Zavodljivo prepričavanje grčkih mitova u seriji koju preporučujemo pogledati dvaput

Kaos, Netflix
Najveći svjetski streamer ima novu seriju. I to ponovo idejom nije ništa novo, zapravo je doista u deja vu kategoriji. Bavljenje starim bogovima na način da ih se stavlja u moderan kontekst vidjeli smo već, primjerice, u Američkim bogovima gdje je glavni besmrtni Ian McShane. Ovdje je priča slična i također imamo jednog besmrtnog velikana, a to je Jeff Goldblum. I ne radi se o bogovima skandinavske mitologije već grčke. Ovdje je riječ o crnoj komediji na temu mitologije a priča je o troje ljudi koji otkrivaju međusobnu povezanost  ali istodobno i prema drevnom proročanstvu. I dok razotkrivaju okolnosti tih veza opiru se korumpiranim bogovima grčke mitologije. U ulozi je Zeusa Jeff Goldblum koji je zapravo vrlo ljudskih osobina pa se boji prestanka vlastite dominacije i smrtnosti jer je na čelu uočio - bore. On zaključuje kako će u tom slučaju sigurno doći i do kraja svijeta pa ga hvata paranoja pa se prema svojoj pastvi počinje agresivno ponašati. Kroz seriju se dalje otkriva koje veze ima troje ljudskih bića s neuralgičnim Zeusom kao i ostalom ekipom drevnih grčkih bogova. Čisto da spomenemo kako je Goldblum i ovdje Goldblum, neobavezan što mu najbolje i paše i ide mu. Njemu su dodani Cliff Curtis koji je Posejdon, David Thewlis kao Had, Janet McTeer kao Hera, Debi Mazar kao Meduza, Stephen Dillane kao Prometej... No, u ovakvim serijama namjera je uvijek nanovo ispričati priču o Bogovima, a čitamo kako stručnjaci smatraju da je grčka mitologija rijetko bolje nanovo ispričana nego ovdje. Recimo, Ellie Mackin Roberts koja je znanstvenica na Sveučilištu Bristol napisala je za utjecajni The Conversation kako Kaos upravo donosi prepričava grčku mitologiju na način da se Zeusa postavlja kao neukusnog, egoističnog, paranoidnog boga koji je uz to i control-freak. I takvom Zeusu propast sprema Prometej koji mu je dugogodišnji prijatelj ali je od Zeusa bio i zarobljen. Serija kapitalizira na takvom scenariju često poentirajući na duhovit način a u cijelosti ova znanstvenica smatra da je to nanovo prezentiranje grčke mitologije napravljeno doista pametno. Ne možemo se ne složiti s time, preduvjet je, međutim, da se ovdje ne koristi prizeman humor i jednostavna priča, nego da se serija gleda upravo tako, kao još jedno prepričavanje grčke mitologije koje je i doista efektno. I pri tome je dobro da Charlie Covell, tvorkinja serije, prepoznaje kako današnja publika možda velikim dijelom za likove iz serije možda i nije čula. Možemo se složiti i s preporukom za one koji nešto o grčkoj mitologiji znaju, a to je da seriju pogledaju dva puta, prvi puta naprosto kao obiteljsku dramu a drugi puta zbog mitološke strane koja je, dakle, zaista odlična.