Aleksandar Petrović

Hrvatski košarkaš i trener, bivši jugoslavenski i hrvatski reprezentativac Aleksandar Aco Petrović rođen je u Šibeniku, 16. veljače 1959. od majke Biserke i oca Joleta. Njegov pet i pol godina mlađi, pokojni brat je naš košarkaški Mozart, Dražen Petrović. Acina zanesenost košarkom počela je uspjehom košarkaške reprezentacije Jugoslavije 1972., kad su osvojili zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani. Aco je tada imao 13 godina i cijela njegova generacija bila je prikovana uz televizijske ekrane. Odmah su krenule improvizacije koševa po ulicama Šibenika, a vrlo brzo i organizirani trening.

Imao je sreću da upiše Klasičnu gimnaziju u Šibeniku, gdje je profesor tjelesnog bio ujedno i košarkaški trener Ivica Stipčević, koji je odmah zapazio Acinu dječačku energiju i talenat. Počeo je aktivno trenirati. Kad bi išao na treninge, Dražen bi uzimao njegovu torbu i držao je, znajući da će ga zato roditelji pustiti da ide s bratom. Već na drugom Acinom treningu desetogodišnji Dražen uzeo bi loptu, počeo šutirati, i ljubav je rođena.

No roditelji su imali drugu viziju za svoje sinove. Acu su ubacivali u šibensku narodnu glazbu gdje je svirao klarinet, a Draženu gurnuli gitaru u ruke. Obojica su i to odrađivali iako ni jednog to nije zanimalo.

Acina karijera išla je ubrzano i već je 1976. završio u Ciboni kao jedan od najtalentiranijih kadeta bivše države. Dok je nizao uspjehe, njegov ga je mlađi brat slijedio u stopu. Ni sam Aleksandar nije bio svjestan Draženovog ogromnog talenta – sve do čuvenog okršaja braće na terenu u Šibeniku. Aco je već igrao u Zagrebu, Cibona je 1981/82. postala prvak tadašnje države, a ždrijeb im je za prvu prvenstvenu utakmicu donio Šibenku za rivala. Tamo je pak igrao osamnaestogodišnji Dražen. Acu je na vratima obiteljskog doma dočekala poruka: "Ovdje Cibosi nisu dobrodošli, sutra za vas bodova nema". No Cibosi su u Šibenik došli kao apsolutni favoriti, kao megamomčad, da rutinski pobijede. Ali pojavio se jedan mali koji je podigao rampu i rođenom bratu dva puta gurnuo loptu kroz noge. Aco je priliku za revanš dobio u Zagrebu, iste godine.

- Tad sam se na brutalan košarkaški način revanširao Draženu. Cibona je pobijedila, ali je moj kontakt prema mlađem bratu bio za dvadeset ili trideset posto preko one dozvoljene granice u košarkaškoj igri. U tom trenutku želio sam uspostaviti hijerarhiju, da se zna tko je stariji brat - rekao je jednom Aco.

Osamdesetih i devedesetih igrao je na položaju beka, a zbog uspješnih šuteva iz daljine dobio je nadimak Aco Trica. Baš Aco najzaslužniji je što je Dražen odabrao Cibonu za nastavak svoje karijere. Obojica su ostvarila svoje snove. Već nakon prvih koraka u trenerskoj karijeri Aco je 1992. postao pomoćni trener reprezentacije Hrvatske na Olimpijadi u Barceloni. Tako je i Draženu bio trener. Bio je uz mlađeg brata i kad je ovaj potpisivao ugovor s Real Madridom.

Nekadašnji košarkaš koji je nizao uspjehe s Cibonom, danas je trener, Aco Petrović ipak ne juriša iz ugovora u ugovor. Radi dvije-tri godine, pa godinu odmara. Odmor mu jednostavno treba, a stanke radi i zbog glasnica. U  zadnjih desetak godina bio je, naime, četiri puta na operaciji polipa glasnica. Petrović je u trenerskoj karijeri dva puta bio izbornik hrvatske reprezentacije, na EP 1995. vodio je reprezentaciju do brončane medalje, a nacionalna momčad bila je pod njegovim kormilom i od 1999. do 2001. U Hrvatskoj je trenirao Cibonu, Zadar i Cedevitu, u Španjolskoj je vodio seviljski San Fernando, Caprabo iz Lleide, a u Italiji Carifac iz Fabriana, te Euroridu iz Scafatija. Godine 2012. vratio se za kormilo Cedevite. Bio je izbornik BiH, a 2013. trenirao je Lietuvos godinu dana.

Hrvatsku košarkašku reprezentaciju vodio je i od 2016. do 2017. na Olimpijskim igrama u Riju, te na Europskom prvenstvu. Sada je izbornik reprezentacije Brazila.

U skladnom braku sa suprugom Jadrankom, a imaju dvoje djece. Kćer Linu, koja je završila farmaciju, i sina Marka, koji je studirao međunarodni menadžment na Sveučilištu u San Franciscu.