'Bio sam blizu Zvezde pa na kraju završio u Maksimiru. Dinamo se raspadao i potpisao sam za Hajduk'

U subotu, dan prije Uskrsa, vjerujemo da ćemo uživati u velikom derbiju Hajduka i Dinama na Poljudu. Možda taj derbi, kako god završio, neće odrediti tko će biti prvak, ali sigurno je da ozbiljno može usmjeriti borbu za naslov prvaka u kojoj su danas Rijeka, Hajduk i Dinamo. Saša Peršon igrao je za sva tri ova kluba koji su u gotovo ravnopravnoj borbi za naslov prvaka u vrlo neizvjesnom prvenstvu. No, prije negoli je krenuo u nogometne vode, on se doista iskušao u vodi, ali i na parketu, ne nogometnom.

Bio sam blizu Zvezde

Imate zanimljive sportske početke, vrlo neobične za jednog nogometaša koji je napravio lijepu karijeru.

– Krenuo sam kao klinac s plivanjem, jer sam bio lagan, rekli su mi da bih mogao biti dobar, pa sam se onda kratko prebacio na vaterpolo. Tu sam bio na golu jer mi se nije dalo toliko plivati. Na kraju mi se ni to nije svidjelo, trajalo je kratko, no sve je to bilo još u osnovnoj školi. Poslije je krenulo s rukometom, ne znam zašto sam odmah otišao na gol, ali bio sam dobar u Kvarneru. U to su vrijeme Kvarner i Zamet bili veliki riječki klubovi. No, i tada sam u međuvremenu igrao nogomet u kvartu, kod škole, i to vrlo često pa je na kraju i presudio nogomet. Iz Orijenta su me vidjeli na nekom turniru i pozvali me – ispričao nam je Saša Peršon.

GALERIJA Jarni: Petković ne može napraviti čudo

Kasno ste prešli u nogomet, to je za današnje pojmove prilično neuobičajeno, s obzirom na to da danas djeca u taj sport kreću od malih nogu.

– Istina, dosta sam kasno krenuo u nogomet, praktički izravno u juniore, a znamo kakve su danas stepenice za djecu koja kreću u nogomet. Tada nije bilo toliko dobnih kategorija, posebno ne onih najmlađih. Ipak, velika je razlika što se onda nogomet igrao svagdje i stalno, danas kad prođete kraj škola nitko ne igra, mi smo bili stalno kod škole, igrali po betonu, po livadama. Tako je bilo i puno više talentirane djece i nije bilo tako čudno iz škole odmah otići u juniore. A brzo sam stigao i do prve momčadi, tadašnji trener Orijenta Ivan Đalma Marković uveo me u prvu momčad.

Igrali ste u Rijeci, Dinamu i Hajduku, kako biste usporedili život u ta tri kluba?

– Jugoliga je bila stvarno jaka, bilo je i kombinacija da odem u Crvenu zvezdu, već je sve bilo dogovoreno s Đajićem i Šekularcem, ali Zvezda je onda dovela još neke igrače i nisam mogao očekivati da ću puno igrati pa sam na kraju završio u Dinamu i potom u Hajduku. A Rijeka je uvijek Rijeka, ona me lansirala, tu sam odrastao, ali i u Dinamu sam davao sve. Dinamo je tada bio među velikom četvorkom bivše lige, te smo godine bili drugi iza Zvezde koja je bila europski prvak. Onda se Dinamo počeo raspadati, odlazili su Boban, Šuker, Petrović..., a ja sam otišao u Hajduk, gdje je bilo isto. Takav sam, uvijek dajem sve. Što se trofeja tiče, najuspješnije mi je bilo u Hajduku s dva prvenstva, dva kupa i tri superkupa, igrali smo četvrtfinale Lige prvaka, bila je to sjajna generacija.

Sad su u borbi za naslov Rijeka, Hajduk i Dinamo, vi onda nikako ne možete izgubiti tko god da osvoji naslov prvaka?

– Doista, ne mogu izgubiti, no kako prvenstvo odmiče Rijeka je došla u situaciju da se može ravnopravno nositi, s tim da nema pritisak kao što ga imaju Dinamo i Hajduk. Taj subotnji derbi može puno odlučiti, tu bi Rijeci najviše odgovarao remi. Očekujemo da Rijeka pobijedi Rudeš, u slučaju remija u Splitu Dinamo i Hajduk izgubili bi dva koraka. Stoga mislim da će ovaj derbi biti drukčiji od onoga u Maksimiru, jer obje momčadi znaju da ih samo pobjeda drži u borbi, iako još neće biti gotovo kako god završi – veli Peršon.

VEZANI ČLANCI:

Radim s mladima

Tko je najbliži naslovu prvaka?

– Gledajući u ovom trenutku, izgledi su slični za sve tri momčadi, a laganu prednost dajem Rijeci, koja ima i bolji raspored, ima najmanje oscilacija u igri, nema zvijezda, ne ovise o jednom igraču kao Hajduk o Livaji ili Dinamo o Petkoviću, a ne znam u kakvom je stanju Baturina. Rijeka je izvrsno izbalansirana, kad nekoga nema uskoči drugi.

U subotu se igra derbi Hajduk – Dinamo, za koga ćete navijati?

– Igrao sam u oba kluba, ne mogu izgubiti, a navijam za pravi derbi, s golovima, bez puno taktike. Izgledi su uvijek bili 50:50, iako kad se igra u Splitu lagana prednost ide Hajduku.

Očekivanja od derbija?

– Bit će zanimljivo, ne bi trebalo biti kalkuliranja, ali znam kako treneri razmišljaju, nitko neće krenuti otvoreno, dignuti zadnju liniju na centar. Torcida će Hajduk gurati naprijed, Dinamo će čekati svoju priliku, ali očekujem otvoreniji nogomet nego u Maksimiru. A Rijeka mora proći Rudeš, svi su te bodove već upisali, a neće to biti lako. Na takvim se utakmicama osvajaju prvenstva, a Rudeš jedva čeka nekoga iznenaditi.

VEZANI ČLANCI:

Kako je u trenerskim vodama, sad ste u juniorima Orijenta?

– Opredijelio sam se za rad s mladima, već nekoliko godina, pitaju me zašto ne s nekom prvom momčadi. Možda i bude, dođe li prava prilika. Malo mi je žao što nikad nisam radio u Rijeci.

I za kraj, reprezentacija je bila u Egiptu, a vi ste igrali za reprezentaciju, pa i onu prvu utakmicu protiv SAD-a u Maksimiru.

– Kao da je jučer bila, to se nikad neće izbrisati, znam što je svima značila. Mi igrači nismo bili svjesni koliko to donosi narodu, tek sam poslije shvatio pravo značenje. Imao sam i prvu priliku za pogodak na utakmici, nakon ubačaja Asanovića, no Meola je obranio. A ovo je u Egiptu bio team-building, ali te nam probne utakmice mogu puno koristiti prije Eura – zaključio je Saša Peršon.