Najveće zagrebačko građevinsko ruglo, stadion u Maksimiru, doživio je još jednu, 11. uzastopnu proslavu Dinamova naslova prvaka. I gotovo se ništa na tom betonskom “Frankensteinu” nije promijenilo još od 2005., kad su plavi započeli ovaj fenomenalan niz osvajanja trofeja!
I u subotu je oko 2000 najvjernijih navijača plavih tvrdoglavo kisnulo po nevremenu, čekajući šampionski vatromet nakon Dinamovih 4:0 protiv Lokomotive.
Šteta je što opet u Maksimir nije došao gradonačelnik Milan Bandić, šteta je što prvi čovjek grada (i Dinamov počasni predsjednik!) nije barem desetak minuta proveo na istočnoj ili zapadnoj tribini s običnim pukom (a on voli taj populizam!) i gadno pokisnuo.
Možda bi onda malo drukčije razmišljao i pokušao nešto učiniti u svezi s izgradnjom novog stadiona. Barem pokušao... No, to je široka tema za drugu priču. Međutim, svakako treba istaknuti da su ovoga proljeća plavi većinu domaćih utakmica igrali po kiši i lošem vremenu! Stari dobri Murphy...
I to je svakako jedan od (brojnih) razloga lošijeg posjeta. Unatoč svemu, iza Dinama je jedna od najuspješnijih sezona u novijoj povijesti. Domaća je dvostruka kruna osvojena teže nego što se očekivalo, jesenas je gubljenjem bodova u Prvoj HNL bio plaćen danak dobrim igrama u Ligi prvaka, u kojoj ne samo da se plavi nisu osramotili nego su do zadnjeg kola bili konkurentni.
K tome, uz osvajanje trofeja, promoviran je novi val mladih igrača. Bila je to sezona definitivne afirmacije Marka Pjace, Ante Ćorića i Marka Roga. Upoznali smo i golemi potencijal lijevoga braniča Borne Sose, kao i napadača Josipa Brekala, kojem je, nažalost, zov novca bio primarniji od igračke afirmacije!
Brekala se baš nikako nije moglo zadržati, bio mu je ponuđen astronomski profesionalni ugovor kao nijednom junioru do sada, ali tata je odlučio da je selidba u Wolfsburg bolja opcija. Pa, bumo vid’li, kak’ bi rekli purgeri, važno je da je Dinamo, kad ga već nije mogao zadržati, barem napunio blagajnu Brekalovom prodajom.
Svoju su minutažu dobili još Šemper, Olmo, Gojak, Moro i Lovren, koji bi uskoro trebali biti okosnica momčadi. Treba ih samo pustiti da se mirno razvijaju...