U Boćarskom domu ove je nedjelje odigrana jedna amaterska košarkaška predstava na kojoj je bilo više publike nego na nekim Ciboninim nastupima. Igrala se druga finalna utakmica Filipinske košarkaške lige u Hrvatskoj (PHBL), a na tribinama je bilo i cike i vriske, bolja atmosfera nego u mnogim utakmicama najvišeg ranga Prvenstva Hrvatske.
Dakako, nije se do tog ugođaja došlo radi kvalitete izvedbe koliko radi ostrašćenosti. A strast prema sportu nešto je što pogoni mnoge Filipince pa tako i na tisuće onih koji privremeno, ili za stalno, rade u Hrvatskoj. A nikako se ne može reći da su ti šutevi na koš bili "bacanje kamena s ramena", jer se vidjelo da ti ljudi posjeduju određenu tehniku baratanja loptom stečenu na filipinskim igralištima i u njihovim školama. Zapravo, vidjelo se da Filipinci obožavaju košarku, rekli bismo i više nego Hrvati.
Košarka popularna od 1936.
Štoviše, u toj jugoistočnoj azijskoj zemlji od 117 milijuna stanovnika, košarka je najpopularniji sport. Tome je tako od Olimpijskih igara u Berlinu 1936. kada su Filipini osvojili peto mjesto, a naročito nakon Svjetskog prvenstva 1954. na kojem su bili brončani. Nakon tog mundijala, uspjeha te razine više nije bilo, ali je popularnost košarke ostala pa nas niti ne čudi da su Filipinci koji rade u Lijepoj Našoj organizirali svoju ligu. Ne bilo kakvu nego strukturiranu s čak 19 momčadi. A po riječima njezina pokretača Delmara Pulmana, ona bi mogla biti i veća.
GALERIJA Blagdanska špica: Pogledajte koja naša poznata lica Badnjak provode u centru grada
– Na Filipinima klinci obožavaju igrati košarku, čak i mala djeca. Stoga i ne čudi da smo ovdje odmah potražili neko košarkaško igralište. Isprva smo samo haklali subotom i nedjeljom na jednom igralištu blizu Savskog mosta, nakon čega se pojavila ideja formiranja lige. Nakon nekoliko dana obratilo mi se puno Filipinaca sa zamolbom da se pridruže ligi. Ovo nam je druga sezona. U prvu smo imali osam momčadi, a ove sezone 19. Za sljedeću sezonu već sada na listi imam 25, 26 momčadi. Koliko znam, od europskih zemalja, ovakva liga postoji još u Njemačkoj i Španjolskoj.
Delmar je u Hrvatsku stigao prije 15 mjeseci.
– Prije Hrvatske sam bio u Saudijskoj Arabiji, no to je muslimanska zemlja s puno ograničenja. Ne smiješ ovo, ne smiješ ono. Ovdje se osjećam puno slobodnijim i ako Bog bude tako htio dovest ću jednog dana i suprugu i svoju trogodišnju kći. Ja sam katolik, Filipini su većinski katolička zemlja, pa je i to jedan od razloga zašto sam izabrao Hrvatsku. Radim kao mesar u jednom supermarketu i zaradim tri i pol do četiri puta više no što bih zaradio radeći isti posao u svojoj zemlji pa stalno šaljem novac na suprugin račun.
U spomenutoj, drugoj, finalnoj utakmici momčad Centar Hoops pobijedila je Batang sa 76:63 pa će se sljedeće nedjelje igrati majstorica. Najbolji igrač utakmice bio je Daniel de Guzman (26 koševa, 10 skokova) i za njega se priča da bi želio pokušati igrati i za neki od hrvatskih klubova, a taj bi zasigurno navijački profitirao. Kako mu engleski jezik nije jaka strana, popričali smo s najboljim igračem suparničke strane Johnom Carlom Angelesom.
– Ja sam prije igrao u Kataru i volio bih igrati košarku i za neki hrvatski klub. Ovdje sam tri godine i radim u firmi Chromos Agro, lijepim naljepnice na boce. Nama Filipincima košarka je i povod okupljanja, kako za one koji gledaju tako i za nas koji igramo utakmice. Mi se volimo okupljati i to ovdje nesmetano činimo. Ovdje je za nas život dobar i ja bih volio ostati ovdje živjeti.
Ponekad odem i na misu
Baš kao i kod prethodnog sugovornika, i u Angelesovu slučaju religija je važan faktor.
– Ja sam kršćanin, katolik, i to je još jedan od razloga zašto se u Hrvatskoj dobro osjećam. S obzirom na to da hrvatski već solidno razumijem, jer u mojoj firmi nema Filipinaca pa sam ga prisiljen pričati, ponekad odem i u crkvu na misu, a Božić ću proslaviti sa svojim sunarodnjacima.
Osim svojih navijača, zapisničkog stola i spikera, igrački sudionici finala imali su i svoje suce. Sva su trojica Filipinci, a mi smo popričali s ponajboljim od njih, Juhnom Gutierezom Manzanom, inače kuharskim pomoćnikom u INA-i.
– I ja sam prije Hrvatske radio u Saudijskoj Arabiji, no moj je san bio doći u Hrvatsku jer se odavde mogu puno lakše kretati po Europi.
Možda se ispune globtroterski snovi ovog 34-godišnjaka ostvari li jedan drugi svoj san.
– U Saudijskoj Arabiji prošao sam sudački tečaj, sudio sam 50 utakmica, a ovo je moj šesti finale u Hrvatskoj. Volio bih suditi u vašoj ligi, a potom i u ABA ligi – kazao nam je Juhn koji dolaske na utakmice Filipinske košarkaške lige smatra otpuštanjem od stresa, baš kao i njegovi sunarodnjaci.
