Azilanti iz Afganistana nastupit će na turniru Kutija šibica

Pomalo zbunjeni, bez nekog većeg znanja hrvatskog jezika i nekih osnova o hrvatskom nogometu, ušetala su se u Ilicu 222 četiri momka iz Afganistana. Nitko baš nije obraćao pažnju na njih. Pa nisu oni ništa posebno.

Sjeli su tako za stol sa svojim voditeljem iz Crvenog križa Tomislavom Marjanovićem i pratili izvlačenje parova za malonogometni turnir Kutija šibica koji se igra od 25. studenog do 28. prosinca 2017. godine. I ne, nisu oni tamo bili slučajno jer oni su jedni od natjecatelja. Sretni su jer vrijeme u Hrvatskoj ne troše bez veze, već rade ono što bi radili i kod kuće. Igraju nogomet.


– Hrvatska je zemlja mojih snova. Bio sam u Austriji i Njemačkoj, ali tu je bolja klima i ljudi su drugačiji, prijateljski su nastrojeni i veseliji, a tamo je hladno, oni su hladni. Bio sam u Splitu, Rijeci, Puli i vidio sam svašta. Hrvatske je lijepa zemlja, ali ljudi mi se ovdje najviše sviđaju – kaže 17-godišnji Mustafa, član Croatian Red Cross All Star momčadi.

Žele živjeti kao normalni ljudi


– Volimo nogomet, igrao sam ga još kada sam bio u Afganistanu. Tražili smo da igramo za neku momčad ovdje i onda smo dobili mogućnost da igramo Kutiju – nastavlja mladić koji je već godinu dana u Hrvatskoj, jedini je koji je uspio ‘uloviti’ i nešto jezika, a želja mu je i ostati ovdje.


– Ako dobijem papire, probat ću pronaći posao, raditi i živjeti kao i ostali normalni ljudi – kaže Mustafa koji ne zna mnogo o hrvatskoj nogometnoj ligi, ali za neke naše igrače ipak je čuo.


– Ne znam mnogo o nogometu ovdje, ali mislim da je dobar. Imate dobru reprezentaciju, a najdraži mi je Rakitić. Znam i Modrića, ali Rakitić je ipak bolji – zaključio je.

Slaže se s njim i Hassan (21). Rakitić je i njemu najbolji, a što se Kutije tiče, uzbuđen je, ali ni sam ne zna kako će to sve izgledati.


– Razumijem nogomet, ali ne mogu reći da odlično igram. Sviđa mi se hrvatski nogomet, Rakitić, Modrić, Mandžukić... tu su svi ljudi ludi za njima. Malo sam i uzbuđen zbog ovog turnira, bit će to dobro – kaže Hassan koji je u Hrvatskoj posljednjih godinu dana jer mu je tu i djevojka, a nada se da će i ostati u Zagrebu.


– Kada sam bio u Afganistanu, radio sam kao zaštitar u dućanu. Sada me zanima umjetnost, tako da sam u tome, a ponekad i pjevam u zboru. No nadam se da ću pronaći neki posao ovdje – zaključio je.


Nasmijani su to momci, izgledaju pomalo neopterećeno iako im je budućnost neizvjesna. No sada kada čekaju odgovor države o tome hoće li dobiti azil ili ne malonogometni turnir skratit će im vrijeme, ali ih i još više ubaciti u društvo.

U Zagrebu im se sviđa baš sve


– Imamo dosta dobrih stadiona u Afganistanu. Igrao sam nogomet tamo, ali ništa posebno ni profesionalno. Igrao sam samo s prijateljima, a i sada su me za ovaj turnir pozvali prijatelji i prihvatio sam. Volim nogomet pa me sve ovo veseli. Zagreb je predivan grad. Sviđa mi se hrana, ljudi, djevojke, ma sve – kaže Mohammad (17).


A prije šest mjeseci u metropolu je došao i Samir (19). On je jedini od četvorice momaka kojemu engleski baš ne ide pa se Mustafa ponudio za prevoditelja.

Nije Samir mnogo govorio, ali rekao je kratko:


– Sviđa mi se ovdje. Hrvatska reprezentacija ima dobru momčad. Žao mi je, ali nisam imao prilike gledati nogomet uživo ovdje. No drago mi je da ću sada i ja igrati, pa makar ovaj mali.
Nije njihov Red Cross All Star bio potpun na izvlačenju parova, osim njih, na Kutiji će biti još dva momaka iz prihvatilišta u Zagrebu te četvorica iz prihvatilišta u Kutini.

Dresove im je osigurao Crveni križ, tako da će igrači biti potpuno opremljeni, a kaže voditelj kako nije bilo teško ni okupiti momčad.


– Hrvatski Crveni križ provodi projekt u sklopu kojeg razvijamo socijalne aktivnosti za tražitelje međunarodne zaštite, a kako je Kutija šibica najpoznatiji malonogometni turnir u Hrvatskoj i regiji, došli smo na ideju da im to predložimo i ustanova Upravljanje sportskim objektima izašla nam je u susret i omogućila da ih prijavimo. Nije bilo teško oformiti momčad jer uvijek ima onih zainteresiranih koji žele napraviti nešto, koji se ne žele prepustiti situaciji, nego što bolje iskoristiti život i vrijeme ovdje – zaključio je Tomislav Marjanović.