Ivica Kostelić najavljuje jednu, a možda i dvije. Za ovu drugu, ne misli na sebe, barem tako tvrdi. Prstom je pokazao u smjeru Natka.
– Potpisujem odmah! Naravno, nije realno to očekivati jer ima puno skijaša koji ciljaju na istu stvar. Neće nam biti lako, ni meni, ni njima – kaže Zrnčić Dim, vlasnik bronce sa SP-a.
U njegovim je kombinacijama za medalju upravo ona – superkombinacijska.
– U spustu se strmoglavim pa u slalomskoj vožnji startam s nižim startnim brojem i – sve je moguće.
Više od 600 dana pripremaju se za tu jednu utrku, onu koja bi im osigurala sportsku besmrtnost.
– Nikad nisam bila bahata u izjavama, ali ići u Vancouver, a ne ciljati na medalju apsurdno je. Nije nemoguće, tu sam negdje. Već ujutro na dan utrke znam hoću li ili neću uspjeti – kaže Ana.
Zovu li se onda prijatelji s "brzo uplati" ili "ne, nemoj u kladionicu".
– Ha-ha, rijetko me osjećaj vara, jer svi mi dovoljno poznajemo svoje tijelo pa, kad se dignemo iz kreveta, točno znamo hoćemo li uspjeti – kaže Ana koja se nada da će u Vancouveru biti ljepše nego prije četiri godine.
– U Torinu su Igre izgledale kao bolja seoska zabava s hot-dogom.
Što za doručkom, prije nego što će sjesti u gondolu koja je vozi prema startnoj kućici, misli Nika?
– Ne smijem se ujutro kad se probudim zalediti i reći: "Ako danas ne uspijem, morat ću čekati četiri godine". Nemam što izgubiti, idem tamo, nabrusit ću se koliko najviše mogu. Imam idealnu šansu da napravim nešto dobro na Igrama.
Vedran Pavlek i ekipa iz saveza pokušavaju izolirati naše skijaše pa zato ne spavaju u olimpijskom selu. Previše je ondje ljudi, velika je mogućnost zaraze, viroze...
– Jednog će nam dana možda biti žao što nismo osjetili olimpijski duh u selu. Ali, lako se ja kao bivša olimpijska pobjednica vratim jednog dana među olimpijce – smije se Nika.
Za utakmice hokejaša i naši će žicati ulaznice.
– Nadam se da ću otići na jednu tekmu. Za vrijeme Svjetskog kupa znamo iznajmiti igralište pa igramo hokej. Bode je dosta slab, dođe i Osborne-Paradis te Česi. Zabijem im 5-6 golova kad se sjetim, ipak sam ja Medveščakovo dijete – hvali se Natko i dodaje:
– Nažalost, prijateljska atmosfera postoji samo na Igrama, ali i to je nešto.