Kada se napravi nešto dobro, onda to prolazi svugdje, nema više Srba i Hrvata

Prolazak gradom s Goranom Bogdanom priličan je spektakl. Od Masarykove do Preradovićeve stat ćete najmanje pet, vjerojatnije deset puta jer toliko se puta glumačka zvijezda “Agapea” i “Farga” mora zaustaviti da bi se pozdravila, pri čemu će svakome koga sretne dodijeliti i dobar komad emocije.

Tanović je zanimljiv lik i veseljak

Takav Goran Bogdan i jest, nema tu neke politike ili kalkuliranja, i na pitanja odgovara bez konformizma i kalkuliranja. Povod za naš susret bila je serija “Uspjeh”, ali i uloga u filmu “Koja je ovo država” Vinka Brešana, a onda i dovršenje druge sezone serije “Senke na Balkanu” i još jednog filma, što je zahtijevalo gubitak nekih 20-ak kilograma. U “Uspjehu” Goran Bogdan ima atipičnu ulogu, muža lika koji tumači Iva Mihalić, no koji je luzer i slabić, zlostavljač u jednome. Ne sjećamo se kada smo Bogdana gledali u nekoj sličnoj ulozi. Pogotovo jer ga žene – vole.

– Pa ne bih ja to baš tako rekao! Ali, to je bila jedina uloga koja me zapravo zanimala u toj seriji, bio je to izazov. Nije najveća, ali izuzetno je bitna za radnju. Imao sam se čime igrati, pogotovo jer se i Danis potrudio, vidio potencijal u tom liku, pa smo se zajedno oko njega zabavili ne znajući uopće u početku kakav će Ivo ispasti, mi smo ga u hodu doveli do toga kako je prikazan. Imao sam neku ideju u glavi, ali Danis me ohrabrio, sokolio me da idem do kraja, da izađem iz sigurnih zona. Zadovoljan sam kako je sve ispalo – hvali naš glumac redatelja serije oskarovca Danisa Tanovića. Dodaje da doista očekuje da u liku njegova Ive gledatelji prepoznaju nekoga koga poznaju i da će tek u tom slučaju njegov posao biti dobro odrađen.

Rad s Tanovićem i za njega je bio nešto novo.

– Odličan je. Oduševio me. I sprijateljio sam se s njim tijekom snimanja. Kažu da je kod redatelja vrlina kada zna što hoće, ali ovo je puno dalje od toga. Danis zna kako doći do toga što želi. On ostavlja svoj potpis, ali tako da za sve pronađe najbolji mogući način, ne izmuči te, sve se događa na prirodan način, a vidiš da on gori iza toga. Sam po sebi on je priča, zanimljiv je. Priča se da je krut i neugodan, ali Danis zbilja nije ništa od toga, baš suprotno, veseljak je. Stalno nam je puštao neku glazbu, zna napraviti pozitivnu atmosferu, i to brzo – opisuje rad s Danisom Tanovićem. Dakako, i partnerica u seriji Iva Mihalić doprinijela je da uloga bude tako kompletna.

– Znamo se još od akademije, suradnja s Ivom Mihalić traje toliko dugo, puno smo puta glumili zajedno. Iva je moja prijateljica i vrhunska je glumica – kaže.

Osim uloge koja ga je privukla i koju je odlično odradio, u scenariju ga je privuklo i još nešto.

– Kada negdje vidite ili pročitate riječ “urbano”, uvijek dobijete neki osjećaj kao da se radi o nečemu stranome. Ne nešto što mi živimo, nego nešto što mi zamišljamo da bismo trebali živjeti. A ovdje sam pročitao nešto stvarno, umjesto neke želje za lažnim prikazom naše stvarnosti. Osjetio sam ulicu u tom scenariju, dozu istinitosti. Stvarno mislim da je situacija prikazana u seriji svima dosta bliska jer živimo ovdje i svjesni smo svega toga, gledamo dosta od toga svakodnevno – kaže Bogdan.

Kao jedini razlog zbog kojeg misli da “Uspjeh” treba pogledati navodi: “Jednostavno zato što je riječ o dobroj seriji”.

– Ili je nešto dobro ili nije dobro! A za ovo mislim da je dobro. I ne bi ni trebalo biti drugih razloga, za sve ostalo postoje škole – jednostavan je u rezoniranju. Što očekuje, hoće li “Uspjeh” uspjeti?

– Neka je moja mala misija bila da sudjelujem ili ostvarim seriju ili film na domaćem jeziku, a kada to kažem mislim na jeziku koji razumiju svi s prostora bivše države, koja će nadići sve te barijere. U Srbiji su to već uspjeli sa “Senkama nad Balkanom”, one su bile istodobno krenule u svim državama, imale su gledanost prve epizode dva i pol milijuna. To je jedan ogroman prostor. Mislim da “Uspjeh” ima taj potencijal i da je dobro što je HBO došao tu jer će se tako nadići te nacionalne barijere, od njih je stvaralaštvo i tako važnije. Ne postoji hrvatski ili srpski film, postoji samo dobar ili loš film. Pogledajte Cannes, gledamo i češke i rumunjske i tajlandske filmove, to je to, gledamo svjetski film, dobar ili loš. Jezik kojim se u filmu govori samo je alat, ali nije nešto odlučujuće. Težnja je svakog stvaranja da postane svjetsko – kaže Goran Bogdan.

Upravo se ovog tjedna počeo prikazivati novi film Vinka Brešana “Koja je ovo država” u kojem Bogdan ima jednu manju ulogu.

– Radio sam i prije s Brešanom i uvijek prihvatim rad s njim jer znam da će biti dobre zezancije, a i da će sigurno to biti dobar film. Nisam ga još vidio jer sam se tek vratio u Hrvatsku. Šest mjeseci bio sam drugdje na snimanju – govori.

Što je radio?

– Upravo sam završio film u Srbiji sa Srđanom Golubovićem prije nekih mjesec dana, film je sada u montaži. Prije toga dovršene su “Senke nad Balkanom 2” također u Beogradu – odgovara.

“Senke nad Balkanom” Dragana Bjelogrlića kvalitetna su i intrigantna serija koja ipak nije dospjela do našim malih ekrana.

– Zapanjen sam njegovom posvećenošću i ljubavlju prema filmu. Zarazi te tom svojom ljubavlju prema filmu. Bjela je od glumca postao jedan od eminentnijih redatelja i producenata. Sve što radi, radi do kraja i izuzetno brzo. Ali od početka do kraja ništa ne radi lijevom nogom, kaže.

U toj seriji glumi Mustafu Golubića koji je kontroverzan povijesni lik.

Golubić je James Bond na n-tu

– Pripremao sam se za tu ulogu, čitao puno o tom dijelu povijesti, pogotovo o Mustafi Golubiću. Poseban je gušt glumiti jedan takav lik, samo se opustiš i on te vodi. Nevjerojatna je persona, ne znam ima li ikoga u posljednjih sto i nešto godina koga bi bilo zanimljivije glumiti od njega. On je James Bond na n-tu! Ti samo staneš, a sve se samo događa – opisuje svoju ulogu u “Senkama nad Balkanom”.

I prije je Goran Bogdan isticao da je suradnja s produkcijama iz drugih zemalja bivše države neminovna.

– I jednostavnije je. Riječ je o evolucijskoj stvari. Nemoguće je ovdje podijeliti ljude, ne treba to ni pokušavati, pogotovo u umjetnosti i pop-kulturi, to je više od granica. Ne možemo ne slušati nešto što je dobro, a na sličnom je jeziku. A i scena je veća pa tako kvantiteta nužno mora generirati kvalitetu. Kada se napravi nešto dobro, onda to prolazi svugdje, nema više Srba i Hrvata. Ionako mislim da je vrijeme da se ta podjela smanji, ti bridovi otupe. Više od pola života prođe ti u takvim pričama – kaže.

Što će se dogoditi u drugoj sezoni “Senki nad Balkanom”?

– Ubojstvo kralja Aleksandra, sve se oko toga vrti, vidjet ćete – kaže Bogdan. Dodaje i da u Srbiji daleko više vole svoje glumce, serije i filmove nego što je to slučaj u Hrvatskoj. Možda je u nas dio razloga i u situaciji oko HAVC-a koja je ostavila traga.

– Ali kojoj aferi? Je li DORH našao išta? Ja sam pročitao da nije. Pa gdje je onda tu afera? I u Srbiji sada doživljavaju istu stvar koja se događala u HAVC-u. Prvo, ako postoji optužba da HAVC financira antihrvatske filmove, onda treba postaviti pitanje što je uopće hrvatski film. Ako je riječ o filmu o Dvoru na Uni, onda je jedino pitanje je li se taj zločin dogodio. Jest, dogodio se, nebitno tko ga je počinio, ne možemo se baviti time da je netko uopće o tome snimio film. Kao što je činjenica da su se s Kosova prevozili leševi Albanaca i zakapali u jame po Srbiji. Ali ono što je najbitnije – publiku to ne zanima! Nju zanima je li neki film dobar ili nije. A ovo što se događa danas tragove ima još u devedesetima kada se snimalo sve i svašta. I te rane nisu zacijelile, a ne da su nastale tek s HAVC-om. Publiku zanima samo gotov proizvod, a ne naši problemi, narod time ne treba ni gnjaviti. Da se razumijemo, imam jedan ogroman pijetet prema braniteljima kojima stvarno treba skinuti kapu zbog onoga što su učinili u ratu, no rat je prošao. Ne može sve završiti svađom i mržnjom, valjda je cilj polemike donijeti neki zaključak – kaže Bogdan.

Želi biti Parlov ili Beneš

Glumiti u “Fargu” s Ewanom McGregorom i Davidom Thewlisom pod palicom Noe Hawleya za svakog je glumca san, Goran Bogdan ga je i ostvario.

– Ewan McGregor takav je kakav izgleda na filmu, sjajan lik, jednostavan kao da je naš čovjek, odličan glumac, sjajan partner na setu. Davida Thewlisa pratim još od “Razgolićenih” Mikea Leigha. I privatno bih gledao kako glumi jer jednostavno vas stvarno natjera da zastanete i upitate se što taj čovjek radi. To je nešto fantastično, imaš dojam da je to tako lako napraviti, otprilike kao kada gledate Messija u nogometu. Dolaskom serija poput “Breaking Bada”, “Žice”, “Sopranosa” promijenili su se i ljudi poput Noe Hawleya jer te su serije označile povratak pisca koji je opet jedna od glavnih figura. To je jedan sasvim novi Hollywood. Oslobodili su se i počeli pisati nešto što su zapravo novi klasici. Tajna je svih tih serija u pisanju, primjerice Noah Hawley dugo je bio pisac po narudžbi, a onda se ohrabrio, dobio povjerenje braće Cohen, za što je očito bilo razloga, i tu je priliku i iskoristio. Općenito se dogodila revolucija u izričaju gdje su se pisci poput njega oslobodili pravila, uzusa, klasične dramaturgije, postali hrabriji i luđi. Jer na HRT-u još razmišljaš trebaš li pokazati golotinju ili ne, a na HBO-u se o tome gotovo i ne razmišlja. I to je publika nagradila – kaže Bogdan za kojega više nema dileme, između filma i serije odabire – bolji scenarij.

A kada je o tome riječ, ima sasvim jasnu viziju koji točno.

– Jedan pravi boksački film! Želio bih na platnu biti Marijan Beneš ili Mate Parlov. I da pri tome odemo do kraja, onkraj granica fizičke izdržljivosti ljudskog tijela. Dosta je ustaša, četnika i partizana, dužni smo to novim generacijama jer one ne mogu ništa doznati iz medija čiji je prostor zagađeniji od Pekinga! Koga više zanimaju unutarstranačke promjene koje ne donose nikakve rezultate, ništa konkretno. Nikoga to ne zanima, pogotovo ne one rođene upravo 1990., kaže Goran Bogdan.

Pogledajte video: Ovi poznati glumci i voditelji umrli su na snimanju