Bio je na probi u Hajduku, rekli mu se javiti, ali to nikada nisu učinili. Otišao je u Dinamo i postao istinska legenda

Na današnji dan prije četiri godine, 29. listopada 2020. godine, preminuo je slavni kapetan i nekadašnja velika zvijezda Dinama, Sinjanin Slaven Zambata, jedan od najomiljenijih Dinamovih nogometaša svih vremena. U povodu četvrte obljetnice njegove smrti, Hrvatski športski muzej predstavlja njegov primjerak pehara osvajača Kupa velesajamskih gradova iz 1967. godine, koji je upravo restauriran i bit će smješten u prvom stalnom postavu Muzeja koji se otvara za javnost. Predmet je uz ostalu građu svojeg oca ustanovi donirao Slaven Zambata mlađi, sin legendarne plave devetke.

U priopćenju Hrvatskog športskog muzeja stoji:

- Četiri su godine od smrti kapetana Dinama iz šampionske europske sezone 1967. godine. Slaven Zambata umro je na današnji dan, 29. listopada 2020., isti dan kad su plavi odigrali 0:0 u Moskvi protiv CSKA u Europskoj ligi i mjesec dana nakon svojeg 80. rođendana. Zambata je 1967. godine predvodio zagrebački klub do naslova pobjednika tadašnjeg Kupa velesajamskih gradova, preteče Europske lige i Kupa Uefe. U uzvratnoj finalnoj utakmici u Leedsu protiv domaćina 6. rujna 1967. odigrali su 0:0 (prva utakmica u Zagrebu 2:0), dovoljno za veliko slavlje na terenu, u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj. Ova je titula do danas najvrijednije Dinamovo međunarodno ostvarenje i najveći uspjeh hrvatskoga klupskog nogometa svih vremena.

U sezoni u kojoj prvak Hrvatske igra povijesno, prvo izdanje jedinstvene europske Lige prvaka (i trenutačno je bolji od nekoliko europskih divova), vrijedi podsjetiti na pokal koji je svaki dinamovac iz rujna 1967. dobio za nagradu. Uz veliki trofej koji je bio u klupskim vitrinama, igračima je, naime, pripala istovjetna, umanjena verzija. Zambatinu je ove godine njegov sin Slaven Zambata mlađi darovao Hrvatskom športskom muzeju.

Nakon restauracije koja je zbog degradacije bila nužna, vrijedan predmet povijesne težine zasjao je u punom sjaju i izgleda kao da je tek završio u rukama nogometaša. S obnovom kojom mu je vraćen nekadašnji originalni izgled sada je bolje vidljiv i natpis urezan na površini: Coupe des villes de foires trophee Noel Beard Vainqueur (s francuskog: Kup velesajamskih gradova, trofej Noel Beard, pobjednik 1967.) i na podnožju Beard Montreux, odnosno naziv radionice i mjesto izrade pokala.

Slavni Dinamov nogometaš Slaven Zambata osobito je cijenio jednoga hrvatskog reprezentativca, Andreja Kramarića. Upoznali su se 2009. godine na pomoćnom igralištu u Maksimiru, gdje je tada 18-godišnji Andrej Kramarić bio proglašen najboljim igračem i strijelcem Ramljakovoga memorijala.

Zambata se u razgovoru za Večernji list mjesec dana prije smrti prisjetio toga događaja.

- Kada sam mu predavao nagradu, zagrlio sam, poljubio Andreja i rekao sam mu: 'Želim ti da me jednoga dana nadmašiš po broju golova.' Znate da sam slab prema napadačima, da mi je Andrej oduvijek bio ljubimac i ja doista želim da ga povijest pamti kao jednoga od najvećih strijelaca ikada – kazao nam je tada Zambata.

Zašto ste toliko slabi na Andreja Kramarića?, pitali smo ga.

- Zato što je majstor. A to njegovo majstorstvo još više dolazi do izražaja na poziciji povučene špice, i drago mi je što je tako, što se ne mora hrvati i tući sa stoperima, koji bi ga svojom brutalnšoću možda i 'pojeli', nego što dolazi iz drugoga plana i onda tako neumoljivo trpa. I to radi sa stilom, maestralno, svojoj profinjenom tehnikom šuta, uglavnom niskim udarcima koji su vratarima najneugodniji. Usto, Andrej ima i fantastičan lažnjak, dribling, i mirnoću u realizaciji. On je u šesnaestercu kao kod kuće, kao nekada Raul ili u nekadašnjoj Jugoslaviji Santrač – dodao je Zambata.

Osim po nebrojenim važnim pogocima za Dinamo, Zambatu se pamti i po maestralnom manevru u utakmici Kupa sajamskih gradova protiv Spartaka iz Brna, 5. listopada 1966. godine. Toga dana plavi su u Maksimiru svladali Čehe sa 2:0 izjednačivši ukupan omjer na 2:2, pa se pobjednik odlučivao – bacanjem novčića. Navodno je lukavac Zambata, čim je sudac bacio novčić u zrak, viknuo suigračima: 'Skačite, dobili smo!', i tako zbunio Čehe prije negoli je kovanica dotaknula tlo. Ta simpatična anegdota postala je urbana legenda...

Slaven Zambata rođen je 24. rujna 1940. u Sinju. U Dinamo je došao 1959. iz sinjskog Junaka i do 1969. godine za plave odigrao ukupno 393 utakmica i postigao čak 267 pogodaka (uključujući i prijateljske utakmice). S Dinamom je tri puta osvojio trofej Kupa maršala Tita (1963., 1965. i 1969.), a 1967. godine kao kapetan momčadi i Kup sajamskih gradova, današnji Kup Uefe. Na žalost, najslavnija Dinamova generacija u povijesti (Škorić, Gračanin, Brnčić, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl, Rora – sastav iz finala s Leedsom) nikada nije osvojila naslov prvaka Jugoslavije.

Zanimljivo, Slaven Zambata je prije dolaska u Dinamo bio na probi u Hajduku, zajedno s još jednim genijalnim golgeterom Josipom Skoblarom. Rekli su mu da će mu se ponovno javiti, ali nikada nisu to učinili, pa je na preporuku poznatog televizijskog komentatora Mladena Delića, također Sinjanina, otišao u Dinamo. Josip Skoblar također se nije usrećio u Splitu, pa je otišao na beogradsku Karaburmu, u OFK Beograd, gdje se proslavio.

Slaven Zambata bio jedan od najboljih Dinamovih napadača svih vremena, najprije suigrač, a potom i nasljednik Dražana Jerkovića. Premda se, za razliku od Jerkovića, Zambata nije mogao pohvaliti titulom najboljega strijelca jugoslavenskog prvenstva, niti je ikada bio sudionikom Svjetskog prvenstva.

Statistika kaže kako je Zambata za Dinamo postigao 156 službenih pogodaka, još 21 zabio je za reprezentaciju Jugoslavije u 31 nastupu. U jednoj kategoriji i dan danas je rekorder: ima 0.7 pogodaka po utakmici za nacionalnu momčad, među igračima koji za nju imaju više od 30 nastupa. Odnosi se to i na hrvatsku reprezentaciju, pa tako naš najbolji strijelac Šuker ima 0.65 pogodaka po utakmici (45 golova u 69 nastupa). Zambata je usto jedinstven golgeter, jer je jedini Dinamov nogometaš koji je postigao hat-trickove protiv svih članova velike četvorke, Partizana, Crvene zvezde i Hajduka.

- Razlika u odnosu na mene i Šukera, pa i Kramarića, Messija, Ronalda, Ibrahimovića... jest činjenica kako ja niti jedan pogodak nisam postigao iz jedanaesterca. Naime, u Dinamu su u moje vrijeme nepogrešivi izvođači bili Čonč, Jerković, Matuš i Belin, pa nisam nikako mogao doći na red – sa smiješkom nam je jednom ispričao veliki Sinjanin.

Slaven Zambata za reprezentaciju Jugoslavije debitirao je 16. rujna 1962. godine u susretu protiv DR Njemačke (2:2) u Leipzigu, a od nacionalnoga dresa oprostio se 27. listopada 1968. godine na utakmici protiv Španjolske (0:0) u Beogradu. Kao kapetan predvodio je reprezentaciju Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1964. godine u Tokiju, na kojima je Jugoslavija bila poražena u četvrtfinalu od DR Njemačke (0:1). Zambata je na tom turniru postigao pet pogodaka, a iz Dinama je uz njega nastupao i Slavenov prijatelj Rudi Belin.

Nakon odlaska iz Dinama, Zambata je nastupao za belgijske klubove Waregem i Crossing iz Bruxellesa. U jesen 1972. vratio se u Zagreb i odigrao posljednje tri utakmice za Dinamo. Karijeru je okončao 1973. godine u austrijskom Villachu.

Slaven Zambata kao tinejdžer bavio se stolnim tenisom, u kojemu je osvojio prvenstvo Sinja. Bio i nogometni kroničar i publicist, objavio je knjige Nogomet '84., '85., '86.. U jednoj fazi bio je i nogometni menadžer, pa je u Hrvatsku dovodio talentirane igrače iz Australije. Među ostalim, Eddya Bosnara i sad već legendarnog kapetana Australije Milu Jedinaka, koji se nije uspio nametnuti u tadašnjem Varteksu, a poslije je izgradio respektabilnu karijeru u Engleskoj.

>> Pogledajte i video