Desetljećima lijepo smješten u svojem uredu, sindikalni predsjednik g. Vilim Ribić sada izražava reporterki HRT-ova “Labirinta” Raheli Štefanović svoje nezadovoljstvo sudjelovanjem običnog puka u njegovim sindikalnim akcijama.
Kao i svim neprikosnovenim vođama, i g. Ribiču je kriv narod. Preplavljen negativnim emocijama, on se najprije samo mršti u kameru, i to jako, a onda preko volje objašnjava: narod nema tu sindikalnu tradiciju, kad nas vide na ulici oni misle da je to neka cirkusarija.
Vječiti g. Ribić i slični likovi našeg sindikalnog hrama božanstava (Krešimir Sever, Ozren Matijašević, Mario Iveković itd.) koji nam se nevoljko obraćaju ne vide nikakav problem u tome što samim svojim trajanjem izazivaju odbojnost prema vlastitom davno potrošenom ratobornom liku i djelu. Prva reakcija Hrvatica i Hrvata na sve ono što g. Ribić kani reći je daj nas malo pusti na miru.
Da nas utješi, “Labirint” nam je pokazao rijetko kvalitetan suprotni primjer iz inozemstva. Veliki beogradski aktivist Srđa Popović, koji nije Suzana Mančić, pa ne zaslužuje toliku pažnju Hrvatske televizije i fosiliziranih ostataka njenih voditelja/ urednika, dočekao je svojih pet minuta “Labirintove” odlične reportaže o subverzivnim i duhovitim uličnim aktivnostima koje su prethodile padu tada omraženog predsjednika Slobe. Građani su mogli letvom lupati po slici nezaboravnog vođe nalijepljenoj na bačvu. Došla je policija, priča g. Popović, pa kako nije mogla nikome ništa, uhapsila je bure (tj. odnijela je bačvu).
>>Oko Josipa Đurekovića svađaju se Velimir Visković i Slobodan Prosperov Novak