VINSKA HIMNA I VINSKA BIBLIJA, Histrionski dom, Grgos (listopad 2024.)
Primiče se vrijeme meni najdražeg rođendana. Onog vinskog. Kad mladi moštek stasa i postaje vinčeko. Sve to kad guske utihnu. Uz blagoslov svetog Martina.
Kako je ljeto bilo vrelo. Grožđe je prerano izašlo iz puberteta. Pa se rano bralo. A vino u listopadu zrelo.
Zlatko Ožbolt i ja kušali smo već mladi Histrionček. Onaj iz Vitezova podruma na Kapelščaku. Složili smo se da je odličan. Nismo uzalud brali, prešali, pretakali... Gutljaj vina. Pa griz bureka iz Meraka. Divota gutljaja. Ljepota zalogaja.
A onu najljepšu pjesmu o našim omiljenim kapljicama napisal je naš stari pajdaš. Romantični fakin. Pajo Kanižaj. I onda neš pil. Vinska himna. U mnogim birtijama i restoranima Pajo je svoj vinski evergreen nadopisao. Pa je tako i Vitezu na kraju pjesme dodao:
I ministar sem postal
A navek sem Histrion bil
I za navek bum ostal
I onda neš pil.
Kod Grgosa Krležino "nigdar ni tak bilo..." nitko nije nadopisal. Ali na Pajinoj himni svih cugera autor je vlastoručno dopisao stih:
Ciraš jastreb z oštrim klunom
Vu meni je gnezdo svil
I jebivjetru izbuca jetru
I onda neš pil.
Svi mi koji topimo sreću i tugu ispod Dionizovih slapova znamo i tko je autor vinske biblije. Ako niste čitali "Filozofiju vina" Bele Hamvasa puno ste falili. To je istinska biblija čarobnih kapi koje nam uljepšavaju život.
GALERIJA: FOTO Pogledajte kako se Martina Tomčić mijenjala tijekom godina, razlika je vidljiva
DRUŽENJE ZA PAMĆENJE, Staro Trnje, Savica, Šestine, Debeli Martin (listopad 2024.)
Postoje dani kad se družite s ljudima koje biste uvijek poželjeli u svojoj blizini. Branko i Selim igrali su skup u pionirčekima Trešnjevke. Dečki s ceste. Moji dragi prijatelji. Prvi poduzetnik u Americi. Drugi poznati odvjetnik.
U birtiji "Staro Trnje" pridružuje nam se kardiokirurg Mladen Predrijevac. To je onaj šef iz Magdalene koji je izjavio: – Kirurg koji ne želi operirati bez mita veći je zločinac od onih koji su ubijali u ratu.
Branko mi, uz pivicu, šapnu: – Mladen ti je na proslavi Oluje prošle godine dizal zastavu na Kninskoj tvrđavi.
?
– Bil je pet godina dragovoljac Domovinskog rata na prvoj crti bojišnica u Hrvatskoj i BiH.
Znal sam da je veslački šampion. Znal sam da je kirurg kardiolog. Ali da je junak Domovinskog rata. E to nisam znal.
Skup se prisjećamo veslačkih fakina Ange, Njonje, Mare, Lujetića, Vujketa... Priključuje nam se Srećko Šuk. Trener Damira Martina. Uz Bralića najveće ime među veslačkim stručnjacima. Obojica studenti i nasljednici mog starog znanca Jare. Profesora Jaroslava Laštavice.
– Probajte moj tiramisu i tortu od kestena – ponudi nas Šuk.
– A tko smo mi da odbijemo nešto tako primamljivo.
Nakon slatkih zalogaja već smo bili na putu za Savicu. Točnije na tamošnja jezera. Selim Šabanović i ja rođeni smo Zagrepčanci, ali nigdar nismo ni bili ni čuli za ta jezera. A ima ih 12. Od Labuđeg do Havaja.
– Herojima Domovinskog rata tu je prostorije zrihtal Bandić. Tu smo s njim često i kartali belu. Nemreju te pronajti – objašnjava mi Amer Borgudan.
Mario Pisk, bivši heroj "Gromova", kuha u velikom loncu fiš-paprikaš.
– Javil mi se Tomo Medved da ne stiže na fiš jer je službeno u Sinju – reče Mario, bivši europski šampion u kickboxingu. Po čeličnom stisku ruke skužim da i danas trenira.
A mi laganini prema Šestinama gdje se igralo u spomen na Hrvoja Stipića. Sedam je godina prošlo otkako nas je napustio. Na igralištu i izvan njega mnoštvo poznatih lica. Od čuvenih malonogometnih haklera do ekipe doktora iz Magdalene. I sveprisutni. Balzamirani Tutankamon. Željko Pocrnić Žac.
– Ćuk, mogel bi Žaca zeti u stručni stožer – predloži netko izborniku golobradih "vatrenih". Nasmijemo se, a Ćiro Blažević povede ekipe na teren.
Nekad je i kardiokirurg Stipić bio golman na haklovima. Zovem njegovog brata Tvrtka. Opernog prvaka.
– Što te nema na Šestinama?
– Celi dan skupljam štrudle i klopicu za gledatelje i haklere. Prešel sam već sto kilometrov. Dojdem brzo.
Mi smo već produžili dalje prema Debelom Martinu. Na ukusnu papicu. Srećemo Enđija. Angela Andonova s kojim smo se družili kod Pave u Gavelli i Karaki. Pao je s 300 kg koke i dobio 20 godina bukse. U šibenskom zatvoru završio je pravni faks. Osnivač je udruge "Angelus custos".
– Namjeravam držati predavanja u zatvorima na temu "Reci 'ne' kriminalu" – priča nam Enđi.
Doznam kako su i Amerikanci zainteresirani za njegova predavanja. Zanimljivo je da su profesori na Splitskom faksu dolazili u Šibenski zatvor da Enđi polaže ispite. Završio je s vrlo visokim prosjekom. I sad želi pomagati sadašnjim i bivšim zatvorenicima da se što bezbolnije integriraju u društvo.
Kakav dan. Koji čudesni ljudi. Karakteri koji oplemenjuju život. I daju nadu u neko bolje sutra.
VEZANI ČLANCI:
DOLARI I EURI U KONTEJNERU, Trešnjevački plac, galerija Kranjčar (listopad 2024.)
Živim ovaj život positno. Ne propuštam ga. I ne prepuštam nikome. Osim Bogu.
Optimistički navijam vekericu da me rano zbudi. Kako bih na vrijeme stigao na jutarnji šušur placa.
Izlazeći iz haustora srećem raspoloženog profesora Pališaškog. Onog koji je napustio posao u školi i živi od kopanja po kontejnerima.
– Hepi si od ranog jutra?
– Pronašao sam u kontejneru 300 $ i 300 €. Odmah sam odjurio u Vrutak da vidim vrijede li. Nitko sretniji od mene kad je žena na kasi klimnula glavom potvrdivši da nisu falsifikati – razveseli me na putu do placa profa.
Javi mi se na mobilni sused Božidar Koščak. Kumpić iz Smogovaca. Reče da ima friški ajvar za mene i prokomentira najavljena poskupljenja energenata.
– Struja bu tak skupa da buju policajci, umjesto šokera, koristili koprive.
Nasmija me. A onda, na placu, šok. Otimačina kakvu nigdar nis videl. Nepoznati čovjek je ispred jednog štanda nabio kapuljaču, zagrlio jednu zbigecanu gospođu, i s vrata joj strgnul lančić. Slijedi bežanija.
Mladi dečki sa štanda brzo su reagirali. Pojurili za lopovom. Uspjeli su spasiti lančić i uzeti njegov mobitel. Ali im je lopov zbrisal.
Na zlatnom lancu bilo je i nekoliko privjesaka koji su popadali na beton. Kupci su pomogli da ih gospođa pronađe. Svašta sam na placu doživio. Ali ovo.
Relaksirao sam se u galeriji Elvire Kranjčar. Lijepe slike talijanskog umjetnika Gianluce Di Pasqualea.
– Pošto je ona zima?
– 28.000 €
– E, jebi ga.
Za vrganje kojima je pala cijena s 30 € na 15 € imam. Ali 28.000 € za sliku. Bože, koliko je to vrganja..
VIDEO: Obožavatelji u šoku zbog tragične smrti Liama Paynea, ispred hotela su zapalili svijeće i pjevali