Još jedan težak i bolan poraz pretrpjeli su naši rukometaši protiv Francuske, prvi poraz na ovome EP-u, koji bi mogao imati i teže posljedice od samo jedne izgubljene utakmice. Francuska je do 27:25 (18:17) došla na već milijun puta viđen način: bio je to još jedan “beskrajni dan” naših rukometaša protiv Francuza, protiv hobotnice Thieryja Omereya na njihovim vratima, koji je u nastavku “spustio roletu” i odveo svoju momčad do velike pobjede.
Iznenadili smo ih brzinom
– Najbolnije je što smo opet izgubili protiv Francuza kao i mnogo puta dosad – rekao nam je razočarani bivši reprezentativac Zlatan Saračević, naglasivši:
– Nije se smjelo onako ući u drugo poluvrijeme. Kad su naši vanjski igrači počeli nerezonsku igru jedan na jednoga, sve je otišlo kvragu. U prvom smo dijelu brzom igrom iznenadili Francuze i lako im zabijali golove. Istina, ta brza igra sa sobom nosi i brzopletost, pa smo zbog toga i izgubili neke lopte u situacijama kad smo se trebali i osjetno odlijepiti – kaže Saračević.
Što se dogodilo u nastavku?
– Ne znam. Nije mi jasno zašto se počelo “silovati”, zašto lopta nije kružila, zašto su inače raspoložena krila bila zapostavljena, što se to dogodilo u glavama naših igrača u poluvremenu... Pa nisu valjda očekivali da će “razvaliti” Francuze u prvom dijelu, pa su se onda razočarali jer ih nisu “razvalili”? Ma ne može nitko razbiti Francusku za pola sata... A kad su Francuzi, prelako, došli do tri razlike, onda je utakmica bila gotova. Previše je to iskusna momčad da bi ispustila takvu prednost.
Hrvatska, eto, i dalje “boluje” od kompleksa Francuske...
– Ne! Rekao bih da ovi igrači boluju od kompleksa Omeyera, doista je nevjerojatno kako taj čovjek negativno djeluje na njih – govorio je Saračević.
Međutim, s tim se razmišljanjem ne slaže Mirko Bašić, nekad naš proslavljeni vratar:
– Ma kakav kompleks Omeyer! Pa nije čovjek obranio ni jedan zicer osim sedmerca, obranio je zapravo ono što je vratar njegove klase morao obraniti, zaustavio je lopte nakon loših i isforsiranih udaraca naših igrača. Nije imao nijednu maestralnu, ni spektakularnu obranu – secirao je Omeyera Bašić.
Dobro, u čemu je onda bio problem?
Žalimo za Švedskom
– U lošoj igri u napadu. A Omeyer je svojim iskustvom lako rješavao te situacije. Ušli smo opet u našu klasično lošu igru protiv Francuza i čudi me što izbornik Slavko Goluža nije nešto promijenio. Vidjelo se da je Duvnjak umoran i ispuhan, da je Kopljar u drugom dijelu počeo igrati alibi igru, očito zadovoljan sjajnom statistikom iz prvoga poluvremena, a i malo se prestrašio Omeyera! Trebalo je ranije uvesti Buntića, ne znam što je bilo s Vukovićem, ni sekunde nije bio na parketu – rekao je Bašić dodavši i ovo:
– Nismo mi ni u prvom poluvremenu odigrali toliko dobro, ali smo zabili gotovo sve lopte koje smo uputili prema vratima, ulazilo je i ono što obično ne ulazi.
Kako dalje? Otvorio se prostor kalkulacijama...
– Na žalost, u lošoj smo situaciji i tek sad možemo žaliti za ona tri gola razlike koja smo imali protiv Šveđana, a na kraju smo pobijedili samo s golom prednosti. Da smo pobijedili Šveđane s tri pogotka razlike, sad ne bismo strepili. A ovako je sve moguće, otvorena su vrata špekulacijama...
Imamo slabu klupu...To je najveći problem.