Poznata pjevačica i vječna "djevojčica" domaće zabavne glazbe Zdenka Vučković umrla je u 78. godini života. Rođena 1942. u Zagrebu od najmlađih dana nametnula se kao tinejdžerska zvijezda kakve su danas ne samo uobičajene, nego ih glazbena industrija i pokušava stvarati. Primjerice, da nije bilo Zdenke Vučković, domaća scena i mediji, a niti autori pjesama, kasnije ne bi tako reagirali na Tajči, Miju Negovetić i mnoge druge, jer upravo je Vučković bila prototipom dječje zvjezde kakva je svojevremeno bila i jedna druga Vučković, Severina, pa i Nina Badrić dok je nastupala u Zvjezdicama.
Naime, da bi se shvatio ubrzani dolazak Zdenke Vučković na scenu bitno se podsjetiti vremena u kojem se to dogodilo, pri čemu brojke prodanih singlova i dosegnuta popularnost postaju još fascinantiji. Zdenka Vučković imala je vjerodajnice autentične mlade zvijezde još dok je na samom početku karijere 1958. otpjevala "Moja mala djevojčica" (autori Vandekar, Ruben, Pomykalo), pjesmu poznatiju po refrenu "tata kupi mi auto, bicikl i romobil", s Ivom Robićem.
Tadašnja pobjeda na Opatijskom festivalu prometnula ju je u autentičnu zvijezdu kojoj se život promijenio prije navršenih šesnaest godina života. Nitko nije bolje od Vučković i Robića, mada slučajno, najavio dolazak potrošačke kulture i masovne zabave, a priču je nastavio skladatelj Ljubo Kuntarić dvije godine kasnije s pjesmom "U nedilju Ane", poznatiju po stihovima "kad si kupin mali motorin".
Pri čemu, govoreći o "Mojoj maloj djevojčici", ne treba zaboraviti niti provokativnost u kojoj je maloljetna djevojčica na pozornici Opatije pjevala s već tada poznatom zvijezdom Robićem. O kolikom se preokretu radilo, govori i podatak da bi danas malo tko mogao ponoviti takav scenski "izlet" bez potencijalnih optužbi o komercijalizaciji i iskorištavanju djece, da i ne spominjemo teže kvalifikacije.
Pripremajući pred dvije godine glazbenu dionicu i tekst za katalog velike izložbe "Šezdesete u Hrvatskoj - mit i stvarnost", po idejnom konceptu Zvonka Makovića u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, ime Zdenke Vučković bilo je neizostavan dio domaće zabavnoglazbene scene i estrade tog desetljeća. A njena fotografija s Robićem na sceni opatijske Kristalne dvorane 1958. bila je jedan od najvažnijih eksponata.
Da je otpjevala samo pjesme "Moja mala djevojčica", "Zagreb, Zagreb" Alfonsa Vučere - poznatiju kao "Vraćam se Zagrebe tebi", s kojom je 1963. na Zagrebačkom festivalu ponudila neslužbenu himnu Zagreba - popis zimzelenih uspješnica koje je popularizirala Zdenka Vučković bio bi dovoljan. Mada je "Zeko i potočić" (Branko Mihaljević) prva pjevala osječka Olgica Miler 1956., upravo je kasnija verzija Zdenke Vučković ostala najpopularnija.
Sve te pjesme bitno su odredile ne samo tadašnju zabavnoglazbenu scenu, nego su i postale opća mjesta domaće društvene stvarnosti. Zdenka Vučković pojavila se u vremenu kada je domaća estrada bila u povojima, tek postajala fascinacija masovne publike, a osim podrške radija, nadolazeća televizija stvorila je kritičnu masu poklonika kojima su trebale - zvijezde. Zdenka Vučković bila je jedna od njih, autentična tinejdžerska zvijezda kojoj je svojevrsni pandan postala talijanska Gigliola Cinquetti kad se sa 16 godina pobijedila na Sanremu 1964., ali bilo je to šest godina nakon Zdenke Vučković u Opatji.
Već je s osam godina pobijedila na nekom dječjem natjecanju, a njena biografija govori da je, kao i mnogi tada, prvi veći nastup imala 1957. godine na "Prvom pljesku" u zagrebačkom Varijeteu. No, kao i malo tko drugi već je iduće godine s Robićem osvojila i Opatiju i širu okolicu, te u šezdesetim godinama postala jedna od perjanica najveće domaće diskografske kuće Jugoton.
Na istom Zagrebačkom festivalu na kojem je dobila nagradu za šansonu sa "Zagreb Zagreb" osvojila je i nagradu za izvedbu "Platno, boje, kist i tvist". Iste godine na Splitskom festivalu prima nagradu za izvedbu pjesme "Veslaj, veslaj", izvedenu u duetu s Arsenom Dedićem, a od suradnji u šezdesetima važne su i one na singlovima s Crvenim koraljima i sarajevskim Indexima. U sljedećim dekadama usljedili su uobičajeni festivalski nastupi i pokoja radijska uspješnica, ali početna faza rada Zdenke Vučković ostala je najvažnija. Od festivalske scene oprostila se na Zagrebačkom festivalu 1989. godine s pjesmom simboličkog naziva "Odrasla je djevojčica mala".
Rip