Hrvatska je uvijek bila jaka u teniskim parovima, posebno muškim. Sjetimo se samo legendarnih kombinacija Punčec-Palada ili Pilić-Jovanović.
U konkurenciji parova osvojili smo i dvije od triju teniskih olimpijskih medalja: 1992. u Barceloni pošlo je to za rukom Ivaniševiću i Prpiću, a 2004. u Ateni Ljubičiću i M. Ančiću. No, nikada nismo imali tako brojnu i uspješnu koloniju igrača parova kao danas.
Finale Umaga kao poticaj
Na službenoj ATP listi imamo čak petoricu tenisača među prvih 100: Ivan Dodig je 11., Mate Pavić 31., Nikola Mektić 48., Franko Škugor 89., i Antonio Šančić 96. igrač na svijetu. No, situacija će biti još bolja za dva tjedna, jer upravo u Wimbledonu naši igrači parova učinili su Hrvatsku velesilom u dublu.
Praktično ne znaju za poraz: čak pet naših igrača ušla su u osminu finala: Dodig sa Španjolcem Marcelom Granollersom, Nikola Mektić i Franko Škugor zajedno, Antonio Šančić s Francuzom Hugom Nysom te Mate Pavić s Austrijancem Oliverom Marachom.
Upravo je Antonio Šančić i najugodnije iznenađenje ovogodišnjeg Wimbledona jer se o njemu objektivno najmanje znalo. Taj 28-godišnji Samoborac, rođen 23. studenoga 1988. u slovenskim Brežicama, dugo je tražio svoj put do teniskog vrha.
Bio je iznimno talentiran pa je, logično, najprije pokušao napraviti pravi rezultat u pojedinačnoj konkurenciji. I išlo je to njemu, osvojio je dva Futuresa i još na dvama igrao u finalu. U kolovozu 2009. postigao je najbolji plasman karijere, stigao je na 362. mjesto ATP liste, ali sljedećih godina nije uspio zadržati tu poziciju.
Polako je prelazio na parove, koje je i prije toga igrao prilično uspješno, 2008. osvojio je prvi Futures u Austriji (u paru s Vilimom Viškom), a potom s istim partnerom i još dva u Srbiji te još jedan u Hrvatskoj. Ukupno je osvojio 11 Futuresa u paru, a potom je krenuo na Challengere, uglavnom u paru s Dinom Marcanom.
Nakon kraće pauze zbog ozljede koljena, 2014. su on i Marcan najprije osvojili Banja Luku, a potom Kenitru u Maroku. Krunu karijere doživio je na neki način lani u Umagu kada je stigao do svog prvog ATP finala. On i Mektić izgubili su od Slovaka Kližana i Španjolca Marrera.
No, Šančić je tad shvatio da mu parovi leže, da u dublu može ostvariti barem dio onih ambicija koje neće moći u pojedinačnoj konkurenciji. Prije Wimbledona osvojio je jak Challenger u Heilbronnu, a potom je s puno ugodne strepnje pristupio wimbledonskim kvalifikacijama. On i Nys prošli su bez većih problema, ne izgubivši niti set.
No, s jednakom uvjerljivošću započeli su i s mečevima glavnog turnira. U prvom su kolu sa 6:3, 6:1, 6:2 pobijedili Gruzijca Basilašvilija i Austrijanca Haider-Maurera, u drugom sa 6:3, 6:4, 6:4 13. nositelje Francuza Martina i Kanađanina Nestora. Samoborcu su to bile prve dvije pobjede na Grand Slam turnirima...
Nitko mu nije oduzeo servis
– Bio sam ponosan što smo uopće prošli kvalifikacije jer smo prvi put zaigrali zajedno i nisam vjerovao da možemo biti tako dobri. A ispalo je kao da šest mjeseci igramo skupa, Odlično serviramo, odlično vraćamo, nadopunjujemo se, imamo odličnu energiju. Sve nam polazi od ruke – s oduševljenjem govori Antonio.
– Pravi skalp smo uzeli, Nestor je institucija, znam da je Wimbledon osvajao u dva navrata. Martin je također dokazan, ali mi se nismo uplašili. Zaslužili smo malo uživati u ovom neočekivanom rezultatu – istaknuo je Samoborac objasnivši kao je došlo do suradnje s Francuzom:
– Sastali smo se sasvim slučajno. Nedavno smo u Njemačkoj igrali jedan protiv drugoga i nakon toga je pao dogovor da u Wimbledonu probamo zajedno. Znao sam da on odlično igra na brzim podlogama. Na kraju se isplatilo. Sad živimo život iz snova – zadovoljno je ustvrdio Antonio koji je u Londonu zajedno sa suprugom Sarom, dok im dvogodišnjeg sinčića Maksa čuvaju Antonijevi roditelji.
– Antonio je od malih nogu bio iznimno talentiran, iako je meni jednom jedna gospođa iz HTS-a rekla “samo vi mislite da je on dobar”. Nitko nam nije puno pomogao osim Branimira Horvata koji je Antoniju 2013. kad se on našao u krizi i razmišljao o tome da započne trenersku karijeru omogućio da na turnirima Istarske rivijere započne iz početka. A sad Antoniju nitko u Wimbledonu ne može oduzeti servis – kaže tata Mladen, teniski sudac i majstor karatea (osmi dan).
Bolje pisati o našim sportašima nego o Đokovićevim ljubavnim problemima!