Hrvatski košarkaš i bivši hrvatski reprezentativac Alan Gregov rođen je u Zadru, 1. travnja 1970. od majke Pojke i oca Valentina. Pripada obitelji koja je davala rasne košarkaše.
Za njegovo prvo primanje lopte u ruke zaslužna je baba Serena Deletis koja je i sama bila među "zaratinskim" košarkašicama. Unuk babine sestre Nade je Arijan Komazec, a ujak obojici je Petar Popović, bivši jugoslavenski reprezentativac, rođen u Kraljevu, koji se 1943. doselio u Zadar.
Njegovi su sinovi Marko i Luka također košarkaši. U obitelji su još i Tiziano Mazija koji igra u Poljskoj i Branimir Longin iz Cibone.
Klupsku karijeru Gregov je počeo u KK Zadar, gdje je igrao u sezoni 1993./1994. Potom je sljedeće godine prešao u KK Cibona i za njih igrao do 1998. kada je prešao u poljski Anwil Wroclawek. Tamo je igrao samo jednu sezonu, no iz Poljske se nije vratio sljedećih godinu dana jer je potpisao za "Zepter".
Tijekom 80-ih i 90-ih Gregov je igrao na poziciji beka i kao organizator igre. Dio je hrvatske reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Kao član tadašnje reprezentacije dobio je Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".
Za reprezentaciju je igrao u razdoblju od 1992. - 1995. godine i osvojio četiri medalje: srebro s OI 1992., broncu na SP u Kanadi 1994., te dvije bronce na EP u Njemačkoj 1993. i u Grčkoj 1995.
Priznao je da svoju upješnu karijeru duguje Jasminu Repeši, Mirku Novoselu i Petru Skansiju. Sezonu 2000./2001. ponovo je zaigrao za KK Split, gdje se nakon Cibone (1995.), ponovo spojio s Repešom. Poslije Splita vratio se u Poljsku gdje je prvo potpisao za Prokom Trefl, a potom i za Idea-Slask.
Gregov i Repeša bili su zajedno u Ciboni i dvaput su slavili naslov prvaka, a od Repeše je, priznaje, sve naučio. Trener je to koji je Gregova postavio i za kapetana u Ciboni. S vukovima je Gregov tri puta bio prvak Hrvatske (1996.-1998.), a jednom i prvak Poljske s Zepterom (2000.). S Arisom je 2003. godine bio pobjednik FIBA kupa. Karijeru je okončao igrajući baš za te grčke klubove: Aris i Apollon.
U igri je bio poznat po pozitivnoj drskosti, borbenosti i vjeri u uspjeh, ali istovremeno i smirenosti, koncentraciji. Za sebe zna reći da je 'dite Jazina'. Tamo se, smatra i danas, učila škola prave košarke.
Osim kao srebrni olimpijac, Gregov je najveći trag ostavio u Zadru, Ciboni i Poljskoj. Nakon što se povukao u igračku mirovinu nije, poput mnogih njegovih kolega, ostao u košarci. Prva mu je destinacija bila ugostiteljstvo.
Otac Valentin držao je kafić "Vale" na otoku Ugljanu. Kako je Alan još kao klinac pomagao ocu i ujaku Petru Popoviću dok su vodili zadarski "Time out", konobarenje i svi poslovi oko kafića nisu mu bili strani.
Nakon košarke to mu je bila glavna preokupacija sve do 2004. godine. Tada se okušao u bioenergetici kao dio tima svjetski poznatog iscjelitelja Zdenka Domančića. Česti su im gosti ponajviše hrvatski sportaši predvođeni Ivanom Balićem. S Domančićem se poznaje od djetinjstva pa i danas zajedno iscjeljuju u Sloveniji u Kranjskoj Gori.
Alan Gregov u braku je sa suprugom Majom i imaju dva sina, Valentina i Antu.