'Automobilom po Njemačkoj obilazili smo rukometaše. Perkovac i ja odradili smo dva ključna poteza'

Manje od godinu dana nakon oproštaja od bivšeg izbornika Hrvoja Horvata i pomoćnika mu Ivana Balića, hrvatski su rukometaši pred novim izazovima. U ne pretjerano, ali ipak izmijenjenom sastavu u odnosu na lanjski SP, u Njemačkoj će ih prvi put na velikom natjecanju povesti proslavljeni kapetan iz zlatne Atlante Goran Perkovac. A asistirat će mu Boris Dvoršek čiji je izbor za pomoćnika u rukometnim krugovima bio vrlo ugodno iznenađenje. Jer, Bota je vrijedan radnik, trener od svoje 19. godine (sad su mu 53), a u rukometu je prošao baš sve. I odmah su se primili posla...

GALERIJA Hrvatski rukometaši u petak započinju nastup na Euru

– Prvo nam je bilo najvažnije snimiti stanje. Obojica smo stigla izvana, Peki je 30 godina bio u Švicarskoj, ja sam bio deset godina vani – Finska, BiH, Italija, Mađarska, Katar. Pratili smo, ali ne možeš biti skroz unutra kad si vani. Radio sam po raznim selekcija i s Cindrićem, Duvnjakom, Karačićem, ali ipak je to bilo davno... Vremena nije bilo puno, zapravo ni 40 radnih dana – kaže Dvoršek. – Dva ključna poteza koja smo napravili bila su pozivanje 35 igrača u studenom na Team Week i obilazak naših igrača u inozemstvu. Popis s 35 igrača svi su sa skepsom dočekali, ali podijelili smo igrače u dvije grupe te držali po četiri treninga dnevno. Ali bili smo svjesni što nas čeka, pa došli smo raditi.

Širina na vanjskim pozicijama

Što se time dobilo?

– Odredili smo sustav igre koji želimo i dobili kadar od 35 igrača gdje svi znaju što se traži. Ako se netko ozlijedi, ne moraš novome objašnjavati što se igra u obrani, što u napadu. Stojim iza toga da svake godine treba napraviti jedne takve pripreme pa i s igračima iz mlađih kategorija na prijelazu u seniore. Tu smo napravili i hijerarhiju po pozicijama.

Kako ste obilazili igrače?

– Sjeli smo u auto, otišli u Njemačku, u pet dana pogledali četiri bundesligaške utakmice i obavili razgovore s 15 naših igrača tamo. Navozili smo se od Magdeburga i sjevera do juga, ali smo razgovarali. Kad sjedneš s igračima, dobiješ bolju sliku, upoznaš karakter. Jedini način da napraviš dobru atmosferu je da upoznaš sve karaktere, a na turnirima je atmosfera ključ. Plus mentalitet pobjednika. Dobijemo li prvu utakmicu Španjolce, nama samopouzdanje raste do neba. Dakle, to su bila dva ključna poteza u slaganju repke. Plus, puno telefonskih razgovora.

VEZANI ČLANCI:

Djeluje da reprezentacija na vanjskim pozicijama već dugo nije imala takvu širinu...

– Mi sad imamo četiri desna vanjska, ne možeš pogriješiti. Svaki ima i vrlina i mana, ali svi imaju kvalitetu za reprezentaciju. Obranu smo isto tražili. Nije problem složiti obranu, nego igrače koji su kompatibilni. Ne smiješ imati dva jednako brza ili dva jednako spora igrača. Ako se sjećate, 2010. su Kopljar i Gojun ušli u reprezentaciju i stali u obranu, obojica visoki. Ali nije funkcioniralo sve dok između njih nije stao Drago Vuković kao brži igrač. I bilo je fenomenalno.

Pomaže i što igraju u klubovima, i to jako dobro.

– Načinović je strašno napredovao u zadnjih šest mjeseci, u jakom klubu, igra obranu, napad, ima realizaciju, ide u kontru, vraća se... Postao je kompletan pivot, to je rezultat i dugogodišnjeg rada. Šipić igra u dva smjera, i to vrlo korektno u obrani. Danas bez toga ne možeš, prije smo ga od tri faze rukometa imali u jednoj. Općenito smo se vodili time da je bolje nauštrb igrača koji ima neku kvalitetu staviti onog tko može igrati u dva smjera. Ako mu ne ide u napadu, vratit će ti u obrani. I Peki je u Atlanti u 3-2-1 igrao centarhalfa izmišljeno. S obranom možeš sve pogreške napada pokriti. Dobra obrana te nosi.

VEZANI ČLANCI:

Treba li poticati one mlađe da budu drskiji, agresivniji?

– Ne, nego se ne treba bojati gurnuti ih da igraju. Svi ti dečki, Srna, Maraš, Klarica... imaju finoću, ali i veliku dozu bezobrazluka. Zato je i Zagreb dobar ove sezone u LP-u. Da, fini su dečki, možda vama izvan terena djeluju prefino, ali nije tako na terenu. Maraš ima izraziti bezobrazluk, temperament, diže publiku. Srna i Klarica idu sto na sat stalno, nismo vidjeli da se netko boji.

Moramo dati maksimum

Znate li prvu sedmorku i je li nju i danas važno imati, kao što je bilo prije?

– Da i da. Prvog golmana pogotovo moraš znati. S prvom sedmorkom pokazuješ viziju, ideju, ne lutaš. Počinjati s istom postavom daje dosljednost reprezentaciji. Mora se znati hijerarhija, tko počinje, tko završava utakmicu, tko koga mijenja. I samim je igračima tada lakše, da im ne mijenjaš pozicije u obrani od utakmice do utakmice. E sad, svakoga možeš za pet minuta promijeniti, ali igrači uvijek vole znati tko je vođa i što je čiji zadatak. Mi tu nismo imali dvojbe, Duvnjak i Cindrić su rođeni vođe.

Očekivanja konkretnih nema, osim...

– Da svatko da maksimum, bori se i na kraju sam sebi pred ogledalom kaže: Učinio sam sve što sam mogao. Egoizma ne smije biti, a jednu stvar u startu svi moramo znati: ekipe s našeg podneblja mogu funkcionirati samo kad postoje tenzija, pritisak, hijerarhija i disciplina. Neki skandinavski, friendly pristup ne prolazi. Može i tako, ali si onda 15. ili 18. Pritiska mora biti, a tko ga ne može izdržati..., tako će Boris Dvoršek, koji je s 25 godina u "Ledenoj" 1996. pratio svaki trening priprema za Igre u Atlanti pod vodstvom Velimira Kljaića. Tad je upoznao i Gorana Perkovca. Poznanstvo je preraslo u prijateljstvo, a prijateljstvo 2023. u poziv koji se ne odbija i suradnju čije bismo plodove trebali gledati u Njemačkoj. Nadamo se i dugo poslije nje...