da stisnu šake i pokušaju nešto napraviti. Ne znam što bi to bilo konkretno, ali kad smo mi bili mladi i kad nam situacija nije bila sklona, mi smo, recimo, pokrenuli Histrion, kazališnu družinu koja danas ima i dvoranu. Mladi glumci moraju pronaći neki svoj način, a ne rade ništa osim što kukaju – govorio je glumac. Teško se nosio i s načinom na koji su glumci bili tretirani. 

– Pogledajte samo te sapunice i što se sve piše o glumcima. To ne sliči ni na što. Nema tu više gušta. Neki bi mogli reći da samo kukam, ali jednostavno mislim da je kazalište u kvaliteti barem prepolovljeno. U glumi smo trenutačno na jednoj četvrtini onoga što su nekada radili veliki hrvatski glumci. O njima su se pisali eseji i knjige – istaknuo je Potočnjak pa nastavio: – Od mladih glumaca jako volim Filipa Jurčića i Amara Bukvića, prijateljujem s njima, ali to su dečki koji su već toliko u tim sapunicama da i odigraju u kazalištu neku ozbiljnu ulogu, teško to čovjek u sebi može spojiti, njega u sapunici pa onda, na primjer, kao Hamleta. To je kaos koji se ne da spojiti. Glumac ni sam više ne zna je li glumac sapunica ili kazališni glumac.

Dotakao se tada i financijskog aspekta zbog kojeg mnogi prihvaćaju uloge u sapunicama, u kojima se i Potočnjak okušao. Prije 14 godina tumačio je lik Bože Hajduka u seriji Nove TV “Najbolje godine”. – Snimio sam samo jednu sapunicu i imao dvostruko veći honorar od svih drugih, ali to mi je bio džeparac. Nekad sam za seriju mogao kupiti kuću, a sada ne mogu ni dva kvadrata. To nije novac, i smiješno je kad netko kaže da to radi zbog novca. Odi cijepat drva i jednako ćeš zaraditi – odrješit je bio Potočnjak koji je i u mirovini bio aktivan. Predavao je scenski govor na sveučilištu Libertas, a slobodno vrijeme često je provodio i na svom imanju.

Potočnjak je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik 106. osječke brigade u protuzračnoj obrani, a 14 je mjeseci proveo braneći Hrvatsku. 

- Nakon što sam neko vrijeme proveo s Tigrovima, zbog akcija koje su bile prekrvave i preteške za 45-godišnjaka, zamolio sam da me prebace na neki lakši borbeni položaj. Poslali su me pukovniku Čebiću u Osijek, koji me svrstao u protuzračnu obranu 106. brigade - prisjetio se svojedobno Potočnjak, kojemu je najveća želja bila da sruši barem jedan zrakoplov JNA. Iako se, kako je rekao, mnogo puta nauživao straha, sjetio se kad su se s Krička brda morali hitno povući iz diverzantske akcije i spasiti ranjenog suborca:

- Rekao je svima da to nema smisla jer će poginuti, a suborac je bio tako teško ranjen da je bio na samrti. Tada je Potočnjak nosio svog suborca na nosilima 11 kilometara.  - Dvije godine kasnije prepoznao me je ispred banke na Trgu bana Jelačića. Pozvao me je na piće. U razgovoru sam mu se požalio da nemam jamca za kuću. Odvukao me je u banku da bi mi potpisao jamstvo - prisjetio se u jednom razgovoru Potočnjak.

Podsjetimo, Potočnjak se dugi niz godina borio s teškom dijagnozom. Krajem studenoga 2001. liječnici su mu dijagnosticirali karcinom na desnom plućnom krilu te je operiran u bolnici Jordanovac. Iz braka s glumicom Asjom Jovanović ima kći Mirnu.