Slavko Goluža kao izbornik hrvatske rukometne reprezentacije nastupom na Europskom prvenstvu u Danskoj zaokružio je svoje peto veliko natjecanje.
Na pet natjecanja osvojio je tri brončane medalje (EP 2012., SP 2013. i OI 2012.), bio jednom četvrti (EP u Danskoj 2014.) i jednom peti (SP u Švedskoj 2011.). Lino Červar na prvih pet svojih velikih natjecanja također je osvojio tri medalje, ali od toga dvije zlatne (SP 2003. i OI 2004.), jednu srebrnu (SP 2005.) te je dvaput bio četvrti na europskim prvenstvima (2004. i 2006.). Golužinu generaciju od 2011. vodi Domagoj Duvnjak, dok je Červarovu vodio Ivano Balić.
Generacija koja je 2003. krenula osvajanjem svjetskog naslova trajala je do 2010. godine, kada je nakon finala Europskog prvenstva otišao Lino Červar, a Ivano Balić po Golužinu dolasku za izbornika počeo je dobivati mrvice (2011. i 2012.).
Veliki je povratak u svjetski vrh uslijedio na SP-u u Portugalu 2003. godine osvajanjem zlata. Ali malo je nedostajalo da i tada sve ode k vragu...
– Točno je, tada sam bio Červarov pomoćnik, trenirao sam vratare. Izgubili smo prvu utakmicu od Argentine, a u drugoj smo gubili na poluvremenu s dva razlike protiv Saudijske Arabije! Da se nismo vratili u drugom dijelu, da smo izgubili i tu utakmicu, otišli bismo doma i sigurno bi ta generacija igrača propala! Srećom, pobijedili smo, a velike je zasluge za sve imao Lino Červar. K tome, tada se opet stvorio kult reprezentacije i to traje do današnjeg dana pa i mladi i stari igrači počašćeni dolaze igrati za Hrvatsku. Najbolje je to ovako objasniti: kad u rukometu u reprezentaciju nije pozvan neki vrhunski igrač, primjerice Balić ili sad Lacković, oni bi nekoga najradije “zadavili” zato što su otpali! A u košarci najbolji igrači sami otkazuju nastup za reprezentaciju. To su, eto, dva dijametralno suprotna shvaćanja što znači biti reprezentativac – rekao je Mirko Bašić, proslavljeni hrvatski vratar.
“Portugalci” su imali rukometnog Mozarta i nekoliko genijalaca poput Blaženka Lackovića, Pere Metličića, Mirze Džombe. Današnja generacija ima super Domagoja, ali nema dovoljno dobru pratnju s kojom bi njegova generacija napravila korak više od polufinala.
– Nadam se da će ova generacija eksplodirati na Olimpijskim igrama za dvije godine – kaže Bašić.
A da bi Duvnjakova generacija za četiri godine bila uspješnija od Balićeve, morat će osvojiti četiri medalje, od čega barem dvije zlatne...
Generacija 2003.-2010. - Momčad genijalca Balića i šest majstora
Vlado Šola - Sjajno je branio udarce s krila, ali i kontre. Veliki motivator.
Nikša Kaleb - S lijevog krila zabit će sve što se mora zabiti, u obrani čuvao najopasnije suparnike.
Mirza Džomba - Njegov specijalitet bio je “suhi list”, taj udarac nitko nije mogao obraniti.
Renato Sulić - Čvrst u obrani, u napadu ga je bilo teško zadržati kada bi primio loptu.
Ivano Balić - Genijalac u napadu, nitko od suparnika nije mogao predvidjeti kamo će dodati.
Blaženko Lacković - Ima jedan od najboljih skok-šuteva na svijetu, kada ne ide ekipi, on se samo “digne”.
Pero Metličić - Imao je lagan, ali precizan šut, a u obrani je bio sve samo ne nježan igrač.
Nova generacija - Duvnjak bez premca, ostali bi trebali pružati više
Mirko Alilović - Više mu leže obrane s vanjskih pozicija, dok s krilnih ima nešto slabiji učinak.
Manuel Štrlek - Ima sjajan repertoar udaraca s lijevog krila, brz u kontri, nešto slabiji u obrani.
Ivan Čupić - Brz u kontri, u posljednje vrijeme sklon promašajima, u obrani bi trebao biti puno čvršći.
Igor Vori - Opasan kada primi loptu na crti, u obrani igra sjajno u formaciji 5-1 kao prednji.
Damir Bičanić - Dobar u prolazu jedan na jedan, precizan šut, ali nema skok-šut, slab u obrani
Domagoj Duvnjak - Trenutačno najbolji svjetski igrač. Igra odlično obranu i napad, sve češće strijelac.
Marko Kopljar - S obzirom na svoju visinu (2,10), trebao bi češće šutirati. U obrani neprelazan.
>> Petar Metličić: Školujem se za klupu izbornika
>> Usporedba genija: Kralj Ivano i knez Domagoj