Ovom prilikom do Ace Petrovića nismo mogli drukčije nego putem Fibine presice, jer hrvatskom izborniku Brazila čelnici njegova saveza nisu dopustili da drugim kanalima komunicira s hrvatskim novinarima. I ne samo hrvatskim. Jer, svjesni su oni u kakve bi sve emotivne situacije mogao upasti trener koji je 2016. upravo Hrvatsku odveo na Olimpijske igre, što pak sad namjerava učiniti usred Splita. Ali pod nekom drugom zastavom. Stoga smo ga pitali hoće li mu, na emotivnoj razini, biti teško truditi se pobijediti reprezentaciju svoje zemlje i momčad koju je i sam vodio... Večeras u 20 sati.
– Ne mogu sada odgovoriti na to. Emocije su različite, no na kraju dana ja sam profesionalac i već godinu i pol znam da ćemo igrati ovdje, u mojoj zemlji, protiv Hrvatske i jako sam sretan zbog toga. Uostalom, nisam prvi takav trenerski slučaj. Pa legendarni vaterpolski trener Ratko Rudić vodio je puno utakmica protiv svoje Hrvatske.
Znam sve o Hrvatima
Kormilo hrvatske reprezentacije Aco je napustio nakon neuspjeha na Eurobasketu 2017., kada je Hrvatska u osmini finala ispala od Rusije. Unatoč petom mjestu na Olimpijskim igrama, Aco je otišao jer od Saveza nije dobio kredit za prethodne zasluge.
– Meni je ovo četvrta godina kako radim u Brazilu i za mene je velika stvar poštovanje koje uživam među svojim poslodavcima. Mogu reći da sam vrlo ponosan što stojim ispred brazilske vrste i bit ću sto posto spreman za utakmice koje su pred nama.
Na još jedno, pomalo škakljivo pitanje, Petrović nije odgovorio u cijelosti, a ono je glasilo: hoće li to što dobro poznajete najbolje hrvatske igrače biti vaša prednost u slaganju taktike? Drugim riječima, hoće li puštati vanjski šut igračima kojima taj dio igre baš i nije najjača strana. Baš kao što je to kao hrvatski izbornik radio u Torinu 2016. kada mu je, zbog zgušnjavanja obrane u reketu i pomaganja boljim šuterima, upalio koncepcijski rizik ostavljanja na šutu za tricu Antetokounmpa, Calathesa, Gentilea...
– Naravno da poznajem sve igrače hrvatske reprezentacije, da znam sve o njima i da znam koliko će im nedostajati ozlijeđeni igrači poput Simona i Bendera. Naravno da želimo pobijediti Hrvatsku, ali ne želim pokazati sve karte, jer cilj nije osvojiti skupinu, nego turnir. Znamo zašto smo došli u Split. Cilj je izaći na teren 4. srpnja, na dan finala ovog turnira, i pobijediti u toj utakmici.
Podsjeća li vas ova situacija u kojoj ste sada s Brazilom na situaciju iz 2016. uoči početka predolimpijskog turnira u Torinu?
– Podsjeća tek ponešto. Ne zaboravite da je Hrvatska tada u Italiju došla bez izgleda, a sada su, priključenjem Bojana Bogdanovića, hrvatske ambicije porasle. Ja im prepuštam da budu favoriti za ovu olimpijsku vizu koja će se dijeliti u Splitu.
Brazilci su najstariji
Inače, Brazil je daleko najstarija reprezentacija ne samo splitskog turnira nego među sve 24 reprezentacije koje se bore za četiri olimpijske vize. Garcia ima 41, Varejao i Huertas 38, Hettsheimer 35 godina i spomenutima je ovo, vjerojatno, posljednja “samba”.
– Moramo poštovati njihovu želju da budu ovdje i da zaigraju na još jednim Igrama. I dok Garcia i Huertas nisu bili upitni, jer su odigrali kompletnu sezonu, upitan je bio Varejao, jer nije imao klub, no onda je on posljednja dva mjeseca NBA sezone trenirao s Clevelandom i doveo se u dobro stanje. Žao mi je što s nama nisu Didi Louzada, koji je tražio slobodno ljeto zbog NBA ugovora, i Gui Santos, koji se priprema za NBA draft, jer oni su i produkt ove reprezentacije pa i mog rada.