Jednom nam je “trener svih trenera”, Miroslav Ćiro Blažević, rekao:
– Znaš li, sine, koje je najljepše razdoblje u životu svakoga izbornika? Od onoga trenutka kad izbori nastup na velikom natjecanju pa do početka tog natjecanja!
Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Ante Čačić proživljava prve dane tog, najljepšeg izborničkog razdoblja! U utorak je Hrvatska 1:0 pobjedom na Malti osigurala nastup na Euru u Francuskoj i tako je okončan možda i najturbulentniji mjesec u Čačićevu životu, mjesec u kojem su mu se miješale najjače emocije. Naime, postao je izbornik ostvarivši tako životni san, ali dan kasnije preminula mu je majka, a pokopao ju je na svoj 62. rođendan. Nije bilo lako proživjeti takve valove različitih osjećaja...
Razgovarali smo s Čačićem u miru zagrebačkog restorana “Opatija” na Bukovačkoj cesti. Zanimalo nas je što mu je najprije prošlo kroz glavu u trenutku kad je utakmica na Malti bila završena i kad je Hrvatska izborila nastup na Euru.
– Laknulo mi je, pao mi je teški teret koji sam nosio oko vrata, jer sam odradio zadano. Istina, plasman na Euro bio je očekivan, ali trebalo je dovršiti taj posao. I najviše me razveselilo kad sam vidio kod igrača erupciju oduševljenja već na terenu, to ih je držalo u svim ovim teškim danima, ta skladnost i želja za uspjehom. I to je zapravo poruka koju su nam svima ti mladići poslali, tako bi Hrvatska uvijek trebala izgledati! Samo kad smo zajedno, kad smo jedan uz drugoga, poletni smo i moćni, radosni i zadovoljni. U svlačionici se zapjevalo, svi smo bili “jedno grlo”, pjevale su se najviše dalmatinske pjesme jer su najpjevnije, orilo se “Lijepa li si”! Uživao sam gledajući te naše dečke kako se raduju, svi kao jedan! A nažalost, naša je stvarnost posve drukčija, društvo nam je prepuno nametnutih podjela.
Je li vam ovo bilo najtežih mjesec dana u životu, praktički ste živjeli u vulkanu pomiješanih emocija?
- Da, slažem se, emocije su se svakodnevno miješale. Ostvario sam životni san i postao izbornik, ali tu sreću nisam mogao podijeliti s majkom, koja mi je umrla dan kasnije. Potom vodim svoju prvu utakmicu kao izbornik, s Bugarima, u Zagrebu, a obitelj mi ne može doći na debi, jer HNS ima kaznu zbog huliganskog divljanja! Nije mi bilo lako, bilo je to veliko iskušenje...
U čemu ste pronašli snagu da sve izdržite i prebrodite taj emotivni tsunami različitih predznaka?
- Snagu sam pronašao u Hrvatskoj, u ljubavi prema svojoj zemlji! Jer, ovu izborničku funkciju ne doživljavam kao zanimanje, nego kao poziv da dam svoj obol nogometnoj obitelji koju poznaje i respektira cijeli svijet. Privilegiran sam jer u rukama držim hrvatski nacionalni ponos, naš je nogomet najbolji promidžbeni artikl koji Hrvatska ima! Naši nogometaši igraju u najvećim europskim klubovima, petorica su osvajali europska kup-natjecanja... A u posljednje su vrijeme nedovoljno poštovani, jer je dopušteno da mali broj ljudi destabilizira cijelu nogometnu naciju. A to je strašno, iako je još strašnije da se sve to dopušta i gleda prekriženih ruku. Unatoč tome, igrači su iskazali svoje zajedništvo, odlučnost i svijest da je igranje pod hrvatskom zastavom nešto što nema alternative. A nije im bilo lako, bilo je čak i pokušaja da ih se odgovori od igranja za nacionalnu vrstu, što je svakom normalnom čovjeku neshvatljivo, pa to je svojevrsni čin veleizdaje! Srećom, pokazali su naši igrači pravi karakter, sve su prebrodili i na kraju su se plasirali na Euro, ponosni što igraju za Hrvatsku – kaže Čačić i nastavlja:
– Kroz nogomet se vodi politika, to je činjenica, umjesto da se kod nas politika potrudi da osigura kvalitetnu infrastrukturu, red i mir na stadionima. Žalosno je da nemamo adekvatan stadion po europskim mjerilima, a reprezentacija nam je od zadnjih 11 velikih natjecanja nastupila čak na devet. Dinamo zadnjih deset godina igra u skupinama europskih natjecanja, sve su to fantastični dosezi za malu zemlju poput naše. Ali, za razliku od pokojnog predsjednika dr. Franje Tuđmana, nijedna dosadašnja vlada nije to prepoznala, niti je težila poboljšati infrastrukturu. K tome, situacija postaje opasna kad se dopušta huliganski način ponašanja i to se ne sankcionira, kad nagovaranja na bojkot reprezentacije postaju normalna pojava. Gledajte, nenormalno je da skupina izgrednika napravi nered u Italiji zbog kojih je kažnjen HNS, pa se onda dogodi i “svastika” na praznom Poljudu i HNS bude drastično kažnjen od Uefe, a uzročnici svega toga ostali su nekažnjeni ili nisu još ni pronađeni! Čak je bivši predsjednik države pronašao opravdanje za huliganizam, to je nečuveno! Ili izjave našeg premijera da ga nogomet ne zanima. Nevjerojatno, nogomet nam je najbolji promidžbeni artikl, a njega to ne zanima!? Pa što ga onda zanima?
Ne bježite od političkih tema, ali niste politički aktivni, iako ste, po članstvu, među “prvoborcima” HDZ-a.
- Učlanio sam se u HDZ 1989. godine. Bio sam trener Zadra, došao sam u Zagreb i razgovarao sam s vašim kolegama, Tomislavom Židakom i pokojnim Darkom Tironijem. I rekli su mi “učlanimo se u HDZ, to je stranka koja se zalaže za neovisnu Hrvatsku”! Otišli smo u zagrebački restoran “Monet”, tada ga je vodio Ivica Mioč, i kod njega smo ispunili pristupnice i učlanili se u stranku, koja je zapravo tada više bila pokret. Učlanio sam se zbog ideje o neovisnoj Hrvatskoj i moja se jedina politička aktivnost svela u izlasku na izbore i glasanju za HDZ! Ne za hadezeovce, nego za HDZ, za Tuđmanovu ideju o sveopćoj pomirbi i hrvatskoj samostalnosti. No, nemam nikakvih predrasuda, ne dijelim ljude po stranačkoj pripadnosti, naciji, vjeri, rasi... Moje je načelo da svoje treba voljeti, a tuđe poštovati! Svatko ima pravo na svoje, željeli smo demokraciju i slobodu da razmišljamo svojom glavom. Istina, ima anomalija u našem društvu, ali vjerujem da će s vremenom sve doći na svoje mjesto. I željno čekam trenutak kad će neki budući hrvatski premijer sastaviti Vladu po stručnosti, a ne po stranačkoj pripadnosti. Onda ćemo svi živjeti bolje i sretnije i sigurno neće biti toliko političkih podjela kao što ih danas ima. Nenormalne su te “naši i vaši” podjele, dosta je toga.
I te su podjele uvjetovale da je Hrvatska valjda jedina zemlja koja nije na adekvatan način obilježila i proslavila plasman svoje reprezentacije na Euro?
- Srce me boli kad vidim euforiju u Turskoj. Ili u Albaniji, igrači su dobili državna odlikovanja! Govorim argumentima, o plasmanu na Euro, o nastupu naše mlade selekcije na SP-u u Čileu, te da ne postoji nijedan savez koji je učinkovit poput HNS-a, i to bez lipe iz državnog proračuna! Pa svima smo im uzor, pitaju se kako mi možemo, a oni ne, a u našoj nas se kući sotonizira! To nije normalno...
Čestitka Nike Kovača
Mnogima su “trn u oku” Zdravko Mamić i Davor Šuker, Dinamova se dominacija sve teže podnosi u Hajduku i Dalmaciji?
- Tako je to uvijek, Šuker i Mamić čelni su ljudi našeg nogometa, najodgovorniji su za sve što se događa i njih se dvojicu napada. A ne sagledavaju se argumenti, koje sam malo prije nabrojio. Naravno da nije sve idealno, naravno da ima problema, koje treba riješiti, međutim naš nogomet sigurno nije nikakva “močvara”. Hajduk? Svima nama treba jaki i veliki Hajduk, kakav je nekoć bio. Ali, u Splitu moraju sami riješiti svoje probleme, ne mogu stalno gledati u tuđe dvorište i tamo tražiti uzroke svojih teškoća. Gledajte, ja sam Dalmatinac rođen u Zagrebu, tri četvrtine moje obitelji voli Hajduk i navija za njega! Uvjeren sam da će se vratiti, imaju izvrsnog trenera, Damira Burića. Kad bismo na svim pozicijama u klubu imali ljude koji razumiju nogomet, brzo bi se stanje u Hajduku poboljšalo – uvjeren je Čačić.
Vratimo se reprezentaciji. Nakon Malte korektno ste zahvalili bivšem izborniku Niki Kovaču na svemu što je napravio. A je li Kovač vama čestitao na uspjehu?
- Da, javio se poslije utakmice, nazvao me i čestitao, baš kao i Igor Štimac, Slaven Bilić, Branko Ivanković, pa bugarski kolega Ivajlo Petev.
A Ćiro Blažević?
- Ne, nije mi se javio...
Na Malti smo vidjeli i Josipa Skoblara. Koliko su točne glasine da će on biti veleposlanik Hrvatskog nogometnog saveza tijekom Eura u Francuskoj?
- Točno je to. Skoblar je veliko nogometno ime, iznimno ga cijene u Francuskoj, posebno u Marseilleu, najbolji je strijelac Olympiquea svih vremena! Hrvatska je mala zemlja i sve što vrijedi treba biti zajedno. Stoga ću predložiti Davoru Šukeru da u našoj ekspediciji na Euru budu svi naši bivši izbornici – Miroslav Blažević, Mirko Jozić, Otto Barić, Zlatko Kranjčar, Slaven Bilić, Igor Štimac i Niko Kovač! Uz napomenu kako bih želio da Ćiro, “trener svih trenera”, bude moj posebni gost – kaže Čačić, koji je rođen u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, tamo se prvi put i loptao.
– U sjećanje mi se zauvijek urezala gospođa, zvali smo je Dalmatinka, bušila nam je svaku loptu koja joj je ušla u dvorište, kraj Lukavečke ulice! Ali, uvijek smo sljedećeg dana našli nekakvu “gumenjaru” i napucavali je. Nije bilo televizije, nije bilo ni vode, pa roditelji baš i nisu bili sretni što sam se stalno znojio, trčao i uništavao cipele. Ali, nije bilo drugih igračaka, lopta nam je bila sve, od tih ranih dana djetinjstva ta je strast ušla u mene i još me drži. Kao klinac nisam prošao selekciju u Zagrebu, a kad sam imao 15 godina, preselili smo se na Dotrščinu. Igrao sam rekreacijski mali nogomet, upoznao sam društvo iz Markuševca i kad sam imao 28 godina, nagovorili su me da igram veliki nogomet za Prigorje u Regionalnoj ligi. Na utakmici u Kutini pukla mi je ključna kost i s 32 godine prestao sam igrati...
Kakav ste igrač bili? Što ste igrali? Sjećamo se s “hakla” da vam brzina baš i nije bila vrlina, ali ste zato “brzo mislili”...
- Ha, ha... Da, nisam baš bio brz igrač. Igrao sam ofenzivnog veznog i napadača, bio sam dobar tehničar, bolji na malom nego na velikom nogometu.
Kako ste se odlučili za trenerski posao?
- Klubovi su mogli kandidirati jednog svog igrača za trenersku školu pod okriljem ZNS-a, u Prigorju su me pitali želim li to, odgovorio sam potvrdno i krenuo sam u te vode, bilo je to 1984. godine. Prvi klub koji sam vodio bilo je Prigorje, 1986. godine, a već godinu poslije bio sam “tehniko” Iliji Lončareviću u Zagrebu u Međurepubličkoj ligi. Nismo ušli u Drugu ligu, otišao sam u TPK, odakle me trenerski put odveo u Zadar. Dalje je manje-više sve poznato, a želim samo naglasiti da ne postoji nijedna liga na ovim prostorima u kojoj nisam bio trener! Isto tako, u svakoj ligi u kojoj sam vodio neku momčad osvojio sam naslov! Osim Lige prvaka i Europske lige. I doista sam ponosan na sve što sam napravio, nikad nisam iza sebe imao nekakve menadžerske agencije ili lobije, rad i rezultat uvijek su mi bili najbolja preporuka. I ostvario sam hrvatski san, od najniže sam lige došao do vrha, do izborničkog mjesta.
Ipak, u početnim godinama trenerske karijere niste živjeli samo od nogometa. Imali ste radiomehaničarski obrt...
- Da, od 1978. do 1991. godine popravljao sam radioaparate i televizore, imao sam radionicu u Ilici. Bio sam prije toga zaposlen u “Nikoli Tesli”, morao sam često izbivati s posla zbog nogometa pa sam odlučio dati otkaz i postao sam obrtnik s 25 godina.
Koja je najbolja marka televizora bila u ono vrijeme?
- Telefunken, bez ikakve konkurencije!
Biste li danas znali popraviti televizor?
- Ma ni slučajno, ha, ha... Ne znam ga ni otvoriti, to je danas jedan drugi svijet.
Nakon televizora, uskočili ste u ugostiteljske vode, od 1991. do 2004. godine držali ste caffe-bar Bagatela na Dolcu.
- Uvijek sam bio neovisan i svoj. Nisam želio da mi djeca ovise o tome hoću li pobijediti u nekoj utakmici ili ne, hoće li me neki lokalni moćnik potjerati iz kluba!
Pecanje me odmara
Čačić je oženjen suprugom Ivkom, markuševečki je zet. Ima sina Antu i kćer Ivanu, koja mu je podarila troje unučadi – unuke Barbaru i Anu te unuka Jakova, koji je veliki navijač Dinama i reprezentacije...
– Zet mi je gorljivi navijač Dinama, Celtica, Intera i naše reprezentacije, sve je to prenio i na maloga Jakova. Pa tako meni moj mali Jakov nedavno kaže “Deda, nemoj ti više doći u Dinamo kao trener. Ti si gubio utakmice, a Zoki ne gubi”, ha, ha. Nakon pobjede na Malti nazvao me i rekao mi je: “Čestitam, bravo, vidimo se u Francuskoj!” Bio je sa mnom na utakmicama naše selekcije, ali sad kad sam prvi put vodio reprezentaciju s Bugarskom, kad mu je deda na klupi, nije smio doći na utakmicu! I sad bih trebao te izgrednike zbog kojih su tribine bila prazne trebao nazvati navijačima!? To su huligani, a pravi navijači ispaštaju.
Kako se opuštate, imate li neki hobi? Osim gledanja nogometa na malom ekranu...
- Volim fotografirati, to mi je vrlo zanimljivo. A najljepše mi je opuštanje s unucima, kao da želim nadoknaditi sve ono vrijeme koje nisam proveo sa svojom djecom. Volim s prijateljima odigrati koju partiju bele, a poseban mi je gušt otići na Vir i u Sukošan, volim taj kraj oko Zadra, korijeni su mi odande. Imam petmetarski čamac na Viru, pa s prijateljima odem na more, lovim ribu, to me odmara.
Četiri godine niste bili u nogometu, od 2007. do 2011. godine. Zašto?
- Osjetio sam nekakvo zasićenje. Kulminiralo je u zaprešićkom Interu, došli su nam neki igrači na posudbu za koje sam smatrao da nisu dovoljno kvalitetni i osjetio sam da bih trebao raditi po diktatu! A to nisam nikad radio, niti ću raditi. I otišao sam...
Razišli ste se tada s velikim prijateljem, Brankom Laljkom?
- Da, tako je bilo. Ali, ostali smo prijatelji, razumio sam ga, takva je situacija bila. I dobro sam se odmorio te četiri godine, do poziva Lokomotive...
Proveli ste i godinu dana u Libiji, 2005. bili ste pomoćnik Iliji Lončareviću koji je bio izbornik A selekcije, a vi ste istodobno bili i izbornik mlade vrste. Kakvi su dojmovi?
- Bilo je odlično. I sigurno su ljudi onda znatno bolje tamo živjeli nego što žive danas...
Jeste li imali trenerskog uzora?
- Od mnogih se ljudi moglo dosta toga naučiti. A ja sam učio od Ćire Blaževića 1982. godine, pa od Ivice Osima, Tomislava Ivića...
Najavili ste da bi ova reprezentacija mogla nadmašiti vatrene i broncu sa SP-a iz 1998. godine. Na čemu temeljite taj optimizam?
- Imamo izvrsne igrače, koji moraju tome težiti! Lijepo je plasirati se na Euro, ali posao nije gotov, tek sad počinje ono pravo. Treba nam svima malo više drskosti i pozitivne arogancije, posebno tim našim sjajnim igračima. Primjerice, Luka Modrić je “motor” Reala, Rakitić je bio kapetan Seville, sad je nositelj igre Barcelone! Naši igrači u tim klubovima imaju glavne uloge! Takve ih želim i u reprezentaciji, kao i sve ostale naše sjajne igrače, to je recept uspjeha u Francuskoj.
>> 'Čačić nema Bobana, Asanovića i Prosinečkog i zato Hrvatska ne može do kraja'
>> Čačić: Hrvatska zbog huligana nema gledatelja, kolike su samo kazne platili Hajduk i Dinamo!
>> Proigrali su! Zato što im je Čačić našao prava mjesta na travnjaku!