”Zoran pjeva Arsena” kao Dylan Sinatru, a Dedićevi klasici dobivaju starogradski prizvuk

Jeste li primijetili da i na domaćoj i na svjetskoj sceni obrade pjesama velikih autora najzanimljivije rade upravo drugi veliki autori? Taj osjećaj “bratstva po kantautorstvu” otprilike je nešto poput “ordena časti” koji si nimalo prešutno, i vrlo glasno, dodjeljuju najtalentiraniji glazbenici.

Stoga nije čudno da su tijekom povijesti mnogi od najvećih obrađivali upravo najveće, stavljajući njihov opus u drukčiji, novi kontekst. Dapače, što je taj novi kontekst bio različitiji, uspjeh je bio veći. Jedan od primjera novi je album “Zoran pjeva Arsena” na kojem se Zoran Predin u društvu gitarista Damira Kukuruzovića i njegove Django Group, violinista i aranžera Brune Urlića te uz sudjelovanje Matije Dedića u četiri teme, dohvatio pjesmarice Arsena Dedića.

Arsen Dedić i Zoran Predin bili su toliko bliski da su dugogodišnje međusobno kantautorsko prepoznavanje i njihova dubinska veza na albumu “Zoran pjeva Arsena” od sjajnih originala stvorili drukčije štivo autentične imaginacije i dogradnje. Uz sviračko gorivo Damira Kukuruzovića i Django Group te sudjelovanje Matije Dedića, “Zoran pjeva Arsena” esencijalno je novo čitanje Arsenovih pjesama s kojima je “izići na kraj” mogao samo netko toliko uronjen u vlastiti kantautorski posao i Arsenovu znamenitu povijest poput Predina. Nije da u takvim pothvatima nema rizika, ali na muci se poznaju junaci. Naime, kad je Matija Dedić prije nekoliko godina snimio svoj klavirski album “Matija svira Arsena” - pomalo začuđujuće s obzirom na instrumentalnu podlogu, najprodavaniji album 2015. u Hrvatskoj - radilo se o logičnoj progresiji.

Jer ih je zajednički DNK i, citirajmo naziv Arsenova albuma “Obiteljsko stablo”, čim je Matija Dedić odrastao i postao vodeći pijanist, pretvorilo u najprirodnije suradnike. No, susret s Arsenovim pjesmama nije nimalo lak zadatak, pa onaj tko ih obrađuje mora izbjeći zovu mehaničke GM redistribucije pjesama i postići neki otklon i iskorak. Upravo to napravili su Predin i Django Group izmještajući Arsenove klasike, hitove i pažljivo odabrane manje poznate pjesme u drukčiji kontekst, dajući im nove aranžmanske okvire ili, kako kaže sam Predin, “snimajući nove originale”. Znamo li da je prije 30 godina objavljen zajednički autorski album Arsena Dedića i Predina “Svjedoci, priče”, te koliko su zajedničkih koncertnih suradnji imali kasnije, nije čudno da je baš Predin imao svako pravo izabrati tih 12 pjesama, od najpoznatijih “Ni ti ni ja”, “Pamtim samo sretne dane”, “Moderato cantabile”, “Zagreb i ja se volimo tajno”, do “Imenom sam tvojim zvao”, “Tko stoji iza mene”, “Proljeće bez tebe”, “Takvim sjajem može sjati” i “Završit ću kao Howard Hughes” Najkraće, Predin i suradnici albumom “Zoran pjeva Arsena” vratili su Dedićevim klasicima okus stvarnog života, poput onoga što je Springsteen napravio s pjesmama Petea Seegera na albumu “The Seeger Sessions” ili Bob Dylan s klasicima Sinatre (koji ipak nije bio autor pjesama) na svojim zadnjim albumima. Ugođaj gypsy swinga, countryja i starogradskog spleena u akustičnim izvedbama prije svega privlači okusom stvarnog života u kojem

Arsenove pjesme ponovno dobivaju životna, prirodna i izvorna značenja koja su mnogi zaboravili slušajući ih kao evergreene, neke od najboljih dosad kod nas napisanih pjesama. Bolji dokaz nije moguće pronaći nego usporedite li “Ako priđeš bliže”, hit Zdravka Čolića, s novom verzijom koja ima sasvim drukčiju intonaciju, emocionalnu podlogu i smisao, koji je kod Čolića bio pretvoren u masovni hit gdje pola publike nije razumjelo pjesmu, nego je gledalo Čolu u najznačajnijoj fazi karijere. “Kuća pored mora”, s kratkim govornim isječkom glumca Bogdana Diklića, zvuči pomalo kao ironični “Sultans of Swing” Dire Straitsa, a swingerska svirka i vokalni izričaj dozivaju i Jimmyja Stanića, još jedan veliki utjecaj i Zoranova favorita. Zajedno s elegantnim valcerom u koji je postavljena “Otkako te ne volim”, zatvara se žanrovski spektar albuma koji je, ponovimo, najuputnije usporediti s recentnim Dylanovim susretom sa Sinatrom.